Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “2. Korinćanima 3”.
1 Počinjemo li opet sami sebe preporučivati? Ili trebamo, kao neki, pisma preporuke za vas ili pisma preporuke od vas? 2 Vi ste poslanica naša, upisana u srcima našim, koju poznaju i čitaju svi ljudi. 3 Očito je da ste poslanica Kristova, od nas poslužena, napisana ne crnilom, nego Duhom Boga živoga; ne na pločama kamenim, nego na tjelesnim pločama srca. 4 A takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga. 5 Ne da smo sposobni sami od sebe što prosuditi kao da je od nas, nego je naša sposobnost od Boga, 6 koji nas i osposobi za služnike novoga saveza — ne slova, nego Duha; jer slovo ubija, a Duh oživljava. 7 Ako li je služba smrti — slovima uklesana u kamenju — bila u slavi, tako da sinovi Izraelovi nisu mogli uprti pogled u lice Mojsijevo zbog slave lica njegova, koja je bila prolazna, 8 kako li neće još više služba Duha biti u slavi? 9 Jer ako je služba osudbe bila slavna, mnogo više obiluje služba pravednosti u slavi. 10 Jer u tom pogledu i nije proslavljeno ono što je proslavljeno, poradi slave koja sve nadmašuje. 11 Jer ako je ono prolazno bilo slavno, mnogo je više u slavi ovo što ostaje. 12 Imajući dakle takvu nadu, nastupamo s velikom otvorenošću, 13 a ne kao Mojsije koji je stavljao koprenu na lice svoje da sinovi Izraelovi ne vide svršetak onoga što prolazi. 14 Ali otvrdnu umovi njihovi: jer sve do danas ta ista koprena ostaje pri čitanju Staroga zavjeta neotkrivena. Ona je u Kristu uklonjena. 15 Do danas, naprotiv, kad se čita Mojsije, koprena leži na srcima njihovima. 16 No kad se Izrael obrati Gospodinu, skinut će se koprena. 17 A Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda. 18 A mi svi koji otkrivenim licem slavu Gospodnju kao u zrcalu gledamo, u isti se lik preobražavamo iz slave u slavu, kao od Gospodnjega Duha.