„Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu petu vrebati.“ (Postanak 3,15) Božanska presuda proglašena nad Sotonom nakon čovjekova pada bila je i proročanstvo što obuhvaća sve vjekove do svršetka vremena i navješćuje veliki sukob u kome će sudjelovati sve ljudske rase koje budu živjele na Zemlji.
Bog objavljuje: „Neprijateljstvo ja zamećem.“ Ovo se neprijateljstvo ne javlja prirodno. Kad je čovjek prekršio božanski Zakon, njegova je narav postala zla pa je bio u skladu, a ne u sukobu sa Sotonom. Nema prirodnog neprijateljstva između grešnog čovjeka i začetnika grijeha. Obojica su otpadom postali zli. Otpadnik nikada ne miruje, osim kad navodeći druge da slijede njegov primjer uspije steći simpatiju i podršku. To je razlog što se pali anđeli i zli ljudi udružuju u zajednicu koja ne preza ni pred čime. Da se Bog nije posebno umiješao, Sotona i ljudi sklopili bi savez protiv Neba i mjesto da gaji neprijateljstvo prema Sotoni, cijela bi se ljudska obitelj ujedinila u protivljenju Bogu.
Sotona je kušanjem naveo čovjeka na grijeh, kao što je anđele naveo na pobunu, kako bi osigurao suradnju u svom ratovanju protiv Neba. Kad se radilo o mržnji prema Kristu, nije bilo nesloge između njega i palih anđela; dok su u svim ostalim pitanjima bili nesložni, u suprotstavljanju autoritetu Vladara svemira bili su jedinstveno složni. Ali kada je čuo objavu da će postojati neprijateljstvo između njega i žene, između njegova i njezina potomstva, Sotona je znao da će njegovi pokušaji izopačenja ljudske naravi biti ometani, da će na neki način čovjek biti osposobljen oduprijeti se njegovoj moći.
Sotonino neprijateljstvo prema ljudskom rodu rasplamsalo se zato što su ljudi preko Krista postali predmetom Božje ljubavi i milosti. On nastoji spriječiti božanski plan za otkupljenje čovjeka i osramotiti Boga unakaživanjem i izopačivanjem Njegove rukotvorine. On će prouzročiti žalost na Nebu, a Zemlju ispuniti jadom i pustošenjem, a onda na sve to zlo prikazivati kao posljedicu što je Bog stvorio čovjeka.
Milost koju Krist usađuje u dušu stvara u čovjeku neprijateljstvo prema Sotoni. Bez ove preporoditeljske milosti i obnoviteljske sile čovjek bi ostao Sotonin zatočenik i sluga uvijek spreman za izvršavanje njegovih naloga. Ali ovo novo načelo u duši uzrokuje sukob tamo gdje je dosad vladao mir. Snaga koju Krist pruža osposobljuje čovjeka da se odupre tiraninu i nasilniku. Tko god pokazuje da se gnuša grijeha namjesto da ga voli, tko god se opire i svladava strasti koje vladaju u njemu, otkriva djelovanje načela koje potječe odozgo.
Neprijateljstvo koje postoji između Kristovog i Sotoninog duha najočitije se pokazalo u tome kako je svijet primio Krista. Ono što je Židove navelo da Ga odbace nije bilo toliko zbog toga što se pojavio bez svjetovnog bogatstva, raskoši ili sjaja. Vidjeli su da ima moć koja može više nego nadoknaditi nedostatak ovih vanjskih prednosti. Ali Kristova čistoća i svetost izazvale su protiv Njega mržnju bezbožnih. Njegov život samoodricanja i bezgrešne posvećenosti bio je stalni ukor ponositom i pohotnom narodu. Upravo je to izazvalo neprijateljstvo protiv Božjeg Sina. Sotona i zli anđeli udružili su se sa zlim ljudima. Sve otpadničke sile urotile su se protiv Viteza istine.
