Ovo poglavlje temelji se na Postanku 12,1-5; 13; 15; 16; 17; 21; 22,1-19
Gospodin je odabrao Abrahama da izvrši Njegovu volju. Usmjeren je da ostavi svoj idolopoklonički narod i odvoji se od svoje rodbine. Gospodin se Abrahamu otkrio u njegovoj mladosti, blagoslovio ga mudrošću i sačuvao od idolopoklonstva. Zamislio je da Njegovom narodu, koji će nakon njega živjeti na Zemlji, on bude primjer vjere i pravog posvećenja. Njegov karakter se isticao načelnošću, velikodušnošću i gostoprimstvom. Bio je poštovan među ljudima kao moćni knez. Njegovo poštovanje i ljubav prema Bogu te njegova izrazita poslušnost u provođenju Njegove volje pribavili su mu poštovanje njegovih slugu i susjeda. Njegov pobožni primjer i pravedan put, objedinjeni s njegovim vjernim uputama svojim slugama i ukućanima, pobudili su u njima strah, ljubav i poštovanje prema Abrahamovom Bogu.
Gospodin se Abrahamu javio i obećao mu da će njegovo potomstvo biti brojno kao zvijezde na Nebu. Slikom užasnog mraka koji će doći na njega ukazao mu je i na dugo ropsko služenje njegovih potomaka u Egiptu.
U početku je Bog Abrahamu dao jednu ženu i time mu pokazao svoj plan za brak. Bog nikada nije zamislio da čovjek ima nekoliko žena. Lamek je bio prvi koji je odstupio od poslušnosti Božjem mudrom bračnom ustrojstvu. Imao je dvije žene koje su stvorile nesklad u njegovoj obitelji. Njihova zavist i ljubomora učinile su Lameka nesretnim. Kad su se ljudi na Zemlji množili i kad su im se rađale kćeri, uzimali su za žene koje su htjeli. To je bio jedan od velikih grijeha stanovnika staroga svijeta koji je na njih navukao Božji gnjev. Ovaj je običaj nastavljen i nakon potopa i postao je toliko prihvaćen da su čak i pravednici imali više žena. Ipak, nije se manje griješilo jer su se ljudi iskvarili i napustili Božji plan za brak.
Gospodin je Noi i njegovoj obitelji koja je spašena u korablji rekao: „Jer sam uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu.“ (Postanak 7,1) Noa je imao samo jednu ženu i Bog je blagoslovio njegovu složnu obiteljsku disciplinu. S obzirom na to da su Noini sinovi bili pravedni, sačuvani su u korablji zajedno sa svojim pravednim ocem. Bog nije jednokratno odobrio mnogoženstvo jer je to protivno Njegovoj volji. On je znao da će se čovjekova sreća mnogoženstvom urušiti. Tako je Abrahamov nesretni brak s Hagarom ozbiljno ugrozio njegov mir.
Kolebanje
Nakon što se Abraham odvojio od Lota, Bog mu je rekao: „Oči svoje podigni i s mjesta na kojem si pogledaj prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu; jer svu zemlju što je možeš vidjeti dat ću tebi i tvome potomstvu zauvijek. Potomstvo ću tvoje učiniti kao prah na zemlji. Ako tko mogne prebrojiti prah zemlje, i tvoje će potomstvo moći prebrojiti.“ (Postanak 13,16) „Poslije tih događaja Jahve uputi Abramu riječ u ukazanju: ‘Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit će vrlo velika!’ Abram odgovori: ‘… Kako mi nisi dao potomstva, … jedan će, eto, od mojih ukućana postati moj baštinik.’“ (Postanak 15,1.3)
S obzirom na to da Abraham nije imao sina, njegova je prva pomisao bila da će njegov vjerni sluga Eliezer postati njegov usvojeni sin i njegov nasljednik. Ali Bog je Abrahamu objasnio da njegov sluga neće postati njegovim sinom i nasljednikom, nego da će on doista imati sina. „Izvede ga van i reče: ‘Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti.’ A onda doda: ‘Toliko će biti tvoje potomstvo.’“ (Postanak 15,5)
Da su Abraham i Sara s pouzdanjem čekali ispunjenje obećanja da će imati sina, izbjegli bi mnoge nesreće. Vjerovali su da će biti upravo tako kako je Bog obećao, ali nisu mogli vjerovati da će Sara u svojoj starosti imati sina. Zbog toga je Sara predložila postupak po kojemu bi, mislila je, Božje obećanje moglo biti ispunjeno. Zamolila je Abrahama da uzme Hagaru kao svoju ženu. Ovime su oboje pokazali manjak vjere i potpunog povjerenja u Božju moć. Slušajući Saru i uzimajući Hagaru za ženu, Abraham je propustio položiti ispit vjere u Božju bezgraničnu moć i nanio je sebi i Sari veliku nesreću. Gospodin je namislio provjeriti čvrstinu Abrahamove vjere i pouzdanja u obećanja koja mu je dao.
