Za naše prve roditelje Stvoritelj je izabrao sredinu koja je bila najprikladnija za njihovo zdravlje i sreću. On ih nije postavio u neku palaču ili okružio umjetnim ukrasima i raskoši kojoj mnogi teže. On ih je postavio u blizak dodir s prirodom i u blisku zajednicu sa svetim nebeskim bićima.
U vrtu što ga je Bog uredio kao dom za svoju djecu, ukrasno grmlje i predivno cvijeće posvuda su pozdravljali oko. Tamo je bilo stabala svih vrsta, od kojih su mnoga na svojim granama donosila mirisno i ukusno voće. Na njihovim su granama ptice pjevale svoje pjesme hvale. Pod njihovim su se hladom zemaljska bića igrala bez straha.
U svojoj neokaljanoj čistoći Adam i Eva su uživali u edenskim prizorima i zvukovima. Bog im je dao vrt “da ga obrađuju i čuvaju”. (Postanak 2,15) Svakodnevni im je rad donosio zdravlje i zadovoljstvo, i sretni je par radosno pozdravljao posjete svog Stvoritelja, koji je hodao i razgovarao s njima u svježije doba dana. Svakoga dana Bog ih je učio svojim poukama.
Plan života što ga je Bog načinio za naše praroditelje sadrži pouke za nas. Premda je grijeh bacio sjenku na zemlju, Bog želi da Njegova djeca uživaju u djelima Njegovih ruku. Ako se više poštuje Njegov plan života, Bog će divnije raditi na uklanjanju patnji čovječanstva. Bolesnici trebaju doći u bliski dodir s prirodom. Vrijeme provedeno vani, u prirodnoj sredini, djelovat će zadivljujuće na mnoge bespomoćne i gotovo beznadne invalide.
Gradska buka, napetost i gužva, njihov usiljen i izvještačen život, krajnje su zamorni i iscrpljujući za bolesnike. Zrak zasićen dimom i prašinom, otrovnim plinovima, klicama bolesti, opasan je za život. Bolesnici, najvećim dijelom vremena zatvoreni u četiri zida, počinju se u svojim sobama osjećati kao zatvorenici. Oni promatraju kuće, pločnike, užurbano mnoštvo, i ne mogu baciti nijedan pogled na modro nebo ili sunce, travu, cvijet ili stablo. Ovako zatvoreni, oni stalno pred sobom imaju svoju patnju i brigu i tako postaju žrtvom vlastitih sumornih misli.
Gradovi su prepuni opasnosti za one koji su moralno slabi. U njima su pacijenti koji pokušavaju pobijediti neprirodne želje i strasti stalno izloženi kušnjama. Njima treba naći smještaj u novoj sredini, gdje će se tijek njihovih misli moći promijeniti; oni trebaju doći u ugođaj potpuno različit od onoga koji je razorio njihov život. Odvedite ih na neko vrijeme daleko od sredine koja odvodi od Boga, u čistiji prostor.
Ustanove za njegu bolesnika bile bi daleko uspješnije kad bi se mogle podignuti daleko od velikih gradova. I, koliko je god moguće, neka svi oni koji žele ponovno zadobiti izgubljeno zdravlje, odu u ambijent prirode i sela, gdje će moći uživati prednosti života u prirodi. Priroda je Božji liječnik. Čist zrak, blaga sunčeva svjetlost, cvijeće i drveće, voćnjaci i vinogradi, kretanje i rad u takvoj sredini donose zdravlje i život.
Liječnici i bolničari trebaju oduševiti svoje pacijente da provedu mnogo vremena na svježem zraku. Život na svježem zraku jedini je lijek za mnoge invalide. Ovakav život ima zadivljujuću moć da liječi bolesti nastale kao posljedica uzbuđenja i neumjerenosti suvremenog života, koji slabe i razaraju snage tijela, uma i duše.
Kako su za invalide, umorne od gradskog života, blještavila mnogih svjetala, ulične buke, blagotvorni tišina i sloboda prirode! Kako bi bili zadovoljni da sjede na svježem zraku, uživaju svjetlost sunca i udišu miris drveća i cvijeća! U balzamu bora nalaze se životvorna svojstva, u mirisu cedra i jele, kao i drugog drveća postoje svojstva koja služe obnovi zdravlja.
Kroničnom invalidu ništa toliko ne pridonosi obnovi zdravlja i sreće kao život u lijepom prirodnom ambijentu. Ovdje i najbespomoćniji mogu sjediti ili ležati na suncu ili u sjenci drveća. Trebaju samo podignuti oči da vide iznad sebe prekrasne krošnje drveća. Ugodni osjećaj spokojnog mira i osvježenja ispunjuje ih dok slušaju šum povjetarca. Klonule snage duha oživljuju. Snaga na izmaku se oporavlja. Nesvjesno, um postaje spokojnim, groznicom poremećen puls smireniji i ujednačeniji. Oporavljajući se, bolesnici će se odvažiti da učine nekoliko koraka i uberu koji divan cvijet, dragocjene vjesnike Božje ljubavi Njegovoj napaćenoj obitelji na Zemlji.
Treba razraditi planove prema kojima će pacijenti provoditi vrijeme vani. Organizirajte neki zanimljiv, lak posao za one koji mogu raditi. Pokažite im kako je rad vani ugodan i koristan. Ohrabrite ih da udišu svjež zrak. Učite ih da dišu duboko i da pri disanju i govoru vježbaju trbušne mišiće. Ovo je obuka koja će za njih biti od neprocjenjive vrijednosti.