Prema Kristovim sljedbenicima pokazuje se isti duh neprijateljstva kao što je bio iskazan protiv njihovog Učitelja. Svatko tko vidi mrsku narav grijeha i tko se snagom odozgo opire kušnji, sigurno će izazvati srdžbu Sotone i njegovih podanika. Mržnja spram čistih načela istine te ponižavanje i progonstvo njezinih branitelja postojat će dok je god grijeha i grešnika. Kristovi sljedbenici i Sotonine sluge ne mogu zajedno. Sablazan križa nije prestala. „A i svi koji hoće pobožno živjeti u Kristu Isusu bit će progonjeni.“ (2. Timoteju 3,12)
Sotonini posrednici stalno rade po njegovim uputama kako bi uspostavili njegovu vlast i izgradili njegovo kraljevstvo u opreci s Božjom vladavinom. Da bi to ostvarili, oni nastoje obmanuti Kristove sljedbenike i odvratiti ih od odanosti Bogu. Poput svog vođe oni pogrešno tumače i iskrivljuju Sveto pismo kako bi postigli svoj cilj. Kao što je Sotona pokušao osramotiti Boga, tako i njegovi posrednici nastoje ocrniti Božji narod. Duh koji je Krista prikovao na križ potiče zle na uništenje Njegovih sljedbenika. Sve je to naviješteno u onom prvom proročanstvu: „Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina.“ I to će neprijateljstvo trajati do završetka vremena.
Sotona prikuplja sve svoje sile i ulazi u borbu svom svojom snagom. Zašto ne nailazi na veći otpor? Zašto su Kristovi vojnici tako sanjivi i ravnodušni? – Zato što su tako slabo povezani s Kristom; zato što im nedostaje Njegovog Duha. Grijeh im nije toliko odvratan i mrzak kao što je bio njihovom Učitelju. Oni mu se ne opiru čvrsto i odlučno kao što je to Krist činio. Nisu svjesni iznimno velikog zla i pokvarenosti grijeha, i slijepi su za karakter i moć kneza tame. Nema mnogo neprijateljstva prema Sotoni i njegovim djelima, jer vlada veliko nepoznavanje njegove moći i zloće, kao i strašne proširenosti njegove borbe protiv Krista i Njegove Crkve. Mnoštvo je po ovom pitanju obmanjeno. Oni ne znaju da je njihov neprijatelj silan vojskovođa koji upravlja umovima zlih anđela, te s dobro razrađenim planovima i vještim pokretima ratuje protiv Krista kako bi spriječio spašavanje duša. Među onima koji tvrde da su kršćani, pa čak i među samim propovjednicima Evanđelja, jedva se i spominje Sotona, osim možda uzgred s propovjedaonice.
Oni ne opažaju dokaze njegovog stalnog djelovanja i uspješnosti; zanemaruju mnoga upozorenja o njegovoj lukavosti, i kao da se ne osvrću na samo njegovo postojanje. Dokle god su ljudi neupućeni u njegova lukavstva, ovaj im je budni neprijatelj u svakom trenutku za petama. Nasilno ulazi u svaku prostoriju doma, u svaku ulicu u našim gradovima, u crkve, u narodne skupštine i sudove, zbunjujući, obmanjujući, zavodeći, uništavajući duše i tijela muškaraca, žena i djece, razdvajajući obitelji, sijući mržnju, suparništvo, sukobe, bune i umorstva; a kršćanski svijet čini se da na to sve gleda kao na nešto što je Bog odredio i tako mora biti.
Sotona stalno nastoji nadvladati Božji narod rušeći ograde koje ga odvajaju od svijeta. Drevni je Izrael naveden na grijeh kad je stupio u nedopuštene veze s neznabošcima. Na sličan je način zaveden i suvremeni Izrael. „Onima kojima je bog ovoga svijeta posve oslijepio nevjerničku pamet da jasno ne vide svjetlo sjajne Radosne vijesti Krista, koji je slika Božja.“ (2. Korinćanima 4,4) Svi koji nisu odlučni Kristovi sljedbenici, Sotonini su sluge. U nepreporođenom je srcu ljubav prema grijehu i sklonost da ga se njeguje i opravdava. U obnovljenom srcu živi mržnja prema grijehu i odlučan otpor prema njemu. Kad kršćani izaberu društvo bezbožnih i nevjernih, sami se izlažu kušnji. Sotona se uklanja s vidika i neopaženo im stavlja svoj prijevarni povez preko očiju. Oni ne uviđaju da je svrha takvog društva da im naudi, i dok se svijetu stalno nastoje prilagoditi u karakteru, riječima i postupcima, njih sve više i više zahvaća sljepilo.
