“Bez prestanka molite! U svakoj prilici zahvaljujte.” (1. Solunjanima 5,17.18)
Kristove pouke o molitvi zaslužuju da se brižljivo razmotre. U molitvi je božanski nauk i ova Kristova usporedba naglašava načela koja će koristiti svima koji ih razumiju. On pokazuje kako izgleda pravi duh molitve, naglašava potrebu ustrajnosti u iznošenju naših zahtjeva Bogu i uvjerava nas u Njegovu spremnost da čuje i usliša naše molitve.
Naše molitve ne smiju biti sebična iskanja, pretežno u našu korist. Mi moramo tražiti da bismo mogli dati. Načelo Kristovog života treba postati i načelo našeg života. Obraćajući se svojim učenicima, On je rekao: “Ja sebe samog posvećujem za njih da i oni budu posvećeni istinom.” (Ivan 17,19) Ista odanost, ista samopožrtvovnost, isto pokoravanje zahtjevima Božje riječi, koje se vidjelo kod Krista, mora se vidjeti i kod Njegovih slugu. Naše poslanje u svijetu nije da služimo sebi ili da ugađamo sebi; mi trebamo proslaviti Boga surađujući s Njime u djelu spašavanja grešnika. Trebamo od Boga tražiti blagoslove koje ćemo dijeliti bližnjima. Sposobnost primanja može se sačuvati jedino davanjem. Mi ne možemo nastaviti primati nebeska blaga ako ih ne dijelimo s onima oko sebe.
U ovoj usporedbi molitelj je nekoliko puta bio odbijan, ali nije odustajao od svoje namjere. Tako i naše molitve ne dobivaju uvijek neposredan odgovor, ili bar tako izgleda; ali nas Krist uči da se ne smijemo prestati moliti. Molitva ne treba izazvati neku promjenu u Bogu; ona treba nas dovesti u sklad s Bogom. Kad nešto tražimo od Njega, On može smatrati potrebnim da ispitamo svoje srce i da se pokajemo za neki svoj grijeh. Zato nas vodi kroz kušnje i teškoće, izlaže nas poniženju da bismo uvidjeli što sprečava djelo koje Duh Sveti treba obaviti preko nas.
Postoje uvjeti pod kojima se mogu ispuniti božanska obećanja. Molitvom se nikada ne može zamijeniti izvršavanje dužnosti. Krist kaže: “Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi. … Tko pozna moje zapovijedi i vrši ih, taj me ljubi. A tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ga ljubiti i objaviti mu samog sebe.” (Ivan14,15.21) Oni koji iznose svoje molbe Bogu pozivajući se na Njegova obećanja iako ne ispunjavaju uvjete, vrijeđaju Gospodina. Pozivajući se na Kristovo ime, oni očekuju ispunjenje obećanja, ali ne čine ništa čime bi pokazali svoju vjeru u Krista i ljubav prema Njemu. (Isusove usporedbe, str. 90,91)