“Jao onom koji kuću gradi nepravedno, i gornje odaje diže bez prava; koji kaže: ‘Sagradit ću sebi kuću prostranu i prozračne gornje odaje!’ koji probija prozore, oblaže ih cedrovinom crveno obojenom. Jesi li zato kralj što se cedrom razmećeš? Ali tvoje oči i srce idu samo za dobitkom, da krv nevinu prolijevaš, da nasilje činiš i krivdu.” (Jeremija 22,13-17)
Posao trgovca alkoholom
Ovaj biblijski tekst ilustrira djelatnost onih koji proizvode i prodaju opojna pića. Zapravo, njihov je posao pljačka. Za novac što ga primaju ne daju uzvratno ništa odgovarajuće vrijednosti. Svaki novčić što ga zarade donosi prokletstvo onome koji ga je potrošio.
Bog je podašnom rukom obdario ljude svojim blagoslovima. Kad bi se Njegovi darovi razumno upotrijebili, kako bi onda svijet malo znao o siromaštvu i očaju! Ono što Njegove blagoslove pretvara u prokletstvo jest zloća ljudi. Kao posljedica gramzivosti i halapljivosti, žitarice i voće koje smo dobili za održavanje našeg života pretvaraju se u otrove koji donose bijedu i propast.
Iz godine u godinu troše se milijuni i milijuni litara opojnih pića. Milijuni i milijuni dolara troše se na kupnju bijede, siromaštva, bolesti, ponižavanja, strasti, kriminala i smrti. Zbog svog dobitka trgovac alkoholnim pićem daje svojim žrtvama ono što izopačuje i donosi propast umu i tijelu. On obitelji alkoholičara nanosi siromaštvo i bijedu.
On ne prestaje nuditi svoju robu ni onda kad njegova žrtva umre. On pljačka udovicu, a djecu dovodi do prosjačkog štapa. On ne oklijeva toj ojađenoj obitelji oduzeti i same životne potrepštine, da bi naplatio dug što mu ga muž i otac duguje. Plač sirote djece i suze namučene majke ga samo ljute i razdražuju. Što njemu znači ako ovi jadnici umru od gladi? Što je to njemu ako oni budu otjerani u poniženje i propast? On se bogati jadnim primanjima onih koje gura u propast.
Javne kuće, podzemlje, sudnice, zatvori, sirotišta, prihvatilišta za duševno poremećene, bolnice — svi su velikim dijelom puni zahvaljujući djelatnosti prodavača alkoholnih pića. Kao i tajanstveni Babilon iz Otkrivenja, on trguje “tijelima i dušama čovječjim”. Iza prodavača alkohola stoji moćni uništavač duša, a svaka lukavština koju zemlja ili pakao mogu izmisliti koristi se da bi pokorila ljudska bića pod njegovu moć. Njegove su zamke postavljene u velikom gradu i malim mjestima, na željeznici, na velikim prekooceanskim brodovima, u poslovnim prostorima, u dvoranama za zabavu, u ljekarnama, pa čak i u crkvi na euharistijskom svetom stolu. Ništa se nije propustilo učiniti kako bi se rodila i njegovala strast za uzimanjem opojnih sredstava. Na takoreći svakom uglu stoji restoran, krčma sa svojim sjajnim svjetlima, dobrodošlicom i vedrim raspoloženjem, koji pozivaju radnog čovjeka, bogatog besposličara i bezazlenu mladež koja ništa ne sluti.
U privatnim blagovaonicama i sastajalištima visokog društva dame dobivaju omiljena pića pod zvučnim imenima, koja su zapravo otrovni alkohol. Za one koji su bolesni i iscrpljeni naširoko se reklamiraju “laka” i gorka pića, koja se najvećim dijelom sastoje od alkohola.
Da bi se i kod djece probudio prohtjev za alkoholom, alkohol se stavlja u slatkiše. Takvi se slatkiši prodaju u prodavaonicama prehrambenih proizvoda. Poklanjanjem takvih bombona prodavač alkohola mami djecu u svoje krugove.
