Za djecu bi dom trebao biti najprivlačnije mjesto na svijetu, a prisutnost majke najveća draž. Djeca su osjetljiva, odana stvorenja. Njih je lako zadovoljiti, ali i lako ožalostiti. Blagim načinom odgajanja, riječima i postupcima koji odišu ljubavlju, majke mogu privezati djecu za svoje srce.
Mala djeca vole biti u društvu i rijetko se mogu zabavljati sama. Ona teže za razumijevanjem i nježnošću. Ona vjeruju da će ono čemu se ona raduju obradovati i majku i prirodno je što odlaze k njoj sa svojim malim radostima i tugama. Majka ne treba ranjavati njihova osjetljiva srca, ravnodušno se odnoseći prema onome što je za nju beznačajno, ali za njezinu djecu od velike važnosti. Njezino razumijevanje i odobravanje su dragocjeni. Pogled koji znači odobravanje, riječ potpore i pohvale djelovat će na njihova srca kao sunčeve zrake, i često će cijeli dan učiniti sretnim.
Umjesto da svoju djecu odbija od sebe, jer je možda uznemirena zbog njihove buke ili iscrpljena zbog slušanja njihovih malih želja, majka treba pripremiti zabavne igre ili neki lak zadatak kojim će uposliti nemirne ruke i zabaviti njihov dinamičan um.
Razumijevanjem njihovih osjećaja, pripremanjem igara i pomažući im da nečim korisnim ispune svoje vrijeme, majka će zadobiti povjerenje svoje djece i moći će ispraviti njihove loše navike te obuzdati nastupe sebičnosti i ljutitosti. Izgovorena u pravo vrijeme, riječ upozorenja ili ukora bit će od velike koristi. Ljubavlju koju označavaju strpljivost i budnost, ona može upraviti srca svoje djece u dobromu smjeru i u njima oblikovati lijepe i privlačne crte karaktera.
Majke trebaju paziti da ne bi podizale svoju djecu tako da postanu nesamostalna i previše zaokupljena sobom. Nikada im ne dajte povoda da vjeruju kako su ona središte svih zbivanja, i da se sve mora okretati oko njih. Neki roditelji troše mnogo vremena i pažnje zabavljajući svoju djecu, međutim, djecu bi trebalo naučiti da se zabavljaju sama, da upotrebljuju vlastitu dovitljivost i spretnost. Tako će naučiti da budu zadovoljna vrlo jednostavnim radostima. Učimo ih da hrabro podnose svoja mala razočaranja i kušnje. Namjesto da se uzbuđuju zbog svake beznačajne boli ili povrede, učite ih da brzo prijeđu preko malih smetnji i neugodnosti. Pokušajte izmisliti način na koji ćete svoju djecu naučiti da misle na druge.
Ne dopustite da djeca osjete kako su zanemarena. Opterećene mnogim brigama, majke često misle da ne mogu odvojiti vremena u kojem bi strpljivo poučavale svoju djecu i pružile im ljubav i razumijevanje. Ali neka ne zaborave da će njihova djeca, ako kod svojih roditelja i u svojem domu ne nađu ono što će zadovoljiti njihovu potrebu za razumijevanjem i druženjem, potražiti to na nekom drugom mjestu, gdje će njihov um i karakter biti u opasnosti.
U nedostatku vremena i mašte mnoge majke uskraćuju svojoj djeci neka bezazlena zadovoljstva, dok će dopustiti da se njihove nemirne ruke i oči uhvate posla čiji je cilj samo ukrašavanje, koji će zapravo poslužiti samo da u njima pobudi taštinu i izopačenost ukusa. I dok tako rastu do svoje spolne zrelosti, ove lekcije donose plod oholosti i moralne ništavosti. Promatrajući pogreške što ih čini njezino dijete, majka je vrlo zabrinuta, a ne shvaća da žetva koju žanje potječe od sjemena što ga je sama posijala.
