Svaka prava reforma ima svoje mjesto u djelu evanđelja i njena je zadaća da podigne dušu u predjele novog i plemenitijeg življenja. Posebice reforma umjerenosti zahtijeva potporu kršćanskih djelatnika. Oni bi tom djelu trebali pokloniti svoju pažnju i živo ga oprimjeriti. Oni bi posvuda trebali ljudima predočiti načela prave umjerenosti i pozvati ljude da daju svoje svečano obećanje o umjerenosti. Neka se ulože ozbiljni napori za one koji žive u okovima zlih navika.
Svuda ima posla što ga treba vršiti za one koji su podlegli neumjerenosti. Mnogi se mladi u samim crkvama, vjerskim ustanovaama i tobožnjim kršćanskim domovima opredjeljuju za put propasti. Zbog neobuzdanih navika oni na sebe navlače mnoge bolesti i, u pohlepi za novcem za svoja grešna zadovoljstva, srozavaju se do nepoštenih “pothvata”. Zdravlje i karakter su uništeni. Otuđeni od Boga, prezreni od društva, ova jadna bića osjećaju da su bez nade za ovaj i za budući život. Srca roditelja su slomljena. O ovima koji su na stazi grijeha ljudi govore kao o beznadnima; ali Bog ne zauzima prema njima takav stav. On razumije sve okolnosti koje su od njih načinile ono što jesu, On ih promatra sa žaljenjem. To su oni kojima treba pomoć. Nikada im ne dajte priliku da kažu: “Nitko se ne brine za mene.”
Među žrtvama neumjerenosti stoje ljudi svih slojeva i svih zanimanja. Ljudi na visokim položajima, ljudi zadivljujućih sposobnosti, velikih dostignuća, popuštali su zahtjevima svojih želja, sve dok nisu postali bespomoćni da se odupru kušnji. Neki od takvih koji su nekada posjedovali veliko materijalno bogatstvo danas su bez doma, bez prijatelja, prepušteni patnji, bijedi, bolesti i ponižavanju. Oni su izgubili nadzor nad sobom. Oni će tonuti sve dublje i dublje sve dok ne vide ruku koja im je ispružena u znak pomoći. Popuštanje osobnim željama kod takvih ne znači samo moralni prijestup već ima za posljedicu i tjelesno oboljenje.
Često kad pomažemo žrtvama neumjerenosti, mi se moramo — kao što je to Krist često činio — prvo poskrbiti za njihove tjelesne potrebe, naime za njihovo fizičko stanje. Njima treba zdravo, nenadražujuće jelo i piće, čista odjeća, prilika da održavaju tjelesnu čistoću. Oni se trebaju nalaziti u ozračju ljubaznog, oplemenjujućeg kršćanskog utjecaja. U svakom bi gradu trebalo postojati odvojeno mjesto na kojemu bi robovi zlih navika mogli primiti pomoć da se oslobode lanaca koji ih sputavaju. Za mnoge je jako piće jedina “utjeha” u nevolji; ali do ovoga ne bi moralo doći kad bi oni koji tvrde da su kršćani, namjesto da se ponašaju kao svećenik i Levit, slijedili primjer dobrog Samarijanca.
U našem ophođenju sa žrtvama poroka moramo držati na umu da nemamo posla s ljudima zdravog razuma, već s ljudima koji su u tom trenutku u vlasti demona. Budite strpljivi i obazrivi. Ne razmišljajte o odvratnoj, odbojnoj pojavi, već o dragocjenom životu za čiji je spas Isus umro. Kad se pijanica povrati i shvati svoje poniženje, učinite sve što je u vašoj moći da mu pokažete svoje prijateljstvo. Ne izgovarajte nijednu riječ osude. Neka nijedan vaš postupak ili pogled ne odaju izraz prijekora ili mržnje. Ta jadna duša najvjerojatnije proklinje samu sebe. Pomozite mu da se povrati. Izgovarajte riječi koje će u njemu pobuditi vjeru. Nastojte ojačati svaku dobru crtu njegova karaktera. Učite ga kako da dostigne više ideale. Pokažite mu da može živjeti životom kojim će zadobiti poštovanje ljudi oko sebe. Pomozite mu da uvidi vrijednost sposobnosti koje mu je Bog podario, ali ih je on propustio razviti.
