U Riječi koju je Bog dao Izraelu, posebna je pozornost posvećena očuvanju zdravlja. Narod koji je bio izašao iz ropstva, s nečistim i nezdravim navikama nastalim u takvim uvjetima, bio je podvrgnut najstrožoj “obuci” u pustinji, prije nego što je stupio na tlo Kanaanske zemlje. Narod je bio poučavan zdravstvenim načelima, a bili su propisani i zakoni higijene.
Preventivne mjere protiv bolesti
Razlučivanje čistog od nečistog poštivalo se ne samo u bogoslužju već i u svim područjima svakodnevnog života. Tko bi došao u dodir sa zaraznim bolestima, bio je odvojen iz tabora i njemu se nije dopuštao povratak sve dok se nije temeljito očistio tijelom i odjećom. Kad je tko zadobio neku zaraznu bolest, postupilo bi se prema sljedećoj naredbi:
“Svaka postelja na koju legne … je nečista; i svaki predmet na koji sjedne neka je nečist. A svaki koji se dotakne njegove posteljine, neka opere svoju odjeću, u vodi se okupa i nečistim ostane do večeri. Tko god sjedne na predmet na kojemu je sjedio onaj …, neka opere svoju odjeću, u vodi se okupa i nečistim ostane do večeri. Tko se dotakne tijela onoga …, neka opere svoju odjeću, u vodi se okupa i do večeri nečistim ostane. Neka je nečisto i svako sjedalo … i tko se dotakne čega što je pod tim bolesnikom bilo, neka je nečist do večeri. Tko ponese štogod takvo, neka svoju odjeću opere, u vodi se okupa i ostane nečistim do večeri. A svaki koga se onaj … dotakne neopranih ruku, neka svoju odjeću opere, u vodi se okupa i ostane nečistim do večeri. Zemljana posuda koje se dotakne … neka se razbije, a svaki drveni sud neka se vodom ispere.” (Levitski zakonik 15,4-12)
Zakon o gubi je također prikaz temeljitosti kakvom su se trebali sprovesti ovi propisi:
“Sve dok na njemu bude bolest, neka stanuje nasamo: neka mu je stan izvan tabora. Kad se zaraza gube pokaže na odijelu, bilo vunenu bilo lanenu, na osnovi ili na potki od lana ili vune; ili na koži; ili na bilo kakvu predmetu od kože; pa ako mrlja na odijelu ili koži, na osnovi ili na potki, ili na bilo kakvu predmetu od kože, bude zelenkasta ili crvenkasta, to je guba, i neka se svećeniku pokaže. Neka svećenik … pregleda što je zaraženo … Ako se zaraza proširi po odijelu, po osnovi ili potki, ili po koži, ili po kakvu god predmetu od kože, to je zarazna guba. Stvar je nečista. To odijelo — bilo osnova bilo potka, od vune ili lana — ili kakav kožni predmet za koji je zaraza prionula, gubom se zarazio; neka na vatri izgori.” (Levitski zakonik 13,46-52)
I kuću su, ako bi bila proglašena nepogodnom za stanovanje, srušili. Svećenik je imao zadaću da je “poruši, a njezino kamenje, njezina drvena građa i sva žbuka s kuće neka se odnese izvan grada na koje nečisto mjesto. Tko uđe u kuću dok je zatvorena, neka je nečist do večeri.” (Levitski zakonik 14,45-47)
Čistoća
Potreba za osobnom higijenom poučavala se vrlo dojmljivo. Prije nego što se narod okupio kod gore Sinaj da čuje Zakon iz Božjih usta, od njega se tražilo da opere sebe i svoju odjeću. Ova uputa je bila izdana pod prijetnjom smrtne kazne. U Božjoj se nazočnosti nije dopuštala nikakva nečistoća.
Za vrijeme boravka u pustinji Izraelci su gotovo stalno bili pod vedrim nebom, gdje nečistoće imaju manje štetan utjecaj nego kod stanovnika zatvorenih kuća. Ali od njih se tražilo najdosljednije poštivanje čistoće i u šatorima i izvan njih. Nije se dopuštalo da ikakvi otpaci budu unutar njihovog okola. Gospodin je rekao: “Sa svojom opremom nosi i lopaticu: njome ćeš, kad ideš napolje, iskopati rupu i poslije zatrpati svoju nečist.” (Ponovljeni zakon 23,14)
Prehrana
Na svim područjima prehrane znalo se za razliku između čistog i nečistog:
“A vama sam ja rekao: vi ćete zaposjesti njihovu zemlju; vama ću je predati u posjed — zemlju kojom teče mlijeko i med. Ja sam Jahve, vaš Bog, koji sam vas odvojio od tih naroda. Pravite, dakle razliku između čiste životinje i nečiste; između čiste ptice i nečiste. Nemojte sami sebe opoganjivati ni životinjom, ni pticom, ni bilo čim što zemljom puže, što sam vam ja odlučio kao nečisto.” (Levitski zakonik 20,24.25)
Mnoge vrste hrane koju su okolni neznabošci jeli, Izraelcima su bile zabranjene. Razlike u prehrani tu nisu bile povučene samovoljno ili neosnovano. Ono što je bilo zabranjeno bilo je nezdravo i štetno. A činjenica da su te vrste hrane bile proglašene nečistima sadržavala je u sebi i pouku da bi se oni uporabom takve škodljive hrane oskvrnuli. Ono što škodi tijelu, posredno će škoditi i duši. Ono čini nedostojnim onoga koji uzima tu hranu za zajednicu s Bogom i za uzvišenu i svetu službu.
