“I reče Bog: ‘A ovo znamen je Saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama, za naraštaje buduće: Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu između mene i zemlje.’” (Postanak 9,12.13)
Koliko je samo suosjećanja prema grešnom čovjeku pokazao veliki Bog kada je u oblake stavio prekrasnu, višebojnu dugu kao znak svojeg saveza s ljudima! … Po Njegovom planu trebali su sinovima i kćerima kasnijih naraštaja, kada vide dugu u oblacima … roditelji objasniti da je stari svijet bio uništen potopom zato što su se ljudi odali svakovrsnoj pokvarenosti, pa su onda ruke Najvišega isplele dugu i stavile je u oblake kao znak da Bog nikada više neće pustiti na Zemlju potop silne vode. Taj simbol u oblacima trebao je utvrditi vjeru svih, ojačati povjerenje u Boga, jer je bio zalog božanske milosti i dobrote prema čovjeku. …
Duga na Nebu oko prijestolja, što znači iznad Kristove glave, simbol je Božje milosti koja obuhvaća Zemlju. Kada čovjek svojom velikom pokvarenošću izazove Božji gnjev, Krist, čovjekov Posrednik, zalaže se za njega i pokazuje dugu u oblacima kao dokaz Božje velike milosti i sažaljenja prema zabludjelom čovjeku. (3SG 74,75)
Anđeli radosno kliču dok gledaju taj dragocjeni dokaz Božje ljubavi prema čovjeku. I Otkupitelj svijeta gleda dugu, jer se Njegovim doprinosom taj raznobojni luk pojavio na nebu kao dokaz ili kao zalog zavjetnog obećanja čovjeku. I sam Otac promatra dugu u oblacima i prisjeća se vječnog saveza između sebe i čovjeka. … Dok gledamo taj prekrasni luk, možemo biti radosni u Gospodinu, sigurni da i On sam promatra ovaj znak svojega saveza, i da se pritom sjeća svojih sinova i kćeri na Zemlji kojima je znak bio dan. Njihove nevolje, opasnosti i stradanja nisu skriveni od Njegovih očiju. Mi se možemo radovati u nadi jer je duga Božjega saveza iznad nas. On nikada neće zaboraviti djecu o kojoj se brine. (1BC 1091)