„Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Božja. A to i jesmo! Zato ne poznaje svijet nas jer njega nije uznao.“ (1. Ivanova 3,1)
Dok je razmišljao o Božjoj ljubavi, apostol Ivan je uskliknuo: „Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Božja. A to i jesmo!“
Ljudi smatraju prednošću da vide osobu kraljevskog roda i tisuće su spremne prevaliti velike udaljenosti da bi je ugledale. Koliko je veća prednost da budemo sinovi i kćeri Najvišega! Kakva bi nam veća prednost mogla biti ukazana od pružanja mogućnosti da uđemo u kraljevsku obitelj?
Da bismo mogli postati Božji sinovi i kćeri, moramo se odvojiti od svijeta. „Zato ‘iziđite između njih i odvojite se’ – veli Gospodin! … ‘Ja ću vam biti Otac, a vi ćete mi biti sinovi i kćeri.’“ (2. Korinćanima 6,17.18)
Pred nama je Nebo i kruna života koje trebamo steći. Međutim, samo se pobjedniku uručuje nagrada. Onaj koji želi zadobiti Nebo, mora biti odjeven u haljinu pravednosti. „Tko god je položio ovu nadu u njega, čisti se od grijeha kao što je on čist.“ (1. Ivanova 3,3) U Kristovom karakteru nije bilo nikakvog nesklada. To mora postati i naše iskustvo. Naš život mora se upravljati po istim načelima po kojima se upravljao Njegov život. (Manuscript 28, 1886.)
Zahvaljujući savršenoj Žrtvi koja je bila prinesena za grešni rod, oni koji vjeruju u Krista, ako dođu k Njemu, mogu biti spašeni od vječne propasti. …
Neka nitko ne dopusti da ga neprijatelj toliko prevari da pomisli kako bi za bilo kojeg čovjeka, bez obzira na to koliko je darovit, obrazovan ili ugledan, bilo ispod časti prihvatiti Krista! Svako ljudsko biće trebalo bi upraviti prema Nebu pogled pun poštovanja i zahvalnosti i uskliknuti zadivljeno: „Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Božja.“ (The Youth’s Instructor, 27. rujna 1894.)