Kretanje i rad na zraku trebali bi biti određeni kao potreba od životne koristi. A kod takvog kretanja i rada ne postoji ništa bolje od obrade zemlje. Omogućite pacijentima da se brinu za cvjetne lijehe, da rade u voćnjaku ili u povrtnjaku. Oduševljeni da napuste svoje sobe i provedu vrijeme na zraku, da njeguju cvijeće ili obavljaju neki od lakih i zanimljivih poslova, oni će skrenuti pozornost sa sebe samih i svojih patnji na ono što rade.
Što više jedan bolesnik može boraviti na zraku, to će mu manje trebati njege. Što je vedrija sredina u kojoj se nalazi, bit će bolji njegovi izgledi za ozdravljenje. Zatvoren u kući, pa bila ona i najljepše namještena, bolesnik će postajati sve zlovoljnijim i potištenijim. Okružite ga divnim stvarima iz prirode; odvedite ga tamo gdje će moći promatrati cvijeće koje raste i slušati ptice koje pjevaju, i njegovo će srce propjevati u suglasju s pjesmom ptica. Tijelo i um primit će olakšanje. Razum će biti probuđen, mašta osvježena, um pripremljen da se divi ljepoti Božje riječi.
U prirodi se uvijek može naći nešto što će odvratiti pozornost bolesnika od njih samih i njihove misli upraviti k Bogu. Okruženi Njegovim divnim djelima, njihove će se misli uzdizati od vidljivih k nevidljivim stvarima. Ljepota prirode navodit će ih da razmišljaju o nebeskom domu, gdje neće biti ničega što bi kvarilo ljupkost, ništa što bi kaljalo ili razaralo, što bi prouzročilo bolest ili smrt.
Neka liječnici i bolničari crpe iz prirode pouke koje govore o Bogu. Neka upućuju pacijente k Onome čija je ruka načinila ponosno drveće, travu i cvijeće, oduševljavajući ih da u svakom pupoljku i cvijetu vide izraz Njegove ljubavi prema svojoj djeci. On koji se brine za ptice i cvijeće, brinut će se i za bića oblikovana na Njegovu sliku.
Vani, okruženi Božjim stvaralačkim djelima, dok udišu svjež, zdrav zrak, bolesnicima se najbolje može govoriti o novom životu u Kristu. Ovdje se može čitati Božja riječ, svjetlost Kristove pravde ovdje može obasjavati srca pomračena grijehom.
O, kad bih iz dana u dan mogao nalaziti
Bliskost s mojim Bogom,
Tada bi moji sati odmicali slatko,
Dok bih se oslanjao na Njegovu Riječ.
Gospodine, s Tobom želim živjeti
S početkom svakog novog dana,
U radostima što ih svijet ne može dati,
Niti ih zauvijek oduzeti.
Dragi Isuse, dođi, i kraljuj u mom srcu
I učini me potpuno svojim,
Da Te nikada ne napustim
Niti povrijedim Tvoju svetu ljubav.
(Benjamin Cleveland)
Muškarci i žene koji osjećaju potrebu za tjelesnim i duhovnim izlječenjem trebaju se povezati s onima čije će ih riječi i postupci privući Kristu. Njih treba dovesti do nogu velikog zdravstvenog Misionara, koji može liječiti i dušu i tijelo. Oni trebaju saznati za Spasiteljevu ljubav i oprost što ga On besplatno nudi svima koji dolaze k Njemu priznajući svoje grijehe.
Okruženi takvim ozračjem, mnogi patnici će biti upućeni na put života. Nebeski anđeli surađuju s ljudskim oruđima u poticanju, ulijevanju nade, radosti i mira u srca bolesnih i tužnih. Time bolesnici stječu dvostruki blagoslov, a mnogi ozdravljaju. Slabašan, nesiguran korak vraća svoju gipkost. Oko ponovno stječe svoju vedrinu. Beznadni postaju puni nade. Onaj kome se nekada na licu vidio očaj, sada nosi izraz radosti. Žalosnu boju glasa zamjenjuje glas u kojemu su vedrina i zadovoljstvo.
Budući da se vratilo tjelesno zdravlje, muškarci i žene spremnije primjenjuju onu vjeru u Krista koja osigurava zdravlje duše. Neizrecivi mir, radost i spokoj rezultat su spoznaje da su grijesi oprošteni. Pomućene nade jednog kršćanina postaju vedre. Sljedeće riječi govore o vjeri: “Bog nam je zaklon i utvrda, pomoćnik spreman u nevolji.” “Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.” “Umornome snagu vraća, jača nemoćnoga.” (Psalam 46,1; 23,4; Izaija 40,29)
Moja vjera diže pogled k Tebi,
Janje sa Golgote,
Božanski Spasitelju;
Čuj me sada dok molim,
Ukloni teret krivnje moj —
O da od danas
Budem sav Tvoj!
Neka Tvoja izobilna milost dâ
Snagu mom klonulom srcu,
Moj nek nadahne žar;
I kao što Ti umrije za me,
O, neka moja ljubav za Te
Čist, vruć i neizmjenjiv bude
Gorući plam.
Dok me životna tama zbunjuje na putu
I žalosti se oko mene razastiru,
Ti budi Vodič moj.
Zapovjedi noći da postane dan.
Otri suze žalne
I ne dopusti mi da ikada više
Od Tebe odlutam sam.
(Ray Palmer)
(tekst je preuzet iz knjige Ellen G. White, “Služba liječenja”, Znaci vremena, 2014., poglavlje 19)