Medijsko pokrivanje uskrsnih događanja pravo je šarenilo slika. Priče se nižu od zečeva koji donose jaja, do smrti, uskrsnuća i (vječnog) života Bogočovjeka Isusa.
Igrokazi uspješnih dječjih uskrsnih parada miješaju se s izvještajima o drugoj “paradi” — povorci koja je slijedila Čovjeka koji je Jeruzalemskim ulicama nosio križ.
Dok su prodavaonice pune izazovnih uskrsnih poslastica, od vrućeg peciva do čokoladnih jaja koja se tope u ustima, u knjižarama i trgovinama sitnica nude se različiti oblici križeva s figurama razapetog Isusa. Ne smijemo zaboraviti da Uskrs pruža blagdansku radost, odmor od posla, škole, svakodnevnih aktivnosti i vrijeme razmišljanja i proslavljanja.
Uskrs – čudna mješavina duhovnosti, religioznosti i poganskih učenja, vjerovanja, tradicija i obreda.
Za kršćane je to proslavljanje uskrsnuća Isusa Krista, trećeg dana nakon smrti razapinjanjem na križu; to je proslavljanje novoga života, i ovozemaljskog i vječnoga, za sve one koji prihvaćaju dar smrti i uskrsnuća Isusa Krista, Spasitelja svijeta. Za židove je to Pasha, proslavljanje izlaska iz egipatskog ropstva i pošteda njihovih domova od smrtne pošasti. Pashalna svečanost proslavlja i očekivanje Spasitelja koji dolazi.
Poganski Uskrs, od kojega potječe većina perifernih aktivnosti, blagdan je plodnosti i života, simboliziran plodnošću kunića, odnosno u drevno egipatsko vrijeme zečeva.
U današnjoj čudnovatoj mješavini religije, komercijalizma i poganstva postoje zajednički elementi proslavljanja sa zajedničkom temom: čovječanstvo je odlučno u svojoj potrazi za pobjedom nad smrću i njezinim posljedicama, te u davanju, primanju i čuvanju života. “Raspni ga! Raspni ga!” — zahtijevalo je mnoštvo promatrajući povorku vojnika i Isusa koji nosi križ. Djelatno otkrivajući svoju bezuvjetnu ljubav prema čovječanstvu, Božji Sin je trpio tamu i muke razapinjanja, odvajanje od Oca i težinu grijeha cijelog svijeta. Ali tama je bila kratka vijeka, jer je treći dan, u zoru uskrsne nedjelje, Isus Krist uskrsnuo i postao naš uskrsni dar, dar života.
Uskrsnuo je da bi dao vječni život svima koji prihvate Njegov dar bezuvjetne ljubavi. Evo kako:
Bog nas obasipa svojom ljubavlju (1. Ivanova 4,9.10). Zato što nas je toliko ljubio, Bog je poslao svojega Sina, Isusa, na naš svijet, da bismo kroz Njegovu smrt — jer On je umro za naše grijehe — mogli živjeti zauvijek.
Dao nam je dar svjetlosti (Ivan 1,4.5). U Isusu je život — svjetlo čovječanstvu — koje sja usred tame ovoga svijeta koji većinom, nažalost, ne razumije pa čak i ne primjećuje Njegovu prisutnost.
Isus je uskrsnuo na uskrsnu nedjelju, u snopu svjetla usred tame koju je svjetlo odagnalo. Naš je svijet je ispunjen tamom — mržnjom, okrutnošću, prijevarom, zbrkom i opačinom. Njegovo svjetlo, koje živi u nama, svijetli i privlači druge ljude k Njemu. Dar je to svjetla našem unutarnjem biću. Ljudi mogu uništiti tijelo, ali ne mogu ugasiti Božje svjetlo u duši. To svjetlo je vječno. On je uskrsnuo da bi čovječanstvu donio svjetlost.
Dao nam je dar razumijevanja i mira (Matej 11,28-30). Isus poziva umorne i povrijeđene iz ovoga svijeta k sebi. “Ja ću vas okrijepiti.” — kaže — “Tako ćete naći pokoj dušama svojim.” On nosi naše životne terete, uključujući i naš grijeh.
Noseći grijehe svijeta trpio je okrutnost, zlostavljanje i svaku patnju koju je čovječanstvo i zlo moglo sabrati. On razumije lošu stranu života. Njegova je smrt platila naš dug. Stoga svaka osoba može izabrati da bude Njegova — voljena, prihvaćena, zbrinuta i pažena.
Boli i kušnje zemaljskog života možemo ostaviti Njemu; zašto se onda brinuti za nešto za što se brine netko drugi? Isus razumije zemaljsku bol, jer ju je sam proživio. U Njegovoj uskrsloj ljubavi naše su rane oprane i iscijeljene. Iskusiti Njegovu ljubav znači imati mir, kao i snagu živjeti život izobilja, unatoč tomu što tamna sila prijeti uništiti tijelo ili duh.
Dao nam je dar oprosta (1. Ivanova 1,9). Oslobođenje od krivnje dolazi kad priznamo svoje grijehe Bogu. Bog je pravedan, voljan je oprostiti pokajniku koji poziva Isusa da umjesto njega stane pred Boga. On ne samo da nam prašta, već nas i čisti.
Isus nam nudi slobodu od naših grijeha, slobodu da oprostimo sebi i slobodu od krivnje. Isus koji visi na križu, dajući svoj život kao žrtvu za grijeh, potvrda je da je čovječanstvo doista grešna vrsta u potrebi za spasenjem. Njegovo je uskrsnuće slomilo naše okove, naše robovanje grijehu. Njegov dar omogućuje ljudima oslobađanje od prošlosti i od sjena prošlosti.
Dao nam je dar nadanja (Ivan 3,16.17). Zato što nas je neizmjerno volio, Bog je dao svojega Sina za naš svijet. Bog nije poslao Isusa na Zemlju da nas prokune, već da nas spasi. Na nama je hoćemo li to prihvatiti.
Fizičko, emotivno, financijsko i duhovno održavanje vlastite egzistencije postaje sve teže na većini mjesta u svijetu, ako ne baš na našem.
Snaga uskrsnuća daje nadu za teška i nemirna vremena s kojima se suočava naš svijet. Bolesti, glad, ratovi, nesreće, siromaštvo i žalost naša su stvarnost. Isusovim uskrsnućem Bog nam daje nadu. Kad naš zemaljski život dođe kraju, On nam jamči da vječnost još uvijek može biti naša.
U Bibliji je Uskrs proslavljanje nade i sigurnosti. Uskrs je uskrsnuće Božjeg Sina i proslavljanje Onoga koji je nada svijeta. On je Gospodin ljubavi, svjetlosti i razumijevanja, Gospodin opraštanja i Gospodar života onima koji Ga izaberu.
Julie Hokin