Hagarina oholost
Hagara je postala ponosna i hvalisava, a pred Sarom se ponašala oholo. Samoj sebi je laskala da je, prema obećanju koje je Bog dao Abrahamu, postala majka brojnog naroda. Abraham je bio prisiljen slušati Sarine prigovore u vezi s Hagarinim ponašanjem, optužujući ga zbog pogreške koju je učinio. Ožalošćeni Abraham uzvratio je Sari da je ona njezina sluškinja te stoga može gospodariti njome, ali je odbio otjerati je jer je ona majka njegova djeteta kroz koje će, mislio je, biti ispunjeno Božje obećanje. Rekao joj je da on ne bi uzeo Hagaru za ženu da to nije bio njezin izričiti zahtjev.
Abraham je također bio prisiljen slušati Hagarine pritužbe na Sarino zlostavljanje. Bio je potpuno zbunjen. Ako pokuša umanjiti Hagarine pogreške, povećat će ljubomoru i nezadovoljstvo svoje prve i voljene žene Sare. I tako je Hagara pobjegla od Sare. Božji anđeo ju je susreo, tješio i ujedno ukorio zbog njezine oholosti te je nagovorio da se vrati svojoj gospodarici i pokori joj se.
Kad se Jišmael rodio, Gospodin se ponovno objavio Abrahamu: „Savez svoj sklapam između sebe i tebe i tvoga potomstva poslije tebe – Savez svoj za vjekove.“ (Postanak 17,7) Gospodin je preko svojega anđela ponovio svoje obećanje da će Sara imati sina i da će ona biti majka mnogim narodima. Ipak, Abraham još uvijek nije razumio Božje obećanje. Njegove su misli odmah odlutale na Jišmaela jer je mislio da će kroz njega nastati mnogi narodi te je u svojoj ljubavi prema svojem sinu uskliknuo: „Neka tvojom milošću Jišmael poživi!“ (Postanak 17,18)
Tada je Abraham opet čuo izričito obećanje: „Ipak će ti tvoja žena Sara roditi sina; nadjeni mu ime Izak. Savez svoj s njime ću sklopiti, Savez vječni s njime i s njegovim potomstvom poslije njega.“ (Postanak 17,19) Kada su anđeli bili na putu da unište Sodomu, poslani su Abrahamu po drugi put i još jasnije su mu ponovili obećanje da će Sara imati sina.
Obećani sin
Abrahamova i Sarina velika radost što se rodio Izak bila je uzrok Hagarine velike zavisti. Majka je Jišmaela poučila da je njega kao Abrahamovog sina Bog posebno blagoslovio te da će biti nasljednik svega obećanog. Jišmael je dijelio osjećaje svoje majke i bio je ljutit na izrazito veselje zbog Izakovog rođenja. Prezreo je Izaka jer je smatrao da ima prednost pred njim. Sara je zapazila Jišmaelov odnos prema njezinom sinu Izaku i bila je vrlo potresena. Prenijela je Abrahamu Jišmaelovo nepristojno ponašanje prema njoj i njezinom sinu Izaku i rekla mu: „Otjeraj tu sluškinju i njezina sina, jer sin sluškinje ne smije biti baštinik s mojim sinom – s Izakom!“ (Postanak 21,10)
Abraham se jako uznemirio. Jišmael je bio njegov sin kojega je volio. Kako ga može otjerati? U svojoj zbunjenosti molio se Bogu kako bi znao u kojem smjeru krenuti. I Bog je preko svojih anđela uputio Abrahama da posluša Saru, svoju ženu, jer ne smije dopustiti da ga njegova privrženost prema sinu ili Hagari spriječi da posluša njezine želje. To je bio jedini način na koji je mogao obnoviti sklad i sreću u svojoj obitelji. Tada je Abraham dobio utješno obećanje da Jišmael, iako odvojen od očeve kuće, neće umrijeti niti će ga Bog zaboraviti, nego će, zato što je Abrahamov sin, biti zaštićen. Bog mu je također obećao da će učiniti Jišmaela ocem velikog naroda.
Abraham je bio plemenit i dobronamjeran, što se pokazalo u njegovom iskrenom zalaganju za građane Sodome. Njegov je čvrst stav trpio velike udarce. Povio se u tuzi i njegovi su se očinski osjećaji silno uzburkali kada je ispraćao Hagaru i svojega sina Jišmaela da lutaju kao stranci po stranoj zemlji.
Da je Bog odobrio mnogoženstvo, ne bi uputio Abrahama da otjera Hagaru i njezinog sina. Time nas uči da ispravne i sretne odnose u braku treba uvijek cijeniti i održavati, čak i po cijenu velikih žrtava. Sara je bila prva i jedina istinska Abrahamova žena. Njoj su pripadala prava žene i majke i nitko drugi to u obitelji ne može imati. Ona je poštovala svojega muža, nazivala ga gospodarom, ali je bila ljubomorna što njegovu ljubav mora dijeliti s Hagarom. Bog nije ukorio Saru zbog njezinih postupaka, ali su anđeli prekorili Abrahama što se nije pouzdao u Božju moć, što ga je to odvelo k Hagari da je uzme za ženu i što je pomislio da će kroz nju biti ispunjeno obećanje.
