2. Samuelova 12

20. 10. 2022.

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “2. Samuelova 12”.

1 Tada Gospod posla Natana k Davidu. I dođe on k njemu i reče mu: »U nekom gradu bila su dva čovjeka, jedan bogat, a drugi siromašan. 2 Bogati imaše neizmjerno mnogo ovaca i goveda. 3 Siromah pak nemaše ništa osim jedne male ovčice koju bijaše kupio. I hranio ju je, a ona je rasla uz njega i uz djecu njegovu; jela je od njegova zalogaja i pila iz njegove čaše i spavala u njegovu krilu. I bila mu je kao kći. 4 I dođe putnik k bogatomu čovjeku, a njemu bî žao uzeti od svojih ovaca i od svojih goveda da zgotovi namjerniku koji bijaše došao k njemu. Stoga uze ovčicu onoga siromašnoga čovjeka i zgotovi je za čovjeka koji bijaše došao k njemu.« 5 Nato David silno planu gnjevom na onoga čovjeka i reče Natanu: »Tako živ bio Gospod, smrt je zaslužio čovjek koji je to učinio! 6 Ta četverostruko će nadoknaditi ovčicu zato što je učinio to djelo i nije mu bilo žao.« 7 Tada Natan reče Davidu: »Ti si taj čovjek! Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: ‘Ja sam te pomazao za kralja nad Izra­elom i ja sam te izbavio iz ruke Šaulove. 8 Dao sam ti i kuću gospodara tvojega i žene tvog gospodara položio tebi u krilo; dao sam ti i dom Izraelov i Judu. I ako je to malo, pridodat ću ti još ovo ili ono. 9 Zašto si prezreo riječ Gospodnju učinivši što je zlo u njegovim očima? Ubio si mačem Uriju Hetita, a ženu njegovu uzeo sebi za ženu. A ubio si ga mačem sinova Amonovih. 10 Zato sad od doma tvojega mač neće odstupiti dovijeka, budući da si me prezreo i uzeo ženu Urije Hetita da ti bude žena.’ 11 Ovako veli Gospod: ‘Ja ću, evo, podići na te zlo iz doma tvojega; i uzet ću žene tvoje tebi naoči i dat ću ih bližnjemu tvojemu, a on će spavati s tvojim ženama naočigled ovome suncu. 12 Jer ti si radio tajno, a ja ću ovo učiniti pred svim Izraelom i pred suncem.’« 13 Nato David reče Natanu: »Sagriješih Gospodu!« Natan pak reče Davidu: »A Go-spod je maknuo tvoj grijeh; nećeš umrijeti. 14 Ali, budući da si tim djelom neprijateljima Gospodnjim dao prigodu da hule, i dije­te što je rođeno zasigurno će umrijeti.« 15 Potom Natan ode svojoj kući. A Gospod udari dijete koje je Urijina žena rodila Davidu i ono se razboli. 16 I David je iskao u Boga za dječaka; bio je David i u postu, i ulazio je, i ležao svu noć na zemlji. 17 A starješine njegova doma stadoše oko njega da ga podignu sa zemlje, ali on ne htjede i ne uzme s njima nikakva jela. 18 I dogodi se, sedmi dan, da dijete umrije. A sluge Davidove bojahu se kazati mu da je dijete umrlo; jer rekoše: »Gle, dok je dijete bilo živo, govorili smo mu, a on nije slušao glasa našega. Kako ćemo mu onda reći da je dijete umrlo? Ta učinit će kakvo zlo.« 19 No kad David opazi da njegove sluge šapuću, shvati David da je dijete umrlo. Stoga reče David slugama svojim: »Je li dijete umrlo?« A oni rekoše: »Umrlo je.« 20 Tada David usta sa zemlje pa se okupa i pomaza i presvuče svoju odjeću. Zatim uđe u dom Gospodnji i pokloni se. Onda dođe svojoj kući te zaiska da mu dadu jela; i jeo je. 21 A sluge mu njegove rekoše: »Što to radiš? Dok je dijete bilo živo, postio si i plakao; a sada, kad je dijete umrlo, ustaješ i kruha jedeš.« 22 A on reče: »Dok je dijete bilo živo, postio sam i plakao; jer rekoh: ‘Tko zna, možda će mi se Gospod smilovati pa dijete ostane živo.’ 23 Ali sada, kad je umrlo, zašto da ja postim? Mogu li ga više vratiti? Ja ću otići k njemu, ali ono se k meni neće vratiti.« 24 Potom David utješi Batšebu, ženu svoju, te uđe k njoj i leže s njom. I rodi ona sina, a on mu nadjenu ime Salomon. I Gospod ga uzljubi, 25 i poruči to po proroku Natanu; a on mu nadjenu ime Jedidja, Gospoda radi. 26 I Joab navali na Rabu sinova Amonovih i osvoji kraljevski grad. 27 Tada Joab posla glasnike k Davidu i reče: »Navalio sam na Rabu i osvojio grad na vodi. 28 Zato sad skupi preostali puk pa se utabori prema gradu i osvoji ga, da ne bih ja osvojio grad te bude nazvan po mom imenu.« 29 I skupi David sav puk i krene na Rabu; i navali na nju i osvoji je. 30 Tada skine krunu njihova kralja s glave njegove; a težina joj bijaše talent zlata (na njoj je bilo i drago kamenje). I staviše je na glavu Davidovu. I iznese on iz grada vrlo velik plijen. 31 A puk koji bijaše u njemu izvede i postavi da radi pilama i željeznim pijucima i željeznim sjekirama; i provede ih kroz peć za opeke. I tako je činio svim gradovima sinova Amonovih. Potom se David sa svim pukom vrati u Jeruzalem.