Premda je volja dotada bila izopačena i oslabljena, za njega postoji nada u Kristu. On će u njegovom srcu pokrenuti više pobude i svetije težnje. Potaknite ga da se čvrsto uhvati za nadu koju mu pruža evanđelje. Pred tom iskušanom, iscrpljenom dušom otvorite Bibliju, i često joj čitajte Božja obećanja. Za njega će ova obećanja biti kao lišće s drveta života. Nastavite strpljivo ulagati napore, sve do onog trenutka kad će sa zahvalnom radošću uzdrhtala ruka prihvatiti nadu iskupljenja kroz Krista.
Čvrsto ostanite uz one kojima želite pomoći, jer vam drukčije nikada neće pripasti pobjeda. Oni će stalno biti izloženi zlim kušnjama. Neprestano će ih svladavati težnja za jakim pićem; oni svaki put mogu ponovno tome podleći, ali ne smanjujte zbog toga ustrajnost svojih napora.
Oni su donijeli odluku da pokušaju živjeti za Krista; ali snaga njihove volje je oslabljena, i oni koji se brinu o dušama kao oni koji moraju dati odgovor, trebaju ih pažljivo i budno čuvati. Oni su izgubili svoje dostojanstvo i moraju ga vratiti. Mnogi se od njih moraju boriti s jakim nasljednim nagonom k zlu. Njihovo naslijeđe od rođenja bile su neprirodne težnje, osjetilne pobude. Protiv ovih zala mora se stalno biti na oprezu. Iznutra i izvana dobro i zlo se bore za prevlast. Oni koji nikada nisu prošli kroz takva iskustva ne mogu poznavati gotovo posve nesavladivu moć strasti, niti strahotu sukoba između popuštanja navikama i odluke da se živi umjereno u svakom pogledu. Ova se borba mora stalno voditi.
Mnogi od onih koje privlači Krist neće imati moralnu hrabrost da nastave borbu protiv želje i strasti. Ali ovo ne smije razočarati onoga koji radi. Zar se samo spašeni iz najdubljih ponora ponovno odaju strastima?
Ne zaboravi: ne radiš sam. Anđeli se ujedinjuju u službi sa svakim iskrenim sinom i kćeri Božjom. A Krist je Onaj koji obnavlja. Veliki Liječnik osobno stoji uz svoje vjerne sluge i govori duši koja se kaje: “Sinko, opraštaju ti se grijesi.” (Marko 2,5)
Ima mnogo odbačenih duša koje će prihvatiti nadu što im se pruža u evanđelju i ući u nebesko kraljevstvo, dok će drugi, koji su uživali velike prilike, veliku svjetlost i blagoslove što ih nisu iskoristili, ostati u najgušćoj tami.
Žrtve zlih navika moraju se potaknuti da shvate kako trebaju učiniti napor za sebe same. Drugi će se možda najozbiljnije založiti da ih podignu, Božja će im milost biti besplatno ponuđena, Krist će im uputiti svoj usrdni poziv, Njegovi će im anđeli služiti; ali sve će to biti uzalud sve dok oni sami ne ustanu da biju bitku za svoje osobno dobro.
Posljednje Davidove riječi Salomonu, koji je tada još bio mladić i koji je trebao biti okrunjen za kralja u Izraelu, bile su: “Ti budi hrabar i pokaži se čovjekom.” (1. Kraljevima 2,2) Ove nadahnute riječi upućene su svakom sinu ljudskoga roda, kandidatu za besmrtnu krunu: “Budi hrabar i budi čovjek.”
One koji popuštaju svojim željama trebamo potaknuti da vide i osjete kako je nužna velika moralna obnova, ako bi se htjeli pokazati kao ljudi. Bog ih poziva da ustanu i da u Kristovoj sili vrate dostojanstvo što im je darovao Bog, a oni su ga žrtvovali udovoljavanju grješnim željama.
Mnogi ljudi u očajanju, osjećajući strahovitu moć kušnji i želju koja ih vuče k popuštanju strastima, uzvikuju: “Ne mogu se oduprijeti zlu.” Recite kušanome da se može i mora oduprijeti. Možda će ga zlo višeput uzastopce svladati, ali ne mora uvijek tako ostati. On je moralno slab, pod vlašću navika iz života u grijehu. Njegova su obećanja i odluke kao kule od pijeska. Svijest o neispunjenim obećanjima i svečanim zakletvama slabi pouzdanje u vlastitu dosljednost i iskrenost i navodi ga da misli kako ga Bog ne može prihvatiti, niti mu pomoći u njegovim pokušajima. Ali on ne treba očajavati.
