Bog nam je darovao spolnost, ali nas je također obdario i razumom da se tim darom možemo ispravno služiti. Rađanjem djece iz ljubavi i s ljubavlju ljudi su na neki način mogli sudjelovati u “stvaranju” bića na svoju sliku i priliku. To je uzvišena dužnost povjerena ljudima. Bog je mogao odmah stvoriti velik broj muškaraca i žena i tako odmah napučiti zemlju, ali On to nije učinio, nego je napučivanje zemlje povjerio ljudima. Time im je iskazao veliko poštovanje i povjerenje i dao im priliku da budu sudionici te velike radosti. S obzirom na razvoj znanosti i spoznaju koju imaju ljudi suvremenog doba, danas bi status ljudskog embrija (zametka) trebao biti bolji nego u prošlosti. No, je li to tako? Znanstvena istraživanja često se zlorabe, pa umjesto blagoslova postaju prokletstvo. U laboratorijima se vrši umjetna oplodnja i proizvode ljudski embriji (zameci) često u velikom broju, a najveći broj njih biva uništen.
Određena takozvana “kontracepcijska” sredstva (sredstva protiv začeća) izazivaju strašne posljedice. Često ova sredstva ne mogu spriječiti začeće (koncepciju) nego uništavaju začeti plod. U tom slučaju neopravdano je zvati ih kontracepcijska sredstva. Ipak, u daljnjem tekstu upotrebljavat ću ovaj izraz „kontracepcijska” budući da se on posvuda rabi.
široko upotrebljavana spirala ne sprečava oplodnju, nego kad se oplodnja već zbila, dijete staro pet-šest dana biva odbačeno. Kad je djetetu majka najpotrebnija, jer ne može nastaviti život bez nje, postojeća spirala u majčinoj utrobi dovodi do toga da se tijelo majke neprijateljski ponaša prema vlastitom djetetu i ubija ga. To je u biti pobačaj, samo što ga se u ovom i sličnim slučajevima ne želi nazvati pravim imenom, jer to bi dovelo u pitanje opravdanost uporabe nekih kontracepcijskih sredstava koja se inače široko primjenjuju.
Teoretski gledano, kod žene u koje bi svaki mjesec nastupila ovulacija i došlo do oplodnje jajne stanice, postojeća spirala može izazvati dvanaest pobačaja godišnje. U praksi je ova brojka obično manja jer katkad ovulacija ili začeće može izostati. Ali ako se, primjerice, začeće dogodi samo triput godišnje, tada kod žene u reproduktivnoj dobi koja deset godina koristi spiralu nastaje trideset pobačaja. Uzmimo, dalje, da u cijelom svijetu oko tristo milijuna žena koristi spiralu, tada bi za ovih deset godina bilo devet milijardi pobačaja. To su zastrašujući pokazatelji, koliko je čovječanstvo otišlo daleko u zlouporabi Božjeg dara spolnosti.
Statistički je nemoguće sve precizno dokazati. Koliko je života ovako prekinuto, samo Bog zna.
To ne čine samo nevjernici, nego i vjernici, čak i oni koji tvrde da žive po Božjim zapovijedima. Ali to nije ništa manje nego ubojstvo svojeg vlastitog ploda. Iako to ljudski nesavršeni zakon ne osuđuje, savršeni Božji Zakon osuđuje jer Bog je rekao: “Ne ubij.” Kod začeća čovjeku su određeni boja očiju i kose, izgled, otisci prstiju, spol. Svatko od nas je muško ili žensko od začeća. Čovjek je čovjek od začeća. Od samog začeća, dakle, postoji kompletna genetska šifrasvakog pojedinca.
Postoje i drugi štetni popratni učinci spirale.
Kod nekih vrsta spirale postoji opasnost od perforacije (probijanja) maternice ili grlića, što može ugroziti život žene.
Infekcije zdjeličnih organa čest su i moguće opasan problem vezan uz korištenje spirale. Novija istraživanja ukazuju da “spirala” može unijeti infekciju u reproduktivne organe ili može samom svojom prisutnošću pomoći njezinom širenju.
