Ono što su roditelji sada, to će najčešće biti i njihova djeca. Njihovo tjelesno stanje, sklonosti i želje, njihove umne i moralne osobine u većoj ili manjoj mjeri izražavaju se u njihovoj djeci.
Što su ideali plemenitiji, što su veće umne i duhovne kvalitete, i što su bolje razvijene tjelesne snage roditelja, bolja će biti životna sprema koju će dati svojoj djeci. Njegovanjem onoga što je najbolje u njima samima, roditelji vrše utjecaj na oblikovanje društva i na duhovno uzdizanje budućih naraštaja.
Očevi i majke trebaju shvatiti svoju odgovornost. Svijet je pun zamki za mlade noge. Život ispunjen osjetilnim i sebičnim zadovoljstvima privlači ljudsko mnoštvo. Ljudi ne mogu razabrati skrivene opasnosti ili strašan kraj staze za koju misle da je put k sreći. Njihove snage se troše popuštanjem željama i strastima, i milijuni nalaze propast za ovaj život i za vječnost. Roditelji ne smiju zaboraviti da se djeca moraju suočiti s ovim kušnjama. Neka otpočnu s pripremama još prije rođenja djeteta, osposobljujući ga da se uspješno bori u bitkama sa zlom.
Odgovornost ponajprije počiva na majci. Ona, čijom se krvlju dijete hrani i čime se oblikuje njegova tjelesna građa, usađuje u njega i mane i duhovne sastavnice koje utječu na oblikovanje uma i karaktera. Hebrejska majka Jokabeda, koja se, jaka vjerom, “ne poboja kraljeve odredbe” (Hebrejima 11,23), rodila je Mojsija, izbavitelja izraelskog naroda. Ana, žena molitve, požrtvovnosti i nebeskog nadahnuća, rodila je Samuela, dijete koje je primalo upute s Neba, čvrstog i nepodmitljivog suca, osnivača svetih škola u Izraelu. Elizabeta, rođaka Marije iz Nazareta, rodila je Spasiteljeva navjestitelja i preteču.
Umjerenost i samosvladavanje
Sveto pismo govori o pažljivosti kojom majka treba štititi i čuvati svoje životne navike. Kad je Gospodin htio podignuti Samsona kao izbavitelja Izraela, majci se javio “anđeo Gospodnji” s posebnim uputama za njezine navike kao i o odgoju njezinog djeteta. “Neka se čuva”, rekao je anđeo i dodao: “Ne pij odsad ni vina ni žestoka pića, i ne jedi ništa nečisto.” (Suci 13,13.7)
Mnogi roditelji pridaju neznatnu važnost utjecaju na dijete prije rođenja; ali Nebo se prema tome ne postavlja tako. Poruka poslana preko Božjeg anđela i dana dvaput na najsvečaniji način pokazuje da zaslužuje našu najbrižljiviju pozornost.
Riječima što ih je uputio hebrejskoj majci, Bog govori svim majkama svih vjekova. “Neka se čuva”, rekao je anđeo, “od svega što sam joj kazao.” Dobro djeteta ovisit će o majčinom načinu života. Njezine želje i navike trebaju stajati pod vlašću načela. Postoji nešto što ona treba izbjegavati, nešto čemu se treba suprotstaviti ako želi ispuniti Božju namjeru za nju da joj podari dijete. Ako je ona prije rođenja djeteta sebična, ako popušta svojim željama, ako je nestrpljiva, ako zanovijeta, ove osobine će se pokazati u sklonostima djeteta. Tako su mnoga djeca kao nasljedstvo primila gotovo nesavladive sklonosti k zlu.
Ali ako se majka nepokolebljivo pridržava pravih načela, ako je umjerena i nesebična, ako je blaga i obazriva, ona će moći darovati svom djetetu iste dragocjene osobine. Zapovijed kojom je majci bilo zabranjeno da pije vino bila je vrlo određena i izričita. Svaka kap žestokog pića što je uzme u svoja usta da bi zadovoljila želju, ugrožava tjelesno, umno i moralno zdravlje njezinog djeteta i neposredan je grijeh protiv njezinog Stvoritelja.