Neke majke nisu postojane u načinu na koji postupaju sa svojom djecom. Neko vrijeme dopuštaju im sve što je na njihovu štetu, a onda im ne dopuštaju da učine nešto što je bezazleno i što bi njihovo djetinje srce učinilo vrlo sretnim. U ovome pogledu one ne postupaju po ugledu na Krista; On je ljubio djecu i imao razumijevanja za njihove osjećaje, njihova mala zadovoljstva i za kušnje kojima su bila izložena.
Odgovornost oca
Muž i otac je glava obitelji. Od njega supruga očekuje ljubav i razumijevanje, kao i pomoć u odgoju djece; i to je umjesno. Djeca su njegova kao što su i njezina, i oboje su podjednako zainteresirani za njihovo blagostanje i sreću. Od svoga oca djeca očekuju potporu i sigurnu ruku; on treba imati jasnu predodžbu o životu, o utjecajima u društvu koji okružuju njegovu obitelj; nadasve, on se treba rukovoditi Božjom ljubavlju i strahom, i naukom Njegove Riječi, da bi mogao dobro voditi korake svoje djece.
Otac je zakonodavac obitelji; on bi se, kao Abraham, trebao postarati da Božji zakon bude pravilo života njegove obitelji. Bog kaže za Abrahama: “Njega sam izlučio zato da pouči svoju djecu i svoju buduću obitelj kako će hoditi putem Jahvinim, radeći što je dobro i pravedno, tako da Jahve mogne ostvariti što je Abrahamu obećao.” (Postanak 18,19) Tada se ocu neće dogoditi da propusti stati na put zlu, on neće dopustiti da dođe do nerazumnog, popustljivog odvajanja takozvanih ljubimaca u obitelji; svoje uvjerenje o očinskoj dužnosti neće podvrgavati zahtjevima pogrešno usmjerene ljubavi. Abraham nije samo davao prave upute i prave zapovijedi već je i održavao autoritet pravednih zakona. Bog nam je dao uredbe koje nas trebaju rukovoditi. Ne dopustimo djeci da odlutaju sa sigurne staze, obilježene u Božjoj riječi, i odu na putove što navode na opasnost i posvuda se širom otvaraju. Blago ali odlučno, ustrajno i s molitvom obuzdavajte njihove zle sklonosti, upozoravajući ih na štetnost njihovih zlih želja.
U svojoj obitelji otac treba biti odlučan u sprovođenju dragocjenih vrlina — energičnosti, postojanosti, poštenja, strpljivosti, hrabrosti, marljivosti i prave korisnosti. On treba sam pokazati primjer onoga što zahtijeva od svoje djece, pokazujući tražene vrline u vlastitom muževnom držanju.
Ali, očevi, ne razočaravajte svoju djecu! Ujedinite ljubav s autoritetom, blagost i razumijevanje s nepokolebljivošću u svemu onome što se može i što se ne može. Žrtvujte dio svojeg slobodnog vremena za svoju djecu; postanite njihov prijatelj; budite im drug u onome što rade, u igri i sportu, stecite njihovo povjerenje. Njegujte prema njima prijateljski odnos, posebno prema svojim sinovima. Tako će vaš utjecaj imati veliku moć na dobro.
Otac treba činiti svoj dio zadaće da bi njegov dom bio sretan. Ma kakve bile njegove brige i poslovni problemi, oni ne bi smjeli baciti sjenku na njegovu obitelj; neka na njegovom licu sjaji osmijeh i neka se čuju ugodne riječi kad ulazi u svoj dom.
Otac je, u određenom smislu, svećenik doma, koji polaže jutarnju i večernju žrtvu na obiteljski oltar. A žena i djeca neka se sjedine s njim u molitvi i u pjesmi hvale. Neka otac jutrom, prije nego što ode na svoj svakodnevni posao, okupi oko sebe svoju djecu i neka ih, kleknuvši pred Božji oltar, povjeri brizi nebeskog Oca. Kad minu brige dana, neka se obitelj ponovno sjedini i uputi Bogu molitvu zahvalnosti i neka podigne glas zahvalne pjesme za božansku skrb i vodstvo tijekom dana.