Iako spirala najčešće izaziva pobačaj, u rijetkom slučaju zametak se uspije ugnijezditi u sluznicu maternice te se trudnoća dalje razvija i pokraj postojeće spirale. Tada spiralu treba ukloniti čim je trudnoća utvrđena, iako taj postupak može biti opasan za dijete. Vjerojatno je da će doći do komplikacija u obliku infekcije ili nekog drugog oštećenja. Neke trudnoće se uspiju iznijeti do kraja usprkos prisutnosti spirale, ali postoji velika opasnost oštećenja ploda.
Kod nekih žena dolazi do povrede grlića maternice prilikom umetanja spirale, osobito kod onih koje nisu rađale jer se čvrsto zatvoren grlić maternice mora širiti pomoću mehaničkih dilatatora (sredstava za širenje grlića).
Katkad zbog korištenja spirale žene imaju pojačano menstrualno krvarenje, što može dovesti do anemije (slabokrvnosti).
Slične posljedice kao i spirala mogu izazvati i neke široko upotrebljavane hormonske kontracepcijske pilule, pogotovo pilule s niskom dozom hormona. Neka ispitivanja opisana u literaturi o kontracepciji ukazuju na to da pilule s niskom koncentracijom hormona sprečavaju ovulaciju (oslobađanje jajne stanice) u samo 50 % slučajeva. To znači da u 50 % slučajeva može doći do ovulacije, a u određenom postotku tih slučajeva može doći do oplodnje oslobođene jajne stanice. Tako počinje novi život skriven od ljudskih očiju. A što se onda događa? Budući da pilula izaziva promjene u endometriju (sluznici unutar maternice) čineći ga takvim da ne može prihvatiti oplođenu jajnu stanicu, dolazi do odbacivanja zametka ploda i do gašenja jednog života. Ali to još nije sve. Poznati su i drugi štetni učinci hormonske pilule na zdravlje kao što su: poticanje pojačanog stvaranja krvnih ugrušaka (tromboza) kod žene, povišenje krvnog tlaka i tjelesne težine žene, povećanje opasnosti od moždanog udara, povećanje opasnosti od urođenih mana u djece čije su majke koristile pilulu neposredno prije začeća ili na samom početku trudnoće, i još mnogi više ili manje poznati štetni učinci.
Nadalje, dosta upotrebljavana spermicidna sredstva (sredstva koja ubijaju spermatozoide – muške spolne stanice) u obliku raznih pjena, krema, čepića i sl. koja se uvode u vaginu (rodnicu) ili upotrebljavaju na neki drugi način, mogu također izazvati tragične posljedice. Katkad takva sredstva ne ubiju spermatozoide nego ih samo oštete i tada takvi oštećeni spermatozoidi ipak izazovu oplodnju jajne stanice. Posljedica toga može biti lakše ili teže oštećenje ploda. Dijete se rađa s nekim manama i nedostacima ili umire još u majčinoj utrobi. U početku je to skriveno od ljudskih očiju, a kad su posljedice već jasno vidljive, ljudi se pitaju: “Otkuda što takvo?”
U svijetu ima oko 50 000 000 pobačaja godišnje. Od toga su oko jedne trećine ilegalni pobačaji zbog čega svake godine umre do 200 000 žena. To je podatak iz jedne studije o svjetskom prirastu stanovništva od prije par godina.
Kad bi se ovoj brojci dodao broj ugašenih života ljudskih zametaka neposredno nakon začetka (kao posljedica nekih kontracepcijskih sredstava – spirale, mini pilule i sl., zatim posljedica neumjerenosti u spolnom životu, nesavjesnosti u očuvanju zdravlja i života roditelja i potomstva zbog čega nastaju razne bolesti koje mogu dovesti i do smrti ploda, upotrebljavanje štetnih medikamenata i razne druge), ova brojka bila bi daleko veća i obuhvatila bi milijarde pobačaja.
Navest ću još jednu statistiku objavljenu u švicarskom tisku prije nekoliko godina u kojoj se navode europske države s najviše pobačaja: Rumunjska 70%, Rusija 66%, Bugarska 59,5%, Litva 47,1%, Hrvatska 43,6%, Češka i Slovačka 42%, Mađarska 41,6%, Slovenija 38%, švedska 22,4%, Italija 21,8%. Možete uzeti i novije statističke podatke o cijeloj ovoj problematici i uvjerit ćete se da su vrlo slični onima od prije par godina ili su još alarmantniji.