Mnogi savjetnici tvrde da treba ispuniti svaku želju majke; ako poželi bilo koju vrstu hrane, ma kako štetnu, ona treba slobodno zadovoljiti svoj prohtjev. Takav savjet je pogrešan i štetan. Ni u kom slučaju ne treba zanemariti tjelesne potrebe majke. O njoj ovise dva života i o njezinim željama treba nježno voditi računa i nesebično zadovoljiti njezine potrebe. Ali tada, više nego u bilo koje drugo vrijeme, ona bi trebala u prehrani i svakom drugom pogledu izbjegavati sve ono što može umanjiti njezinu tjelesnu i umnu snagu. Po zapovijedi samoga Boga, njoj je dana najsvečanija obveza da se svladava.
Pretjerani rad
Majčinoj snazi treba pokloniti nježnu skrb. Umjesto da svoju dragocjenu snagu troši u iscrpljujućem radu, njezine brige i teret treba smanjiti. Muž i otac često nije upoznat s fizičkim zakonima koje treba razumjeti zbog dobra svoje obitelji. Utonuo u bitku za svakodnevni život, ili upregnut u stvaranje materijalnih bogatstava, opterećen brigom i strahovanjima, on majci i supruzi prepušta terete koji nadilaze njezine snage u najkritičnijem razdoblju i uvjetuju slabost i oboljenje.
Mnogi bi muževi i očevi mogli naučiti korisnu pouku o nježnom brigovodstvu vjernog pastira. Kad se od Jakova zahtijevalo da pođe na brzo i teško putovanje, on je odgovorio:
“Ali mu on odvrati: ‘Zna moj gospodar da su djeca nejaka. Osim toga, valja mi se brinuti o ovcama i kravama koje doje: ako bi se tjerale prebrzo samo jednog dana, sve bi pocrkale. … Ja ću ići polako, uz korak marve pred sobom i uz korak djece, dok stignem k svome gospodaru u Seir.’” (Postanak 33,13.14)
Neka na napornom putu života muž i otac “polako ide”, prema onome koliko može izdržati njegov sudrug i suputnik. Usred svijeta koji je u žurbi za bogatstvom i moći, neka on nauči održati ritam svojih koraka, tješeći i podupirući bračnog druga koji je pozvan da ide uz njega.
Vedrina
Majka treba njegovati duh vedrine, zadovoljstva i sreće. Svaki napor u tome pravcu obilno će biti uzvraćen kao tjelesna dobrobit i moralni karakter njezine djece. Duh vedrine pridonijet će sreći njezine obitelji i uvelike unaprijediti njezino osobno zdravlje.
Neka muž pomaže supruzi svojim razumijevanjem i nesmanjenom pažnjom i ljubavlju. Ako želi da ostane svježa i vedra kako bi u svome domu bila kao sunce, neka joj pomogne u nošenju njezinih tereta. Njegova nježnost i topla ljubaznost bit će za nju dragocjeni poticaj, tako da će sreća koju potiče donijeti u njegovo vlastito srce radost i mir.
Muž i otac koji je mrzovoljan, sebičan i bahat nije samo sâm nesretan, već on time baca sjenku na članove svoga doma. Posljedice što će ih žeti bit će kad vidi svoju ženu kako je potištena i bolesna, i svoju djecu pod udarom zlih posljedica njegove neugodne naravi.
Ako majci uskratiš pažnju i razumijevanje koje ona treba dobiti, ako dopustiš da se njezina snaga iscrpi zbog pretjeranog rada ili strahovanja i neizvjesnosti, tada će njenoj djeci biti oduzeta životna snaga, elastičnost uma i vedar polet koje bi trebali steći. Bit će daleko bolje da joj osiguraš radostan i vedar život, da je sačuvaš od nestašice, iscrpljujućeg rada i zamornih briga, te da se potrudiš da djeca naslijede dobro tjelesno zdravlje, kako bi vlastitim snagama mogli krčiti sebi put kroz život.