Očevi i majke, ma kako bio neodložan i hitan vaš posao, ne propustite okupiti svoju obitelj oko Božjeg oltara. Tražite zaštitu svetih anđela u svojem domu. Ne zaboravite da su vaši mili izloženi kušnjama. Oko staze mladih i starih svakodnevno vrebaju napadi i razne smetnje. Oni koji žele da njihov život bude ispunjen strpljivošću, ljubavlju i vedrinom, moraju se moliti. Mi ćemo moći izboriti pobjedu nad sobom samo ako primamo stalnu pomoć od Boga.
Dom treba biti mjesto na kojemu prebivaju vedrina, ljubaznost i ljubav; tamo gdje ove vrline prebivaju, prebivat će i sreća i mir. Možda će na nas nalijetati nevolje, ali ne zaboravimo da su one dio sudbine čovječanstva. Premda se na obzorju našeg neba možda navlače oblaci, neka strpljivost, zahvalnost Bogu i ljubav održavaju vedrinu u srcu. U takvim domovima žive Božji anđeli.
Supružnici se trebaju skrbiti o sreći jedno drugoga, nikada ne propuštajući pokazati znakove malih pažnji i ljubaznosti, koji unose raspoloženje i vedrinu u svakodnevni život. Između bračnih drugova treba vladati savršeno povjerenje. Oni trebaju njegovati zajednički odnos spram svojih odgovornosti. Oni trebaju zajednički raditi na najsvetijem dobru svoje djece. Oni nikada ne bi smjeli u prisutnosti djece kritizirati planove i namjere jedno drugoga, ili izražavati sumnju u rasuđivanje jedno drugoga. Žena se treba truditi da ne oteža nastojanja svog muža oko djece. Muž, s druge strane, treba “visoko držati” ruke svoje žene i uvijek joj pružati razuman savjet i nježnu potporu.
Ne dopustite da se između vas i vaše djece stvori zapreka hladnoće i zatvorenosti. Kao roditelji, vi trebate dobro poznavati svoju djecu, pokušavajući razviti razumijevanje za njihov ukus i sklonosti; uživite se u njihove osjećaje i zamijetite i ono što je skriveno u njihovim srcima.
Roditelji, dopustite da vaša djeca vide da ih volite i da ćete učiniti sve u vašoj moći da bi ona bila sretna. Ako tako postupate, oni nužni zahtjevi što ih postavljate dobit će daleko veći značaj u njihovim djetinjim očima. Upravljajte svojom djecom s blagošću i razumijevanjem, ne zaboravljajući opomenu: “Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih, jer anđeli njihovi, kažem vam, na nebesima neprestano gledaju lice Oca moga nebeskog.” (Matej 18,10) Ako želite da anđeli izvršuju kod vaše djece djelo što im ga je Gospodin povjerio, surađujte s njima tako što ćete činiti svoj dio.
Podignuti i vođeni mudrom i nježnom rukom pravoga doma, djeca neće poželjeti skrenuti sa staze u traganju za užicima i društvom. Za njih zlo neće imati privlačnu moć. Duh koji vlada u domu oblikovat će njihov karakter; oni će steći navike i usvojiti načela koja će biti jaka obranu u borbi protiv kušnji kad napuste domaće ognjište i zauzmu svoje mjesto u svijetu.
Djeca, kao i roditelji, imaju važne dužnosti u domu. Oni trebaju shvatiti da su dio organizacije doma. Oni u njemu primaju hranu i odjeću, uživaju ljubav i nježno staranje. Stoga će oni, noseći svoj dio tereta u domu i pridonoseći sreći obitelji čiji su članovi, moći odgovoriti na mnoga dobročinstva koja primaju.
Djeca katkad padaju u kušnju da se pobune protiv neke zabrane; ali u poznijim godinama oni će zahvaljivati svojim roditeljima za odano staranje i za budno oko, koji su ih čuvali i vodili u doba kad su još bili neiskusni.
(tekst je preuzet iz knjige Ellen G. White, “Služba liječenja”, Znaci vremena, 2014., poglavlje 33)