Malo koje pitanje kao pobačaj ima toliko različitih razina na kojima se ono promišlja: etička, pravna, zdravstveno-medicinska, demografska, natalitetna i dr. Pa ipak ljudi ne mogu uskladiti mišljenja i ostvariti dobro rješenje ovog problema iako se pokušava s različitim zakonskim ograničenjima.
U svojem Zakonu (Deset Božjih zapovijedi) Bog je rekao: “Ne ubij.” Čovjek ne poštuje Božji Zakon pa nije čudo što ne poštuje ni ljudske zakone.
Da se radi o složenoj problematici, jasno je i iz činjenice što se o ovom fenomenu pojavljuju ekstremni stavovi pa se o pobačaju razmišlja ili kao o ubojstvu nerođenog djeteta, pa ga stoga treba zabraniti i kažnjavati, ili se pak susrećemo sa stavovima da je pobačaj privatna stvar žene na koju društvo ni pravne institucije ne mogu i ne smiju utjecati.
Istina, pobačaj bilo koje vrste – bilo da je izazvan ljudskom nesavjesnošću, uporabom kontracepcijskih sredstava koja neposredno nakon začeća dovode do njega ili bilo kakvim štetnim načinom života – po apsolutnom mjerilu Božjeg Zakona znači ubojstvo; ali kad bi se svi krivci kažnjavali i, recimo, zatvarali u zatvor, malo bi ljudi ostalo na slobodi budući da je, u širem smislu gledano, ova pojava gotovo sveopća.
Pri donošenju zakona o prekidu trudnoće zakonodavci su svjesni štetnosti pobačaja, ali su istodobno svjesni da ga zabranom ne mogu iskorijeniti. Zabrana pobačaja u Rumunjskoj, primjerice, rezultirala je 1989. god. činjenicom da je na 100 000 živorođene djece umrlo 159 majki, od čega je 85% umrlo zbog nasilnog pobačaja. U Sjevernoj Irskoj, koja ne dopušta pobačaj, godišnje više od 2000 žena putuje u Britaniju radi pobačaja. Tako zabranom pobačaja zlo biva još veće jer dovodi do porasta ilegalnih pobačaja koji imaju za posljedicu povećanje pobola i smrtnosti žena.
S druge strane, u Nizozemskoj, koja ima najliberalniji zakon o pobačaju u Europi, stopa pobačaja iznosila je 1990. godine samo 5,1 na 1000 žena, odnosno 9,6 pobačaja na 100 živorođene djece.
Biblija ističe vrijednost ljudskog života pa se pravi vjernici, u ovoj i sličnim situacijama, ne bi trebali koristiti pravima što im pruža zakon o prekidu trudnoće, ma koliko on bio liberalan ili konzervativan. Osim toga, zakon o prekidu trudnoće nije takve naravi da bi bilo koju ženu mogao prisiliti na pobačaj. Njegovim odredbama koriste se samo one žene koje to žele.
Još bih želio istaknuti: da ljudi ne bi trebali koristiti sredstva za uništavanje embrija (pa čak kada se ona nazivaju “kontracepcijska” sredstva) kao način planiranja obitelji. Međutim, za supružnike je bolje da rabe neka kontracepcijska sredstva nego da dolazi do neželjene trudnoće, samo trebaju koristiti takve metode koje najmanje oštećuju zdravlje roditelja i potomstva, i kod kojih ne dolazi do začeća i ubijanja ploda (primjerice: kondom, Billingsova metoda, i sl.).
Zaključno možemo reći da status ljudskog embrija nikada nije bio lošiji i da nikad prije nije uništavano toliko ljudskih života već nakon začetka kao što se to dešava u naše suvremeno doba. Iskreni kršćani trebaju ozbiljno razmišljati kako će upotrebljavati Božji dar spolnosti.
dr. Željko Ćorić
(Znaci vremena 2/2005)