U Obećanoj je zemlji disciplina pokrenuta u pustinji nastavljena u uvjetima koji su bili pogodni za stjecanje dobrih navika. Narod nije bio zbijen u gradove, već je svaka obitelj imala svoj posjed u zemlji, čime je svatko bio osiguran blagoslovima zdravlja u prirodnom, neizopačenom življenju.
O razuzdanom načinu života Kanaanaca, koje su Izraelci lišili njihovih posjeda, Gospodin kaže:
“Nemojte živjeti po zakonima naroda koje ja ispred vas tjeram. Ta oni su činili sve to, i zato mi se zgadili.” (Levitski zakonik 20,23) “Ne unosi gnusobe u svoju kuću, da ne budeš udaren prokletstvom kao i ona; duboko je prezri i grozi se od nje, jer je prokleta.” (Ponovljeni zakon 7,26)
U svim pojedinostima svakodnevnog života Izraelci su primali pouke preko Svetog Duha:
“Ne znate li da ste hram Božji i da Duh Božji prebiva u vama? Ako tko razara hram Božji, njega će Bog razoriti, jer je svet hram Božji, a taj ste vi.” (1. Korinćanima 3,16.17)
Radost
“Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh suši kosti.” (Izreke 17,22) Zahvalnost, radost, dobročinstvo, povjerenje u Božju ljubav i staranje najbolji su čuvari zdravlja. Oni su Izraelcima trebali biti ključ života.
Putovanja na koja se išlo triput godišnje prigodom godišnjih blagdana u Jeruzalemu, jednodnevni boravak u kolibama za vrijeme Blagdana sjenica, bili su prilike za kretanje na otvorenom prostoru i za društveni život. Ove su svečanosti bile prigode za radosti, koje su postajale slađe i toplije zbog domaćinske dobrodošlice prema strancu, levitu i siromahu.
“A onda zajedno s levitom i došljakom koji bude kod tebe uživaj sva dobra kojima je Jahve, Bog tvoj, obasuo tebe i dom tvoj.” (Ponovljeni zakon 26,11)
Tako su u kasnijim godinama, kad se zarobljenicima koji su se vratili iz Babilona u Jeruzalem čitao Božji zakon, i kad je narod plakao zbog svojih prijestupa, bile izgovorene riječi milosti:
“Ne tugujte! … Pođite i jedite masna jela, i pijte slatko, i pošaljite dio onima koji nemaju ništa primljeno, jer ovo je dan posvećen našem Gospodu. Ne žalostite se: radost Jahvina vaša je jakost.” (Nehemija 8,9.10)
“Čim su čuli, proglasiše u svim svojim gradovima i Jeruzalemu: ‘Idite u goru i donesite granja maslinova, i granja divlje masline, mirtovih i palmovih grana, i granja ostaloga lisnatog drveća, da načinimo sjenice, kako je propisano.’ Sav zbor onih koji su se vratili iz sužanjstva načini sjenice, i boravili su u njima … I bila je veoma velika radost.” (Nehemija 8,15-17)
Bog je izraelskom narodu dao upute u pogledu svih načela koja su bila važna za tjelesno i za moralno zdravlje, a te su se upute odnosile jednako i na zdravstvena načela kao na ona iz moralnog Zakona što ga im je On dao:
“Riječi ove što ti ih danas naređujem, neka ti se urežu u srce. Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad lijegaš i kad ustaješ. Priveži ih na svoju ruku za znak, i neka ti budu kao zapis među očima! Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim!” (Ponovljeni zakon 6,6-9)
“A kad te sutra zapita tvoj sin: što su te upute, zakoni i uredbe što ih je Jahve, Bog naš, vama propisao — kaži svome sinu: Naredio nam je Jahve da sve ove naredbe vršimo u strahopoštovanju prema Jahvi, Bogu svome, da bismo uvijek bili sretni i da živimo, kao što je to danas.” (Ponovljeni zakon 6,20-24)
Da su Izraelci bili poslušni primljenim uputama, i da su iskoristili njihove prednosti, bili bi živi primjer svijetu s obzirom na zdravlje i blagostanje. Da su, kao narod, živjeli kako je Božji plan predviđao, bili bi pošteđeni bolesti koje su došle na druge narode. Uzdignuti iznad svih drugih naroda, oni bi posjedovali tjelesnu snagu i moć duha. Oni bi bili najmoćnija nacija na zemlji. Bog je rekao:
“Bit ćeš blagoslovljen nad sve narode.” (Ponovljeni zakon 7,14)
