1. Samuelova 4

11. 09. 2022.

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “1. Samuelova 4”.

1 I riječ Samuelova dolazila je svemu Izraelu. Tada Izrael izađe na vojnu pred Filistejce; i utaboriše se kod Eben-Ezera, a Filistejci se utaboriše u Afeku. 2 I svrstaše se Filistejci u bojni red protiv Izraela; i kad se razvila bitka, Izrael bî potučen pred Filistejcima, koji pobiše oko četiri tisuće ljudi na bojnome polju. 3 A kad je puk došao u tabor, rekoše starješine Izraelove: »Zašto nas je Gospod danas potukao pred Filistejcima? Uzmimo sa sobom iz Šila Kovčeg saveza Gospodnjega pa neka dođe u našu sredinu i spasi nas iz ruku naših neprijatelja.« 4 Stoga puk posla u Šilo da odande donesu Kovčeg saveza Gospoda Nad Vojskama koji stoluje nad kerubima; a ondje, uz Kovčeg saveza Božjega, bijahu oba sina Elijeva, Hofni i Pinhas. 5 I dogodi se, kad Kovčeg saveza Gospodnjega dođe u tabor, da sav ­Izrael podviknu snažnim pokličem te se zemlja zatrese. 6 A Filistejci začuše glas tog pokliča te rekoše: »Što znači glas toga snažnoga pokliča u taboru Hebrejâ?« Tada shvatiše da je Kovčeg Gospodnji došao u tabor. 7 I Filistejci se prestrašiše, jer rekoše: »Bog je došao u tabor.« I rekoše: »Jao nama! Jer takvo što nikad se dosad nije dogodilo. 8 Jao nama! Tko će nas izbaviti iz ruku tih silnih bogova? To su oni bogovi koji su udarili Egipćane svim onim pošastima u pustinji. 9 Ohrabrite se, Filistejci, i budite muškarci, da ne postanete robovi Hebrejima kao što su oni bili robovi vama; zato budite muškarci i borite se!« 10 Tada Filistejci zavojštiše; i Izrael bî potučen te pobjegoše svaki k svojemu šatoru. I bijaše to vrlo velik pokolj jer Izraelu pade trideset tisuća pješaka. 11 I kovčeg Božji bî otet, a oba sina Elijeva, Hofni i Pinhas, poginuše. 12 Tada jedan iz Benjamina otrča iz bojnih redova te još istoga dana dođe u Šilo; i haljine mu bijahu razdrte, a glava mu posuta zemljom. 13 I kad je došao, gle: Eli je sjedio na stolcu, pokraj puta, gledajući; jer njegovo je srce strahovalo za Kovčeg Božji. I kad onaj čovjek dođe u grad da razglasi vijest, sav grad poče vikati. 14 Pa kad Eli ču glas tog jauka, reče: »Što znači glas te buke?« Tada čovjek požuri i dođe da obavijesti Elija. 15 A Eli bijaše u dobi od devedeset i osam godina, i oči mu bijahu potamnjele te nije mogao vidjeti. 16 Tada čovjek reče Eliju: »Ja sam taj koji dolazi s bojišnice i ja sam danas s bojišnice pobjegao.« Nato Eli reče: »Što se dogodilo, sine moj?« 17 A glasnik odgovori i reče: »Izrael je pobjegao pred Filistejcima, a došlo je i do velikog pokolja puka; i oba tvoja sina, i Hofni i Pinhas, poginula su, a Kovčeg je Božji otet.« 18 I dogodi se, kad je spomenuo Kovčeg Božji, da Eli pade sa stolca nauznak kraj dveri te mu se slomi vrat i umrije; jer bijaše čovjek star i težak. I sudio je on Izraelu četrdeset godina. 19 A njegova snaha, žena Pinhasova, bijaše trudna i pred porodom. I kad je čula vijest da je otet Kovčeg Božji i da su njen svekar i njen muž mrtvi, savila se i rodila, jer je bijahu uhvatili trudovi. 20 A za to vrijeme dok je umirala, žene koje su stajale uz nju govorile su joj: »Ne boj se, jer si rodila sina.« Ali ona nije odgovarala niti je u srcu svojemu marila za to. 21 I nazva dječaka Ikabod, govoreći: »Otišla je slava od Izraela«, zbog Kovčega Božjega koji je bio otet i zbog njezina svekra i muža njezina. 22 Zato reče: »Otišla je slava od Izraela jer je otet Kovčeg Božji.«