Posao se nastavlja iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu. Očevi, muževi i braća, oslonac, nada i ponos nacije, stalno iščezavaju u jazbinama trgovaca alkoholom, da bi se vratili ojađeni i propali.
Još je strašnije kad prokletstvo udari u samo srce doma. Kod žena se sve više stvara navika uzimanja alkohola. U mnogim su domaćinstvima mala djeca, čak i u dobi bezazlenosti i bespomoćnosti svog najranijeg djetinjstva, u svakodnevnoj opasnosti zbog zanemarivanja, lošeg postupanja i zloće svojih pijanih majki. Sinovi i kćeri rastu pod sjenkom ovog zastrašujućeg zla. Kakvi su izgledi za njihovu budućnost, ako ne da potonu i niže od svojih roditelja?
Iz takozvanih kršćanskih zemalja ovo prokletstvo se odnosi u krajeve u kojima vlada idolopoklonstvo. Siroti, neupućeni urođenici uče se da upotrebljavaju alkohol. Čak i među neznabošcima, intelektualci uviđaju i podižu svoj glas protiv alkohola kao smrtonosnog otrova; ali je njihov trud da svoje zemlje zaštite od pustošenja što ih on donosi bio uzaludan. Ljudi iz civiliziranih zemalja silom nameću duhan, alkohol i opojna sredstva neznabožačkim narodima. Nekontrolirane strasti urođenika, stimulirane pićem, povlače ih u degradaciju pred onim što im je nepoznato, tako da slanje misionara u takve zemlje postaje gotovo beznadnim pothvatom.
Dodirom s ljudima koji su ih trebali upoznati s Bogom, neznabošci su zavedeni u zla koja postaju uzrokom propasti čitavih plemena i rasa. Tako ljudi iz civiliziranih nacija postaju omraženi u tamnim dijelovima svijeta.
Odgovornost Crkve
Ljubav prema alkoholu predstavlja silu u ovome svijetu. Ona ima na svojoj strani ujedinjene moć novca, naviku i strast. Njezina se moć osjeća čak i u Crkvi. Ljudi čiji novac potječe, posredno ili neposredno, od prodaje alkoholnih pića, dobrostojeći su članovi Crkava. Mnogi od njih velikodušno daju za “popularna dobročinstva”. Njihovim prilozima podupiru se crkvene ustanove i izdržavaju se svećenici. Oni određuju smjernice financijske moći Crkve. Crkve koje primaju takve vjernike zapravo daju potporu prodaji alkohola. Vrlo često svećenik nema hrabrosti da se zauzme za ono što je pravo. On vjernicima svoje crkve ne govori o tome što je Bog rekao o djelatnost prodavača alkoholnih pića. Kad bi govorio otvoreno, bio bi to — po njegovom sudu — napad na vjernike njegove crkve, žrtvovanje svoje popularnosti i omiljenosti, gubitak plaće.
Međutim, nad sudom ili mišljenjem Crkve stoji Božji sud. On koji je rekao prvom ubojici: “Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče” (Postanak 4,10), neće za svoj oltar prihvatiti darove trgovaca alkoholom. Njegov se gnjev raspaljuje protiv onih koji svoju krivnju pokušavaju prikriti velom velikodušnosti. Njihov je novac umrljan krvlju. Na njemu je prokletstvo.