“Danas je Jahve ugovorio s tobom da ćeš ti biti njegov narod, njegova predraga svojina, kako ti je obećao, i da ćeš držati sve njegove zapovijedi. On će te uzvisiti čašću, imenom i slavom nad sve narode koje je stvorio; i ti ćeš biti narod posvećen Jahvi, Bogu svome, kako ti je rekao.” (Ponovljeni zakon 26,18.19)
“Svi ovi blagoslovi sići će na te i stići će te ako budeš slušao glas Jahve, Boga svoga. Blagoslovljen ćeš biti u gradu, blagoslovljen u polju. Blagoslovljen će biti plod utrobe tvoje, rod zemlje tvoje, plod blaga tvoga: mlad krava tvojih i prirast stada tvoga. Blagoslovljen će biti tvoj koš i naćve tvoje. Blagoslovljen ćeš biti kad ulaziš, blagoslovljen kad izlaziš.” (Ponovljeni zakon 28,2-6)
“Jahve će narediti da blagoslov bude s tobom u žitnicama tvojim i u svakom pothvatu ruke tvoje, i blagoslivljat će te u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje. Jahve će od tebe učiniti narod sebi posvećen, kako ti se zakleo, ako budeš držao zapovijedi Jahve, Boga svoga, i hodio njegovim putovima. Svi narodi zemlje vidjet će da je nada te zazvano ime Jahvino, te će strahovati od tebe. Jahve će te obasuti obilnim dobrima: porodom utrobe tvoje, priraštajem blaga tvoga i rodom sa tla tvoga u zemlji za koju se Jahve zakleo ocima tvojim da će ti je dati. Jahve će ti otvoriti svoju bogatu riznicu — nebo — da daje kišu tvojoj zemlji u pravo vrijeme i blagoslovi svaki pothvat ruku tvojih. … Jahve će te držati na pročelju, a ne u začelju; uvijek ćeš biti na vrhu, nikad na dnu, ako budeš slušao zapovijedi Jahve, Boga svoga, što ti ih danas naređujem da ih držiš i vršiš.” (Ponovljeni zakon 28,8-13)
Svećenik Aron i njegovi sinovi dobili su upute:
“Jahve reče Mojsiju: ‘Reci Aronu i njegovim sinovima: Ovako blagoslivljajte Izraelce govoreći im: Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja, milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese! Tako neka stavljaju moje ime nad sinove Izraelove, i ja ću ih blagoslivljati.’” (Brojevi 6,22-26)
“Nek ti zasuni budu od gvožđa i mjedi, i nek ti mir traje koliko i život! Nitko nije kao Bog Ješurunov: po nebesima u pomoć ti jezdi i po oblacima u svom veličanstvu!
Bog vječni tvoje je utočište, a na zemlji drevna njegova mišica. … U sigurnosti prebiva Izrael, a Jakovljev je izvor na osami, u zemlji žita i vina, gdje nebesa rosom dažde. Blago tebi, Izraele! Koji narod ko tebe Jahve spasava? On štit je tvoj što te brani i mač tvoj slavodobitni.” (Ponovljeni zakon 33,25-29)
Propustivši ispuniti Božji plan Izraelci su propustili i blagoslove što su ih mogli dobiti. U Josipu, Danielu, Mojsiju, Iliji i mnogim drugima, mi imamo plemenite primjere pravog načina života. Slična vjernost i odanost i danas će donijeti slične rezultate. Nama je napisano:
“Vi ste, naprotiv, izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod određen za Božju svojinu, da razglasite slavna djela onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo.” (1. Petrova 2,9)
“Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje.” (Jeremija 17,7)
“… I oko mi s visoka gleda dušmane, i uho mirno sluša o onima što na me ustaju. Ko palma cvate pravednik i raste ko cedar libanonski. Zasađeni u Domu Jahvinu, cvatu u dvorima Boga našega. Rod donose i u starosti, sočni i puni svježine.” (Psalam 92,12-14)
“Sine moj, ne zaboravljaj moje pouke, i tvoje srce neka čuva moje zapovijedi, jer će ti produljiti dane i životne godine i podariti spokojstvo… Bez straha ćeš tada kročiti svojim putem, i noga ti se neće spoticati. Kad legneš, nećeš se plašiti, i kad zaspiš, slatko ćeš snivati. Ne boj se nenadane strahote ni nagle propasti kad stigne bezbožnike. Jer će ti Jahve biti uzdanje i čuvat će nogu tvoju od zamke.” (Izreke 3,1.2.23-26)
(tekst je preuzet iz knjige Ellen G. White, “Služba liječenja”, Znaci vremena, 2014., poglavlje 21)