Velika je čast i odgovornost povjerena očevima i majkama — da budu svojoj djeci namjesto Boga. Njihov karakter, njihov svakodnevni život, njihove odgojne mjere tumačit će djeci riječi nebeskog Oca. Njihov će utjecaj zadobiti ili odbiti povjerenje djeteta u Božja obećanja.
Prednost roditelja u odgajanju djece
Sretni su roditelji čiji je život stvarni odsjaj božanskog života, tako da Božja obećanja i zapovijedi pobuđuju u djeci zahvalnost i štovanje. Roditelji čija nježnost, pravično postupanje i strpljivost tumače djetetu Božju ljubav, pravdu i strpljivost, i koji time što uče svoje dijete da ih voli ima u njih povjerenja i bude im poslušno, uče ga istodobno da voli, ima povjerenja i bude poslušno svom nebeskom Ocu. Roditelji koji u dijete usade takav dar, poklonili su mu blago dragocjenije od bogatstva svih vjekova — blago koje će ostati za vječnost.
U djeci koja su joj povjerena svaka majka ima svetu zadaću od Boga.
“Uzmi ovog sina, ovu kćerku,” kaže Bog, “uči ih za mene, daj im karakter kojim će oni biti kao stupovi prekrasno izrađeni u dvoru, da bi svijetlili u dvorovima Gospodnjim kroz cijelu vječnost.”
Majka često misli da je njezin posao nešto nevažno. To je posao koji se visoko cijeni. Njezine brige i tereti su drugima malo poznati. Njezini dani su ispunjeni nizom malih dužnosti, od kojih sve zahtijevaju strpljenje, samosvladavanje, taktičnost, mudrost, samopožrtvovnu ljubav; pa ipak ona se ne može hvalisati onim što je učinila kao nekim velikim postignućem. Ona je samo vodila skrb da sve u domu teče besprijekorno; često je bila umorna i zabrinuta, trudila se da s djecom razgovara blago, brinula se da im ne bude dosadno i da budu sretni, i vodila male noge na pravu stazu. Ona misli da nije ništa postigla. Ali to nije tako. Nebeski anđeli promatraju brižnu majku, oni bilježe sve terete koje ona nosi iz dana u dan. Možda svijet neće čuti za njezino ime, ali je ono zato zapisano u Janjetovoj knjizi života.
Prilika dana majci
Bog je na Nebu; svjetlost i slava s Njegova prijestolja počivaju na vjernoj majci dok se ona trudi uzdići i odgojiti svoju djecu da se suprotstave utjecaju zla. Nijedno se drugo djelo ne može po važnosti usporediti s njezinim. Njezina zadaća nije da kao umjetnik oblikuje ljepotu na platnu, niti da je kao kipar kleše u mramoru. Njezina zadaća nije da kao pisac moćnim riječima utjelovi plemenitu misao, niti da kao glazbenik u melodiji izrazi uzvišen osjećaj. Njezina je zadaća da Božjom pomoći razvije u ljudskoj duši sličnost s božanskim karakterom.
Majka koja ovo razumije smatrat će svoje prilike neprocjenjivima. Ona će uz ozbiljne napore nastojati svojim karakterom i svojim odgojnim metodama predočiti svojoj djeci sliku najuzvišenijeg ideala. Ona će s puno ozbiljnosti, strpljivo, hrabro i ustrajno usavršavati vlastite sposobnosti, kako bi mogla pravilno upotrijebiti najuzvišenije moći svojega uma u odgajanju svoje djece. Pri svakom koraku ona će s ozbiljnošću pitati: “Što je Bog rekao?” Ona će marljivo proučavati Njegovu Riječ. Ona neće skidati svoj pogled s Krista, da bi time iskustva njezinog svakodnevnog života, u skromnom nizu briga i dužnosti, bila pravi odsjaj jednog pravog Života.
(tekst je preuzet iz knjige Ellen G. White, “Služba liječenja”, Znaci vremena, 2014., poglavlje 31)