“Budući da se svaki veliki svećenik postavlja da prinosi i darove i žrtve, odatle potreba da i ovaj ima nešto što će prinijeti.” (Hebrejima 8,3)
Nakon Spasiteljeva uzašašća, On je počeo služiti kao naš Veliki svećenik. Pavao kaže: “Krist, naime, nije ušao u Svetinju nad svetinjama napravljenu rukom, koja je samo slika prave, nego u samo nebo, da posreduje za nas pred licem Božjim.” (Hebrejima 9,24) Kao što se Kristova služba trebala sastojati od dva dijela, a svaki je dio trajao određeno vrijeme i zauzimao posebno mjesto u Svetištu, tako se i tipska služba sastojala od dva dijela, dnevne i godišnje službe, a svakoj je bilo posvećeno jedno odjeljenje u Svetištu.
Kao što se Krist nakon svog uzašašća pojavio u Božjoj prisutnosti da prinese svoju krv za pokajane grešnike, tako je svećenik tijekom dnevne službe škropio krv žrtve u Svetinji u korist grešnika.
Kristova krv, premda je oslobađala pokajanog grešnika od osude Zakona, nije uklanjala grijeh. On je ostajao zapisan u Svetištu sve do konačnog pomirenja, a tako se i tipskom krvlju žrtve za grijeh pokajani grešnik oslobađao grijeha, ali je on ostajao u Svetištu do Dana pomirenja.
Na veliki dan konačnog suda mrtvaci će biti “suđeni prema onome što je napisano u knjigama, po svojim djelima” (Otkrivenje 20,12). Onda će zaslugama u Kristove pomirbene krvi grijesi grešnika koji su se istinski pokajali biti izbrisani iz nebeskih knjiga. Svetište će time biti oslobođeno, ili očišćeno od zapisa o grijehu. Službama na Dan pomirenja, čišćenjem zemaljskog Svetišta, prikazivalo se ovo veliko djelo pomirenja ili brisanje grijeha koji su ga oskvrnjivali, a uklanjali su se žrtvom za grijeh.
Kao što će prilikom konačnog pomirenja grijesi iskreno pokajanih biti izbrisani iz nebeskih knjiga, da ih se više ne pamti ili priziva u sjećanje, tako su oni u tipskoj službi odnošeni u pustinju i tako zauvijek odvojeni od zajednice.
Budući da je Sotona začetnik grijeha, izravni začetnik svih grijeha koji su uzrokovali smrt Sina Božjeg, pravda zahtijeva da Sotona primi konačnu kaznu. (Patrijarsi i proroci, str. 291,292)