Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “2. Korinćanima 1”.
1 Pavao, apostol Isusa Krista po volji Božjoj, i brat Timotej: crkvi Božjoj koja je u Korintu, sa svima svetima koji su u svoj Ahaji. 2 Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! 3 Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe, 4 koji nas tješi u svakoj našoj nevolji da bismo mi mogli tješiti one koji su u bilo kakvoj nevolji utjehom kojom smo i sami od Boga utješeni. 5 Jer kao što obiluju patnje Kristove u nama, tako po Kristu obiluje i utjeha naša. 6 Pa bilo da smo nevoljama pritisnuti, to je za vašu utjehu i spasenje koje je djelotvorno u podnošenju istih patnji što ih i mi podnosimo; bilo da smo tješeni, to je za vašu utjehu i spasenje. 7 I nada je naša čvrsta o vama jer znamo: kao što ste zajedničari patnji, tako ste i utjehe. 8 Jer ne bismo htjeli, braćo, držati vas u neznanju o našoj nevolji koja nas je snašla u Aziji: bijasmo prekomjerno — preko snage — opterećeni, te smo već strepili i za život. 9 Ali sami u sebi primismo smrtnu osudu, da se ne bismo uzdali u sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve. 10 On nas je od takve smrti izbavio i izbavlja: u njega se uzdamo da će nas i dalje izbavljati. 11 Pomažite i vi molitvom za nas da bi mnogi ljudi zahvalili zbog nas za dar milosti koja nam je dana posredstvom mnogih. 12 Jer ovo je naša slava: svjedočanstvo naše savjesti da smo se u svijetu, a osobito prema vama, vladali u prostodušnosti i čistoći Božjoj, ne u mudrosti tjelesnoj, nego u milosti Božjoj. 13 Ta drugo vam i ne pišemo osim ovo što ili čitate ili i razumijete; a nadam se da ćete i do kraja razumjeti, 14 kao što nas djelomično i razumjeste, da smo vaša slava kao i vi naša u dan Gospodina Isusa. 15 I u tom sam uvjerenju namjeravao najprije doći k vama da biste imali i drugu milost, 16 i preko vas prijeći u Makedoniju pa opet iz Makedonije doći k vama te me vi otpratite u Judeju. 17 Kad sam dakle to namjeravao, jesam li lakomisleno postupio? Ili što namjeravam, po tijelu namjeravam, da u mene bude i »Da, da!« i »Ne, ne!«? 18 No vjeran je Bog: naša riječ vama ne bijaše »Da!« i »Ne!« 19 Jer Sin Božji, Isus Krist, kojega mi — ja i Silvan i Timotej — među vama propovijedasmo, ne bijaše »Da!« i »Ne!«, nego je u njemu bilo »Da!« 20 Jer koliko god da je obećanja Božjih, u njemu su »Da!« i u njemu su »Amen!« — Bogu na slavu kroz nas. 21 A onaj koji nas zajedno s vama utvrđuje za Krista, on nas i pomaza — Bog. 22 On nas i zapečati i dade zalog u srca naša — Duha. 23 A ja za svjedoka Boga prizivljem na svoju dušu: da vas poštedim, ne dođoh opet u Korint. 24 Jer mi ne gospodarimo nad vašom vjerom, nego smo suradnici vaše radosti. Ta u vjeri stojite.