Oni koji u Krista stave “nadanje svoje” neće postati robovi nijednoj nasljednoj ili stečenoj navici. Namjesto da budu okovani lancima niže prirode, oni će moći ovladati svakom željom i strasti. Bog nas nije ostavio da se borimo sa zlom u svojoj ograničenoj sili. Ma koliko bili jaki naši nasljedni ili stečeni nagoni k zlu, mi možemo pobijediti silom koju nam je On spreman dati.
Moć volje
Onaj koji je izložen kušnji treba shvatiti pravu moć volje. Ona je upraviteljska snaga u čovjekovoj naravi — snaga odluke, snaga izbora. Sve ovisi o pravilnoj uporabi te volje. Želje za dobrotom i čistoćom same su po sebi umjesne, ali ako se kod njih zaustavimo, one neće biti ni od kakve pomoći. Mnogi će padati natrag u propast, nadajući se i želeći nadvladati svoje zle sklonosti. Oni se ne pokoravaju Božjoj volji. Oni ne donose odluku da Mu služe.
Bog nam je dao moć izbora, a naše je koristiti tu silu. Mi ne možemo promijeniti svoja srca, vladati svojim mislima, pobudama i osjećajima. Mi ne možemo sebe očistiti i osposobiti za službu Bogu. Ali mi možemo izabrati da služimo Bogu, mi Mu možemo dati svoju volju. Tada će On činiti u nama da hoćemo i činimo ono što je u skladu s Njegovom voljom. Tako će cijela naša narav doći u područje Kristova utjecaja.
Pravilnom primjenom volje u životu može nastati promjena iz osnova. Podređivanjem volje Kristu mi stupamo u savez s božanskom snagom. Mi dobivamo silu odozgo, koja će nas držati. Svakome tko ujedini svoju slabu, kolebljivu ljudsku volju sa svemoćnom, nepokolebljivom Božjom voljom, omogućen je čist i plemenit život, život pobjede nad željama i strastima.
One koji se bore protiv sile želja i strasti treba upoznati s načelima zdravog življenja. Njima treba objasniti da kršenje zakona zdravlja, zbog čega nastaje stanje bolesti i neprirodnih prohtjeva, polaže temelje alkoholizmu. Samo praktičnom poslušnosti zdravstvenim načelima oni mogu očekivati da budu oslobođeni od prohtjeva za neprirodnim stimulativnim sredstvima. I dok ovise o božanskoj sili u želji da slome okove strasti i želja, oni trebaju surađivati s Bogom u poslušnosti Njegovim moralnim i fizičkim zakonima.
Oni koji se trude ostvariti obnovu u svom životu, trebaju imati zaposlenje kao izvor prihoda. Nikada ne smijemo učiti one koji mogu raditi da očekuju besplatnu hranu, odjeću i boravište. Zbog njih samih kao i zbog drugih mora se pronaći način kojim će oni moći uzvratiti za ono što primaju. Poduprite svaki pokušaj u smislu materijalne samostalnosti. Ovo će ojačati samopoštovanje i plemeniti osjećaj neovisnosti. Zaposlenost uma i tijela u korisnom poslu od velike je važnosti kao zaštita od kušnji.
Razočaranja; opasnosti
Oni koji rade za ljude koji su podlegli kušnjama razočarat će se kod mnogih koji obećavaju da će obnoviti svoj život. Mnogi će učiniti samo površnu promjenu u svojim navikama i običajima. Njih pokreću pobude i za neko će vrijeme izgledati kao da su promijenili svoj život; ali u srcu nema istinske promjene. Oni njeguju istu ljubav prema samome sebi, posjeduju istu glad za bezumnim zadovoljstvima, istu želju za udovoljavanjem svojim željama. Oni nisu upoznati s djelom na izgrađivanju karaktera i na njih se ne može osloniti kao na ljude od načela. Oni su svoje umne i duševne snage ponizili udovoljavanjem željama i strastima, što ih čini slabima. Oni su nepostojani i prevrtljivi. Njihove pobude naginju osjetilnosti. Ove su osobe često izvor opasnosti za druge. Budući da se na njih gleda kao na obnovljene muškarce i žene, povjeravaju im se odgovornosti i postavljaju se tamo gdje njihov utjecaj donosi propast onima koji su bezazleni i čisti.
Čak i oni koji se iskreno trude u obnovi, nisu pošteđeni opasnosti od pada. Prema takvima treba postupati vrlo mudro i s puno nježnosti. Sklonost k laskanju i uzvisivanju onih koji su bili izbavljeni iz najnižih ponora katkad je za njih uzrok propasti. Običaj pozivanja ljudi da javno iznose pojedinosti iz svog života u grijehu pun je opasnosti i za onoga koji govori tako i za one koji slušaju. Baviti se prizorima zla štetno je za um i dušu. Davanje istaknutog mjesta onima koji su spašeni od zla šteti njima samima. Mnogi su navedeni da misle kako im je njihov život u grijehu osigurao određeni ugled. Ljubav za popularnošću i duh samouvjerenosti su omiljeni, ali se pokazuju kao kobni za dušu. Oni mogu biti čvrsti samo ako nemaju povjerenja u vlastite snage i ako se osjećaju ovisnima o Kristovoj milosti.
