Poznata Nizozemka Corrie Ten Boom ispričala je jednom prigodom kako je neku telefonisticu svakog dana nazivao čovjek s pitanjem: “Koliko je sati?”- da bi ga ona jednog dana zapitala zašto uvijek pita za vrijeme. On joj je odgovorio: “U dvanaest sati moram uvijek uključiti sirenu.” Telefonistica je ostala bez riječi. Nakon nekoliko sekundi priznala mu je: “Ja svoj sat uvijek namještam prema sireni.” Smiješno, zar ne?
Pogrešno najavljeno vrijeme može prouzročiti da nam autobus pobjegne (imali smo peh!), da uzvanike na svadbu ostavimo da čekaju jedan sat pred crkvom (jako nezgodno!), da prekasno stignemo u zračnu luku (skupa šala!) ili da dođemo jedan dan kasnije na ugovoreni sastanak zbog razgovora o zaposlenju (propala karijera!). No još je gore ako netko izgubi život zato što prekasno čuje upozorenje da napusti brod koji tone ili zgradu koju je zahvatio požar.
S vremena na vrijeme čitamo kako naš planet — ekološki gledano — sliči brodu koji tone. Ili da sjedimo na bačvi baruta kad se sjetimo mogućih opasnosti manipuliranja genima ili atomskom silom.
Koliko je vrijeme u kojem živimo stvarno “opasno”? Gdje stoje kazaljke “sata” povijesti našeg svijeta?
Na ovakva pitanja rado odgovaraju znanstvenici i političari, ispitivači javnog mnijenja i istraživači budućnosti, gurui i samozvani proroci.
Biblija govori o “znacima vremena”, pozicijskim svjetlima koja nam trebaju pomoći da budemo svjesni vremena u kojem živimo. Tu i tamo ovi se znakovi jako slažu s vijestima koje nam se svakodnevno poslužuju. U drugim slučajevima najavljuju tijek koji naizgled ne odgovara ni logici ni vidljivim trendovima.
Kome da vjerujemo? Budući da ne znamo tko je “telefonistica” a tko naziva, vrijedi se osloniti na riječi Onoga koji je za sebe rekao: “Ja sam Put, Istina i Život.” Isus Krist je svojim životom dokazao koliko je bilo ozbiljno ono što je naučavao. Ali On nije učio o propasti, već o dolasku potpuno novog svijeta.
André Liebig