“Što će mi mnoštvo žrtava vaših? — govori Jahve. — Kad mi lice vidjet dolazite, tko od vas ište da gazite mojim predvorjima? Prestanite mi nosit ništavne prinose. … Kad na molitvu ruke širite, ja od vas oči odvraćam. Molitve samo množite, ja vas ne slušam. Ruke su vam u krvi ogrezle.” (Izaija 1,11-15)
Od pijanice se može očekivati nešto bolje. Njemu su bili povjereni talenti kojima je trebao slaviti Boga i biti na blagoslov svijetu, ali njegova je okolina postavila zamku njegovoj duši i izvukla korist od njegovog poniženja. Oni su uživali u raskošnom životu, dok su sirote žrtve koje su pokrali živjele u siromaštvu i bijedi. A Bog će za ovo pozvati na odgovornost onoga koji je druge gurao u propast. Onaj koji vlada na nebesima nije izgubio iz vida ni prvi uzrok ni posljednju posljedicu pijanstva. On, koji se brine o vrapcu i odijeva travu u polju, neće proći pored onih koji su načinjeni na Njegovu sliku, otkupljeni Njegovom krvlju, a da ne prigne uho k njihovim uzvicima. Bog pamti sva ova zla koja su uzročnici stalnih zločina i bijede.
Ovaj će svijet i možda Crkva dati potporu čovjeku koji je stekao bogatstvo ponižavanjem ljudske duše. Oni će možda imati osmijeh za onoga tko vodi ljude, korak po korak, stazom sramote i poniženja. Ali Bog ovo sve vidi i donosi pravičan sud. Trgovac alkoholom će, u očima svijeta, možda biti dobar poslovan čovjek; ali Gospodin kaže: “Teško njemu!” Protiv njega će biti podignuta optužba za beznadnost, bijedu i patnju što ih je donio svijetu prodajom alkohola. On će morati dati odgovor za neimaštinu i bol majki i djece koji su patili zbog nedostatka hrane, odjeće i krova nad glavom i koji su izgubili svu nadu i radost. On će morati dati odgovor za duše koje je nepripremljene gurnuo u vječnu propast. A oni koji surađuju s njim u njegovom poslu sudionici su u njegovoj krivnji. Takvima Bog kaže: “Ruke su vam u krvi ogrezle.”
Zakoni o proizvodnji i prodaji alkohola
Mnogi zastupaju dopuštenje prodaje alkohola kao zakonsku mjeru koja ograničuje zlo alkoholizma. Ali to odobrenje stavlja ovo zlo pod zaštitu zakona. Vlasti odobravaju postojanje takvih zakona i one time podupiru zlo koje oni, kako sami vjeruju, ograničavaju. Pod zaštitom zakona koji dopuštaju proizvodnju alkoholnih pića, osnovane su pivovare, pecare i pogoni za proizvodnju vina po cijeloj zemlji, i trgovac alkoholom obavlja svoj posao kraj naših vrata.
Njemu je često zabranjeno da prodaje alkohol onome koji je pijan ili za koga se zna da je okorjeli alkoholičar; dok poduka mladih da postanu pijanice napreduje sigurnim koracima. Sam opstanak trgovine alkoholom ovisi o rađanju alkoholičarske strasti u mladima. Mladež se zavodi, korak po korak, dok se ne ustali navika uzimanja alkohola i ne nastane žeđ koja zahtijeva zadovoljenje po svaku cijenu. Manje je zlo dati alkohol okorjelom pijanici, čija je propast u većini slučajeva već neizbježna, nego dopustiti da naša mladež bude namamljena u propast zbog ove strašne navike.
Odobravanjem prodaje alkohola, pred očima onih koji nastoje učiniti promjenu nabolje stalan je izazov. Osnovane su ustanove u kojima se pomaže žrtvama neumjerenog života da svladaju svoju strast. To je plemenito djelo; ali sve dok je prodaja alkohola odobrena zakonom, žrtve ove strasti će imati malo koristi od prihvatilišta za alkoholičare. Oni ne mogu tamo ostati zauvijek. Oni ponovno moraju zauzeti svoje mjesto u društvu. Prohtjev za alkoholnim pićem, premda prigušen, nije sasvim uništen; i kad kušnja, kao i obično, navali, oni prečesto padaju kao lak plijen.
