“Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta!” (Ivan 1,29)
Daniel je u viđenju ugledao strašne zvijeri koje su prikazivale zemaljske sile. Međutim, znak Mesijinog kraljevstva je janje. Dok sva zemaljska kraljevstva vladaju primjenom fizičke sile, Krist će ukloniti svako tjelesno oružje, svako sredstvo nasilja. Njegovo kraljevstvo bit će uspostavljeno da uzdigne i oplemeni grešno čovječanstvo. (4BC 1171)
Za Adama je žrtvovanje prve žrtve bio najbolniji doživljaj. Njegova se ruka morala podići da oduzme život i on je znao da je bio poslušan Bogu, smrti čovjeka ili životinje ne bi bilo. Dok je klao nevinu žrtvu, on je drhtao pri pomisli da će krv bezgrešnog Janjeta Božjeg morati biti prolivena. Ovaj mu je prizor pružao dublji i jasniji osjećaj vlastitog prijestupa, koji ništa osim smrti dragog Božjeg Sina nije moglo okajati. On se divio beskonačnoj dobroti koja će platiti ovakav otkup da spasi krivce. (Patrijarsi i proroci, str. 47)
Simboli i “sjene” ceremonijalne službe, zajedno s proročanstvima, pružale su Izraelcima prikriven, nejasan uvid u milost koja će se izliti na svijet s Kristovim pojavljivanjem. … Jedino uz Kristovu pomoć čovjek može vršiti moralni Zakon. Prestupanjem tog Zakona čovjek je unio grijeh u svijet, a s grijehom je došla smrt. Krist je postao žrtva pomirnica za čovjekove grijehe. On je ponudio savršenstvo svoga karaktera umjesto čovjekove grešnosti. On je na sebe uzeo prokletstvo neposlušnosti. Žrtve i prinosi unaprijed su ukazivali na žrtvu koju će On prinijeti. Zaklano janje simbolički je prikazivalo Janje koje će na sebe uzeti grijehe svijeta. …
Zakon i Evanđelje u savršenom su skladu. Jedno uzdiže i podupire drugo. U svojem veličanstvu Zakon se obraća savjesti, navodeći grešnika da osjeti potrebu za Kristom kao svojom žrtvom pomirnicom za grijeh. Evanđelje priznaje silu i nepromjenjivost Zakona. “Ja sam grijeh upoznao samo po Zakonu” (Rimljanima 7,7), izjavljuje Pavao. Svijest o grijehu, nastala djelovanjem Zakona, nagoni grešnika da priđe Spasitelju. U svojoj potrebi čovjek se može pozvati na snažne dokaze koje mu stavlja na raspolaganje križ na Golgoti. On se može pozivati na Kristovu pravednost, jer se ona daje svakom pokajanom grešniku. (1SM 237—241)