Obznanjujmo Radosnu vijest i očitujmo kršćanske vrijednosti služenja, žrtve i nesebičnosti.
Ako nas današnja kriza vezana uz pandemiju COVID-19 podsjeća na bilo što, to je da je čovječanstvo u osnovi sebično. Otkrivene slike i videozapisi s mobitela koji su postali viralni prikazuju pojedince kako se upuštaju u borbu oko boca s vodom i toaletnog papira (hej, toaletnog papira?!).
A sada, kad je pandemija dosegla svjetske razmjere, neki religiozni ljudi teško su odolijevali nagonu da novi koronavirus usporede s kugama spomenutima u Bibliji. Ne bi li to mogao biti jedan od znakova kraja?
Biblija spominje kuge izlivene na Zemlju prije Isusovog povratka, no može li se COVID-19 svrstati u jednu od njih?
Upamtimo: velika pitanja koja su uključena u konačni sukob jesu ona vezana uz vjeru, odanost i poslušnost. Koliko znam, nitko nije izjavio da je to sve samo, nažalost, smrtonosni virus koji utječe na većinu osoba svake starosne dobi, vjerske pripadnosti i zemljopisnog položaja.
To nije spriječilo ljude da koriste “tešku” logiku i označe COVID-19 brojem 666 i objave svoje zaključke na društvenim mrežama. Ovo samo pojačava negativnu sliku onih koji uzimaju događaje i stvaraju od njih naslove, pretvarajući ih u pomagala za isticanje vlastitih pogrešnih teoloških pogleda stvorenih da izazovu strah i neiskreno pokajanje.
Kršćani se od prvog stoljeća raduju Isusovom povratku, i to s pravom. U zadnje dvije tisuće godina kršćani su gledali svjetske događaje koji su na njih izravno utjecali i pitali: Hoće li se Isus uskoro vratiti? U novije vrijeme ti su događaji uključivali prirodne nepogode, svjetske ratove, vjerske progone, financijske slomove i drugo.
Da bismo bili sigurni, Isus je obećao: “I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba.” (Luka 21,11)
Ali je također rekao: “I propovijedat će se ovo evanđelje Kraljevstva po svem svijetu za svjedočanstvo svim narodima. Tada će doći svršetak.” (Matej 24,14) Zato bi bilo bolje, umjesto da pokušavamo Pismom na silu potvrditi neko naše tumačenje proročanstva, propovijedati Radosnu vijest i očitovati kršćanske vrijednosti služenja, žrtve i nesebičnosti.
Kad se virus ograničio na Aziju, većina ljudi u Americi i Europi jedva da je razmišljala. Kad je stigao u Italiju i zaprijetio da će preskočiti “veliku baru”, pojavljujući se u Sjedinjenim Američkim Državama, počela je naša egocentričnost. Samoočuvanje je moćan pokretač.
Ali, srećom, to nije jedina ljudska osobina koja je nedavno izražena. Posvećeni zdravstveni djelatnici — liječnici, medicinske sestre, ordinariji, respiratorni terapeuti, bolničari, čistačice — svi su pokazali razinu požrtvovnosti koju rijetko viđamo, osim u kriznim vremenima.
Tom popisu možemo dodati ljude koji opslužuju javnost na načine koji su manje ugledni od službe medicinskih stručnjaka. Mislim na zaposlenike trgovina, policajce, vatrogasce, domare, komunalne radnike, volontere humanitarnih organizacija… Bez njihove vjernosti društvo bi se sigurno urušilo u kaosu.
Ovo nije vrijeme za pretjerano gomilanje vode u bocama, toaletnog papira ili bilo čega drugog. Naši prijatelji, obitelji i susjedi trebali bi nas poznavati po našoj predanosti Kristu, nesebičnosti i spremnosti da dijelimo sve — osim koronavirusa.
Stephen Chavez, pomoćnik urednika u časopisu Adventist Review.