Čovjek koji drži opasnu životinju i koji, svjestan sklonosti te životinje, dopusti da ona čini što hoće, smatra se odgovornim pred zakonima zemlje za zlo koje ta životinja može nanijeti. U zakonima što ih je dobio izraelski narod, Bog je izdao naredbu da, ako životinja za koju se znalo da je opasna usmrti ljudsko biće, vlasnik te životinje svojim životom treba platiti cijenu neopreznosti ili zle ćudi životinje. Po istom bi pravilu vlasti koje daju slobodu prodavaču alkohola trebale pozvati na odgovornost za posljedice takve prodaje. I ako smrću treba platiti zlo što ga nanese životinja kojoj je dana sloboda, koliko je veće zlo odobravati rad trgovaca alkoholom!
Izgovor za izdavanje ovakvih odobrenja jest da ona ostvaruju profit državnoj blagajni. A koliki je taj prihod kad se usporedi s golemim troškovima koji nastaju zbog kriminalaca, umobolnika i beskućnika koji su svi plod i rezultat trgovine alkoholom! Čovjek pod utjecajem alkohola vrši zločin; on se privodi pred sud, i oni koji su ozakonili prodaju alkohola prisiljeni su baviti se posljedicama svog poslovanja. Oni su odobrili prodaju sredstava koje će normalnog čovjeka načiniti umno bolesnim; sada, međutim, takvog čovjeka moraju poslati u zatvor ili na vješala, dok su njegova žena i djeca često ostavljeni bez sredstava za život i postaju teretom zajednici u kojoj žive.
Kad razmišljamo samo o novčanoj strani ovog predmeta, kakva je ludost trpjeti takvo poslovanje! Međutim, koji prihod može nadoknaditi gubitak ljudskog razuma, unakaženje i izobličenje Božje slike u čovjeku, propast na koju su osuđena djeca koja postaju beskućnici i ponižene osobnosti, propast koja u takvoj djeci ovjekovječuje zle sklonosti njihovih očeva — alkoholičara?
Zabrana
Čovjek koji je stekao naviku uzimanja alkohola nalazi se u nezavidnoj, očajnoj situaciji. Njegov je mozak obolio, njegova je volja oslabljena. Što se tiče bilo koje sile u njemu samome, njegova strast se ne može staviti pod nadzor. Njega se nikakvim riječima ne može uvjeriti da se odrekne sebe. Odvučen u jazbine zla, onaj koji je donio odluku da ostavi piće biva naveden da ponovno posegne za čašom i, uz prvi dah opojnog pića, svladana je i pogažena svaka dobra odluka i uništen svaki trag volje. Netom što je okusio sredstvo koje odvodi u ludilo, nestaje i svaka pomisao o njegovim posljedicama. Zaboravljena je žena čije je srce slomljeno. Sada raskalašeni otac više se ne brine za svoju gladnu i golu djecu. Ozakonjenjem ovakve trgovine, zakon pokazuje da se slaže s propašću ljudske duše i odbija da obustavi tu trgovinu koja puni svijet zlom.
Mora li se ovo trajno odigravati? Hoće li se duše uvijek morati boriti za pobjedu, a sve vrijeme pred sobom gledati otvorena vrata kušnji? Mora li prokletstvo neumjerenosti zauvijek počivati na civiliziranom svijetu kao uzročnik propasti? Mora li ono svake godine, kao vatra koja proždire, zahvaćati tisuće sretnih domova? Ako brod počinje tonuti primijećen s obale, ljudi na obali ovo neće nezainteresirano promatrati. Oni će staviti svoje živote na kocku da bi spasili putnike od vodenoga groba. Nije li isto tako potrebno založiti se da ih spasimo od sudbine alkoholizma!
Alkoholičar i njegova obitelj nisu jedini koji su na udaru poslovanja trgovaca alkoholom, niti je teret troškova jedino zlo koje trpi zajednica. Mi smo svi zajedno utkani u tkivo čovječanstva. Zlo što snađe bilo koji dio velikog ljudskog bratstva donosi propast svima.
