Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “1. Solunjanima 2”.
1 Ta i sami znate, braćo: naš dolazak k vama nije bio uzalud. 2 Naprotiv, pošto smo, kao što znate, u Filipima i trpjeli i bili zlostavljeni, odvažismo se u Bogu našemu, s velikom borbom, reći vam evanđelje Božje. 3 Jer bodrenje naše nije iz zablude, niti iz nečistoće, niti u prijevari, 4 nego kako je Bog prosudio povjeriti nam evanđelje, tako govorimo; ne kao da ugađamo ljudima, nego Bogu koji ispituje srca naša. 5 Jer niti se kada, kao što znate, poslužismo laskavom riječju niti prikrivenom pohlepom — Bog nam je svjedok! 6 Niti smo od ljudi tražili slavu, ni od vas ni od drugih, premda smo se mogli nametnuti kao Kristovi apostoli. 7 Naprotiv, bijasmo blagi usred vas kao što mati njeguje svoju djecu. 8 Tako nam se, kako smo vas bili željni, svidjelo udijeliti vam ne samo evanđelje Božje nego i svoje duše, jer ste nam omiljeli. 9 Ta sjećate se, braćo, našega truda i napora, jer radeći noću i danju, da ne bismo opteretili koga od vas, propovijedismo vam evanđelje Božje. 10 Svjedoci ste vi i Bog kako smo se sveto i pravedno i besprijekorno vladali prema vama koji vjerujete. 11 Kao što i znate kako smo svakoga pojedinog od vas, kao otac djecu svoju, bodrili i sokolili i svjedočili vam 12 da proživite dostojno Boga koji vas zove u svoje kraljevstvo i slavu. 13 Zbog toga i mi bez prestanka zahvaljujemo Bogu što ste, kad primiste od nas riječ poruke Božje, primili ne riječ ljudsku, nego kao što uistinu jest — riječ Božju, koja i djeluje u vama koji vjerujete. 14 Vi ste naime, braćo, postali nasljedovatelji crkava Božjih koje su u Judeji u Kristu Isusu, budući da i vi to isto pretrpjeste od svojih sunarodnjaka kao i oni od Židovā, 15 koji su ubili i Gospodina Isusa i svoje proroke. I nas prognaše, i Bogu ne ugađaju, i svim ljudima se protive 16 kad nam priječe poganima govoriti da se spase, kako bi zasvagda nadopunili mjeru svojih grijeha. Ali sručio se na njih gnjev do kraja. 17 A mi, braćo, pošto smo za kratko vrijeme bili odvojeni od vas — licem, ne srcem — u silnoj želji još većma nastojasmo vidjeti lice vaše. 18 Zato htjedosmo doći k vama — ja, Pavao, i jednom i dvaput — ali nam zapriječi Sotona. 19 Jer tko je naša nada, ili radost, ili vijenac hvale? Nećete li to biti i vi pred Gospodinom našim Isusom Kristom o njegovu dolasku? 20 Ta vi ste naša slava i radost!