Prilagođavanje svjetovnim običajima obraća Crkvu svijetu; ono neće nikada obratiti svijet Kristu. Prisnost s grijehom nužno uzrokuje da se grijeh čini manje odbojnim. Onaj tko izabere prijateljstvo sa Sotoninim slugama uskoro će se prestati bojati njihovog gospodara. Kad pri obavljanju svojih dužnosti budemo izloženi kušnji, kao Daniel na kraljevom dvoru, možemo biti sigurni da će nas Bog zaštititi, ali ako se sami izložimo kušnji, tada ćemo prije ili kasnije pasti.
Kušač često najuspješnije djeluje preko onih koji su najmanje sumnjivi da su pod njegovim nadzorom. Oni koji posjeduju talente i obrazovanje uživaju divljenje i poštovanje kao da ove osobine mogu zamijeniti Božji strah ili dati čovjeku pravo na Božju naklonost. Talenti i kultura sami po sebi su Božji darovi, ali kad oni postaju zamjenom za pobožnost, kad dušu namjesto da je približe Bogu još više udalje od Njega, tada postaju prokletstvom i zamkom. Kod mnogih prevladava mišljenje da sve što izgleda uljudno ili otmjeno mora, u određenoj mjeri, potjecati od Krista. Nikada nije bilo veće zablude. Ove osobine trebaju krasiti karakter svakog kršćanina, jer će snažno utjecati u korist istinske religije, ali one moraju biti posvećene Bogu; u protivnom su sila na zlo. Mnogi kulturni i uglađeni ljudi, koji se ne bi ponizili i učinili ono što se obično smatra nemoralnim činom, samo su uglačana oruđa u Sotoninim rukama. Podmukli, prevarljivi karakter njihovog utjecaja i primjera čini ih opasnijim neprijateljima za Kristovo djelo od onih koji su neuki i nekulturni.
Ozbiljnom molitvom i pouzdanjem u Boga Salomon je stekao mudrost koja je pobudila čuđenje i divljenje svijeta. Ali kad se odvratio od Izvora svoje snage i nastavio oslanjajući se na sebe, pao je kao žrtva kušnji. Tada su čudesne sile kojima je bio obdaren učinile ovog najmudrijeg između kraljeva još djelotvornijim sredstvom u rukama neprijatelja duša.
Dok Sotona stalno pokušava zaslijepiti njihov um za ovu činjenicu, neka kršćani nikada ne zaborave da oni ne ratuju protiv „krvi i tijela, nego protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnik. ovoga mračnog svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima“. (Efežanima 6,12) Stoljećima do naših dana odzvanja nadahnuto upozorenje: „Budite trijezni i bdijte: vaš protivnik, đavao, obilazi kao ričući lav, tražeći koga da proždere!“ (1. Petrova 5,8) „Obucite se u bojnu opremu Božju da se mognete suprotstaviti đavolskim napadima!“ (Efežanima 6,11)
Od Adamovog doba do našeg vremena naš se veliki neprijatelj služi svojom moći da tlači i uništava. Sada se priprema za posljednji pohod protiv Crkve. Svi koji nastoje slijediti Isusa doći će u sukob s ovim bezobzirnim neprijateljem. Što više kršćanin oponaša božanski Uzor, to će sigurnije biti cilj Sotoninih napada. Svi koji su aktivno uključeni u Božje djelo, nastojeći razotkriti obmane Zloga, i predočiti ljudima Krista, moći će se pridružiti Pavlom svjedočanstvu u kojemu govori o služenju Gospodinu sa svakom poniznošću, sa suzama i usred napasti. Sotona je napadao Krista svojim najžešćim i najlukavijim kušnjama, ali je u svakom sukobu bio odbijen. Ove su bitke vođene zbog nas; ove pobjede omogućuju da i mi pobijedimo.
Krist će dati snagu svima koji je traže. Sotona ne može nadvladati nijednog čovjeka bez njegovog pristanka. Kušač nema vlast upravljati voljom i prisiliti dušu da griješi. On može mučiti, ali ne može okaljati. Može prouzročiti patnju, ali ne i oskvrnuti. Činjenica da je Krist pobijedio treba nadahnuti Njegove sljedbenike hrabrošću da se junački bore u borbi protiv grijeha i Sotone.