Sve one koji pokažu da su stvarno obraćeni treba poduprijeti u želji da rade za druge. Ne dopustite nikome da odvrati dušu koja napušta službu Sotoni kako bi služila Kristu. Kad netko pokaže da se Božji Duh bori s njim, podržite svaki njegov napor da stupi u rad za Gospodina. “I jednima, koji sumnjaju, budite milostivi.” (Juda 22) Oni koji imaju mudrost od Boga vidjet će duše kojima treba pomoć, koje su se iskreno pokajale ali će bez podrške teško prihvatiti nadu. Gospodin će potaknuti srca svojih slugu da one koji se kaju dobrodošlicom prime u svoju zajednicu ljubavi. Ma kakvi da su bili njihovi grijesi, ma kako nisko pali, ako dođu skrušeno ka Kristu, On ih prima. Tada im dajte nešto da rade za Njega. Ako žele raditi u izvlačenju drugih iz jame propasti, iz koje su sami bili spašeni, dajte im takvu priliku. Dovedite ih u dodir s iskusnim kršćanima da bi dobili duhovnu silu. Neka njihova srca i ruke budu ispunjeni radom za Učitelja.
Kada svjetlost obasja dušu, tada mnogi koji su naoko bili potpuno odani grijehu, postaju uspješnim djelatnicima baš za onakve grešnike kakvi su sami nekada bili. Vjerom u Krista neki će dospjeti do visokih dužnosti u Crkvi i primiti odgovornosti u djelu spašavanja duša. Oni uviđaju gdje počivaju njihove osobne slabosti, oni postaju svjesnima izopačenosti svoje naravi. Oni poznaju snagu grijeha, moć zlih navika. Oni postaju svjesni svoje nemoći da opstanu bez Kristove pomoći, dok se iz njihovih usta stalno čuje uzvik: “Ja polažem na Tebe svoju bespomoćnu dušu.”
Oni mogu pomoći drugima. Onaj tko je prošao kroz kušnje i nevolje, čija je nada bila gotovo iščezla, ali je bio spašen slušajući riječi ljubavi, može shvatiti umijeće spašavanja duša. Onaj čije je srce ispunjeno ljubavlju prema Kristu, jer ga je Spasitelj tražio i doveo natrag k stadu, zna kako treba tražiti izgubljene. On može uputiti grešnike na Božje Janje. On se bezuvjetno predao Bogu i bio prihvaćen u Kristu. On je prihvatio ruku koja je bila ispružena u traženju pomoći. Radom takvih mnogi će se izgubljeni sinovi vratiti Ocu.
Veliki dio sile počiva u tom jedinom “imenu pod nebom danom ljudima po kojem nam se treba spasiti”. (Djela 4,12) “Ako je tko žedan” blažene nade, spasenja od grešnih sklonosti, Krist poručuje: “Neka dođe k meni i neka pije.” (Ivan 7,37) Jedini lijek protiv poroka je Kristova milost i sila.
Dobre odluke što ih donosimo svojom snagom ne daju nikakve rezultate. Ni sva obećanja u ovome svijetu neće slomiti moć zlih navika. Nikada ljudi neće moći živjeti umjereno u svemu dok njihova srca ne budu obnovljena božanskom milosti. Mi se ne možemo sačuvati od grijeha ni za jedan trenutak. U svakom smo trenutku ovisni o Bogu.
Prava obnova počinje čišćenjem duše. Samo onda kad Kristova milost preoblikuje karakter i kad duša stupi u živu vezu s Bogom, naš će rad za one koji su posrnuli postići stvaran uspjeh.
Krist je živio životom savršene poslušnoti Božjem zakonu i time ostavio primjer svakom ljudskom biću. Mi trebamo živjeti životom kojim je On živio u ovome svijetu, uz Njegovu moć i Njegove upute.