Mnogi ljudi koji iz ljubavi za zaradom i udobnošću ne žele čuti za ograničavanje prodaje alkohola utvrdili su, ali prekasno, da je ta trgovina imala i ima veze s njima. Takav je čovjek vidio svoju djecu omamljenu pićem i njihove propale osobnosti. Život bez zakona dovodi do razuzdanosti. Imovina je u opasnosti. Život nije više siguran. Nesreće na moru i kopnu se množe. Bolesti koje se legu u jazbinama prljavštine i bijede nalaze svoj put ka gospodskim i raskošnim domovima. Poroci što ih čine djeca iz domova pijanstva i zločina prenose zarazu sinovima i kćerima iz plemenitih i obrazovanih domova.
Nema čovjeka čije dobro nije pogođeno trgovinom alkoholom. Nema čovjeka koji se, zbog svoje osobne sigurnosti, ne bi zauzeo da je razori.
Prije svih ostalih ustanova kojima su isključivo povjereni interesi javnosti, zakonodavne bi ustanove i palače pravde trebale biti oslobođene od prokletstva poroka i neumjerenosti. Guverneri, senatori, veleposlanici, suci, ljudi koji odlučuju o zakonima zemlje, ljudi koji u svojim rukama drže živote, dobar ugled i imovinu svojih sugrađana, trebali bi biti ljudi stroge umjerenosti i uzdržanosti. Samo će tako njihovi umovi moći razlučivati između onoga što je dobro i što je zlo. Samo tako mogu steći čvrstinu načela i mudrost da donose pravdu i pokažu milost. Ali što govore podaci? Koliko takvih ljudi, zbo uporabe jakih pića imaju pomućen um i nejasan osjećaj o onome što je pravo i što nije! Koliko okrutnih zakona je stupilo na snagu, koliko nedužnih osoba je osuđeno na smrt — zbog nepravde zakonodavaca, svjedoka, porotnika, pravnika, i samih sudaca koji su bili pod utjecajem alkohola! Ima mnogo takvih koji su “jaki piti vino”, i “junaci u miješanju silovita pića”, “koji zlo zovu dobro, a dobro zlo”, koji “pravdaju bezbožnika za poklon, a pravednima uzimaju pravdu”. O takvima Bog kaže:
“Jao onima … Zato, kao što plameni jezici proždiru slamu i kao što nestaje suha trava u plamenu, tako će korijen njihov istrunuti, poput praha razletjet se pupoljak njihov, jer odbaciše Zakon Jahve nad Vojskama i prezreše riječ Sveca Izraelova.” (Izaija 5,22.24)
Štovanje Boga, postojanost nacije, dobrobit zajednice, doma i pojedinca traže da se uloži svaki napor kako bi ljudi shvatili činjenice o zlim posljedicama neumjerenosti. Naskoro ćemo biti svjedoci pogubnih rezultata ovog strašnog zla, ako već dosad nismo bili. Tko će se odlučno suprotstaviti djelu uništenja i propasti? Zasad ova borba jedva da je počela. Pokrenimo vojsku ljudi koji će stati na put prodaji otrovnih alkoholnih pića koja oduzimaju razum ljudima. Jasno iznesimo i prikažimo opasnost od trgovine alkoholom i pridonesimo oblikovanju javnoga mnijenja koje će tražiti da se ta trgovina zabrani. Pružimo ljudima poremećenim zbog pića priliku da se oslobode ovog ropstva. Neka glas naroda zahtijeva od svojih zakonodavaca da stanu na put toj sramnoj trgovini.
“Izbavi one koje vode u smrt; i spasavaj one koji posrćući idu na stratište. Ako kažeš: ‘Nismo za to znali’, ne razumije li onaj koji ispituje srca?” (Izreke 24,11.12)
“Što ćeš reći kada ti se nametnu kao gospodari tvoji?” (Jeremija 13,21)
(tekst je preuzet iz knjige Ellen G. White, “Služba liječenja”, Znaci vremena, 2014., poglavlje 27)