Najveći ispit vjere
Zatim je Gospodin odlučio iskušati Abrahamovu vjeru najstrašnijom kušnjom. Da je izdržao prvi ispit i strpljivo čekao da obećanje bude ispunjeno preko Sare i da nije uzeo Hagaru za ženu, ne bi bio podvrgnut najosjetljivijem ispitu koji je ikad zatražen od čovjeka. Tada mu je Bog zapovjedio: „Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati. „ (Postanak 22,2)
Vjerujući Bogu, Abraham nije ustuknuo niti je oklijevao, nego je rano ujutro uzeo dvojicu svojih slugu, svojega sina Izaka, drva za paljenicu i pošao k mjestu o kojem mu je Bog govorio. Nije otkrio pravu narav svojega puta Sari, znajući da bi zbog svoje ljubavi prema Izaku uskratila svoje povjerenje u Boga, i ne bi ga pustila. Abraham nije podnosio da ga nadvladaju očinski osjećaji i navedu ga da se pobuni protiv Boga. Božja zapovijed imala je za cilj da Abrahama uznemiri u dubini njegove duše. „Uzmi svoga sina“, a onda dodaje, kao još malo dublju kušnju srca, „jedinca svoga Izaka koga ljubiš“, a koji je jedini obećani sin, i „prinesi ga kao žrtvu paljenicu“.
Tri je dana otac putovao sa svojim sinom i imao je dovoljno vremena za razmišljanje i sumnju u Boga da je bio sklon sumnji. Ali on nije izgubio povjerenje u Boga. Nije pomišljao da bi se obećanje moglo ispuniti kroz Jišmaela, jer je Bog jasno rekao da će se obećanje ispuniti kroz Izaka.
Abraham je vjerovao da je Izak sin obećanja. Također je vjerovao da to što mu je Bog zapovjedio da prinese sina kao žrtvu paljenicu znači upravo to. Nije posumnjao u Božje obećanje, nego je vjerovao da Bog, koji je u svojoj providnosti dao Sari sina u njezinoj starosti, a koji sada od njega traži da oduzme život svojem sinu, može ponovno dati život i podići Izaka iz mrtvih.
Abraham je tijekom puta napustio svoje sluge i predložio da nastavi sam sa svojim sinom, da bi se nešto dalje od njih poklonio Bogu. Nije dopustio svojim slugama da ga prate kako ga njihova ljubav prema Izaku ne bi spriječila da izvrši ono što mu je Bog naredio da učini. Iz ruku svojih slugu uzeo je drva i natovario ih na leđa svome sinu. Uzeo je također i kremen i nož. Bio je spreman izvršiti zastrašujuću misiju koju mu je dao Bog. Otac i sin nastavili su hodati zajedno.
Onda je Izak rekao svojem ocu Abrahamu: „‘Oče!’ ‘Evo me, sine!’ – javi se on. ‘Evo kremena i drva’, opet će sin, ‘ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?’ ‘Bog će već providjeti janje za žrtvu paljenicu, sine moj!’ – odgovori Abraham. I nastave put.“ (Postanak 22,7.8) Otac, koji voli i pati, odlučno je hodao kraj svojega sina. Kad su stigli na mjesto koje je Bog odredio, Abraham je sagradio žrtvenik, naslagao na njega drva pripremivši ga za žrtvu, i tek je tada Izaku priopćio Božju zapovijed da on bude prinesen kao žrtva paljenica. Ponovio mu je Božje obećanje koje je Bog nekoliko puta dao, da će kroz Izaka postati veliki narod, da će u izvršenju Božje naredbe da bude ubijen Bog ispuniti svoje obećanje, jer ga On može podići iz mrtvih.
Anđeoska poruka
Izak je vjerovao u Boga. Poučen je bezuvjetnoj poslušnosti svome ocu, a volio je i poštovao Boga svojega oca. Mogao se oduprijeti svome ocu da je tako odlučio. Ali nakon što je pun ljubavi zagrlio svojega oca, dopustio je da bude vezan i položen na drva. I kada se očeva ruka podigla da ubije sina, Božji anđeo, koji je na putu prema brdu Moriji prepoznao veli- činu Abrahamove vjere, viknuo je s Neba rekavši: „‘Abrahame! Abrahame!’ ‘Evo me!’ – odgovori on. ‘Ne spuštaj ruku na dječaka’, reče, ‘niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga.’ Podiže Abraham oči i pogleda, i gle – za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svoga sina.“ (Postanak 22,11-13)
Abraham je tako u potpunosti i dostojanstveno položio ispit i svojom se vjernošću iskupio zbog nedostatka vjere u Boga za to što je uzeo Hagaru za ženu. Nakon tako jasnog očitovanja vjere i povjerenja u Njega, Bog je Abrahamu obnovio svoje obećanje: „Anđeo Jahvin zovne Abrahama s neba drugi put i reče: ‘Kunem se samim sobom, izjavljuje Jahve: Kad si to učinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina, svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. Budući da si poslušao moju zapovijed, svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom.’“ (Postanak 22,15-18)
(tekst je preuzet iz knjige Ellen G. White, “Povijest otkupljenja”, Znaci vremena, 2018., poglavlje 10)