Značenje subote

“Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini.” (Postanak 2,1.2)
Ljudska filozofija tvrdi da je svijet stvoren u neodređenom vremenskom razdoblju. Govori li i Bog na isti način o tom predmetu? Ne. On kaže: “Neka je ona znak, zauvijek, između mene i Izraelaca. Ta Jahve je za šest dana [a ne tijekom šest neodređenih razdoblja, jer u tom slučaju ne bi bilo načina da svetkujemo dan koji je izričito naveden u četvrtoj zapovijedi] sazdao nebo i zemlju, a sedmoga je dana prestao raditi i odahnuo.” (Izlazak 31,17) Molim vas da pozorno čitate peto poglavlje Ponovljenog zakona. Bog ponovno kaže: “Sjeti se da svetkuješ dan subotni, [ne zaboravi]. … Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni.” (Izlazak 20,8.11) Međutim, i pokraj živog proročanstva koje je pred njima, oni koji tvrde da propovijedaju Riječ, iznose pretpostavke čovječjeg uma, ljudske misli i zapovijedi. Oni svojim običajima prestupaju Božji zakon. Lažni nauk u vezi sa stvaranjem svijeta u neodređenom vremenskom razdoblju Sotonina je prijevara. Bog se obraća ljudskoj obitelji jezikom koji ona može razumjeti. On o tom predmetu ne govori tako neodređeno da bi ga ljudska bića mogla tumačiti u skladu sa svojim teorijama. Kada Gospodin izjavi da je stvorio svijet za šest dana i da je počinuo sedmog dana, On misli na dan od dvadeset četiri sata koji je obilježio izlaskom i zalaskom sunca. Bog ne bi objavio smrtnu kaznu za nepoštovanje subote da nije svojem narodu omogućio jasno razumijevanje tog predmeta. … Kada su postavljeni temelji Zemlje, postavljeni su i temelji subote. Kada su jutarnje zvijezde pjevale i sinovi Božji klicali od radosti, Bog je uvidio da subota ima ključno značenje za Adama i Evu, čak i u raju. Kad im je dao subotu, Bog je imao u vidu njihovo duhovno i tjelesno zdravlje. Bog je stvorio ovaj svijet za šest doslovnih dana i u sedmi doslovni dan je počinuo od svih svojih djela i odmorio se. Stoga je dao ljudskim bićima šest dana u koje će raditi. … Odvajajući subotu na taj način, Bog je svijetu dao spomenik. On nije odvojio bilo koji od sedam dana, već jedan određeni — sedmi dan. Svetkujući subotu, mi pokazujemo da priznajemo Boga kao živog Boga, Stvoritelja neba i Zemlje. (Letter 31, 1898.)