Kad radimo za one koji su pali, usadimo u njihovo srce zahtjeve Božjega zakona i potrebu za odanosti njemu. Nikada ne propustite pokazati da postoji jasna razlika između onoga koji služi Bogu i koji Mu ne služi. Bog je ljubav, ali On neće previdjeti svjesno gaženje Njegovih Zapovijedi. Odredbe Njegove vladavine su takve da ljudi ne mogu izbjeći posljedice nelojalnosti. Bog može proslaviti samo one koji Njega slave. Ono što odlučuje našu vječnu sudbinu jest način kako upravljamo svojim životom. Kako je čovjek sijao, tako će i požnjeti. Uzrok će slijediti posljedice.
Jedino savršena poslušnost može odgovoriti kriteriju Božjih zahtjeva. Njegovi zahtjevi nisu nejasni. On nije zapovjedio ništa nepojmljivo da bi čovjek mogao stupiti u skladan odnos s Njim. Trebamo uputiti ljude na Njegov ideal u karakteru i povesti ih ka Kristu, čijom milosti jedino i mogu dosegnuti taj ideal.
Spasitelj je uzeo na sebe slabosti čovječanstva i živio životom bez grijeha, kako se ljudi ne bi bojali da zbog slabosti ljudske naravi neće moći pobijediti. Krist je došao učiniti nas “dionicima u Božjoj naravi”, a Njegov život pokazuje da čovječanstvo u zajednici s božanskim — ne griješi.
Spasitelj je pobijedio da bi čovjeku pokazao kako i on može pobijediti. Svim Sotoninim kušnjama Krist se suprotstavljao Božjom riječju. Njegujući povjerenje u Božja obećanja, On je primio silu da štuje Božje zapovijedi, tako da kušač nije mogao ništa postići. U svakoj je kušnji Njegov odgovor bio: “Pisano je.” Bog nam je tako dao svoju Riječ kojom se možemo suprotstaviti zlu. On nas je obdario “skupocjenim i najvećim obećanim dobrima”, da po njima, “umaknuvši pokvarenosti koja je zbog opake požude u svijetu, postanete dionici božanske naravi”. (2. Petrova 1,4)
Pomozite onome koji je kušan da se ne obazire na okolnosti, na osobnu slabost, ili na moć kušnji, već na silu Božje riječi. Bog nam je dao svu njezinu silu. “U srce pohranih”, kaže psalmist, “riječ tvoju, da protiv tebe ne sagriješim. … Po riječima usta tvojih čuvah putove Zakona.” (Psalam 119,11; 17,4)
Ohrabrite ljude! Podignite ih k Bogu u molitvi! Mnogi od onih koje je nadvladala kušnja osjećaju se postiđenima zbog svojih neuspjeha i misle da je uzalud da dolaze pred Boga; ali ova je misao sugestija neprijatelja. Kad su pogriješili i misle da se zato ne smiju moliti, recite im da je baš tada vrijeme za molitvu. Možda će biti posramljeni i poniženi; ali kad priznaju svoje grijehe, Onaj koji je “vjeran i pravedan, oprostit će njihove grijehe i očistiti ih od svake nepravednosti”.
Ništa nije naoko bespomoćnije, pa ipak toliko nesavladivo, od duše koja je svjesna svoje skromnost i koja se u cijelosti oslanja na zasluge Spasitelja. Molitvom, proučavanjem Njegove Riječi, vjerom u Njegovu stalnu nazočnost, najslabiji od ljudskih bića mogu živjeti u dodiru s Kristom koji živi, a On će ih držati za ruku i nikada ih neće pustiti.
Svaka duša koja prebiva u Kristu može prisvojiti ove dragocjene riječi:
“A ja, prema Jahvi ja sam zagledan, čekam na Boga koji spasava, Bog moj mene će uslišati. Ne raduj se mome zlu, dušmanko moja, ako sam pao, ustat ću; ako boravim u tminama, Jahve je svjetlost moja.” (Mihej 7,7.8)
“Još jednom, imaj milosti za nas! Satri naše opačine, baci na dno mora sve grijehe naše! (Mihej 7,19)
Bog je obećao: “Učinit ću da će čovjek više vrijediti nego zlato čisto, više nego zlato ofirsko.” (Izaija 13,12 — Daničić)
“Dok vi počivaste među stadima, krila golubice zablistaše srebrom, a njeno perje žućkastim zlatom.” (Psalam 68,13)
Oni kojima je Krist najviše oprostio, najviše će Ga ljubiti. To su oni koji će posljednjeg dana stajati najbliže Njegovu prijestolju.
“I gledat će njegovo lice. A njegovo će ime biti na njihovim čelima.” (Otkrivenje 22,4)
(tekst je preuzet iz knjige Ellen G. White, “Služba liječenja”, Znaci vremena, 2014., poglavlje 11)