Služba svetih anđela, kako je prikazana u Svetome pismu, za svakog je Kristovog sljedbenika vrlo utješna i dragocjena istina. Ali je biblijsko učenje o ovom predmetu zamračeno i iskrivljeno zabludama popularne teologije. Nauk o prirodnoj besmrtnosti, prvo posuđen od poganske filozofije i u tami velikog otpada uključen u kršćansku vjeru, zamijenio je istinu tako jasno naučavanu u Svetom pismu da „mrtvi ne znaju ništa“. Mnoštvo je ljudi došlo do uvjerenja da su duhovi umrlih „službujući duhovi što se običavaju slati da služe onima koji imaju baštiniti spasenje“, i to bez obzira na svjedočanstvo Svetoga pisma o postojanju nebeskih anđela i njihovoj povezanosti s poviješću čovjeka još prije no što je ikoji čovjek umro.
Učenje o svjesnosti umrlog čovjeka, posebno vjerovanje da se duhovi umrlih vraćaju kako bi služili živima, pripremilo je put suvremenom spiritizmu. Ako je mrtvima dopušteno da budu u blizini Boga i svetih anđela, ako su povlašteni spoznajom koja daleko nadmašuje onu što su je imali ranije, zašto se ne bi vratili na Zemlju da prosvijetle i pouče žive? Ako duhovi umrlih, kao što uče ugledni teolozi, lebde nad svojim prijateljima na Zemlji, zašto im ne bi bilo dopušteno stupiti u kontakt s njima, kako bi ih upozorili na zlo i utješili u tuzi? Kako oni koji vjeruju u svjesnost umrlog čovjeka mogu odbaciti ono što im dolazi kao božansko svjetlo koje im prenose ovi proslavljeni duhovi? Evo kanala koji se smatra svetim i preko kojega Sotona djeluje da bi postigao svoje ciljeve. Pali anđeli koji izvršuju njegove naloge pojavljuju se kao glasnici iz svijeta duhova. Dok tvrde da žive dovode u vezu s mrtvima, knez zla svojim očaravajućim utjecajem djeluje na njihove umove.
On ima moć da pred ljudima uzrokuje pojavu njihovih preminulih prijatelja. Imitacija je savršena: poznati izgled, riječi, glas preslikani su čudesnom točnošću. Mnogi se utješe uvjerenjem da njihovi voljeni uživaju blaženstvo Neba i, ne sluteći opasnost, slušaju „prijevarne duhove i đavolske nauke“.
Kad ih navede da povjeruju kako se mrtvi uistinu vraćaju da bi razgovarali s njima, Sotona čini da se pojave oni koji su u grob otišli nepripremljeni. Oni tvrde da su na Nebu sretni i da tamo čak zauzimaju visoke položaje. Na ovaj se način širi lažni nauk da nema razlike između pravednih i zlih. Tobožnji posjetitelji iz svijeta duhova katkad upućuju opomene i upozorenja koja se pokažu ispravnima. Ali kad steknu povjerenje, oni iznose učenja koja izravno podrivaju vjeru u Sveto pismo. Prikazujući se duboko zainteresiranima za dobrobit svojih prijatelja na zemlji, oni podmeću najopasnije zablude. Činjenica da iznose neke istine i da katkad mogu proreći buduće događaje daje njihovim tvrdnjama izgled vjerodostojnosti, a mnoštvo prihvaća njihova lažna učenja tako spremno i vjeruje ih tako slijepo kao da su najsvetije biblijske istine. Božji je Zakon odbačen, Duh milosti prezren, a krv Saveza smatra se nesvetom. Duhovi poriču Kristovo božanstvo pa čak i Stvoritelja spuštaju na svoju razinu. Tako veliki pobunjenik pod novom krinkom nastavlja protiv Boga rat što ga je započeo na Nebu i koji traje gotovo šest tisuća godina na Zemlji.
Mnogi nastoje objasniti spiritističke pojave pripisujući ih u cijelosti prijevari i vještom triku samog medija. Premda je istina da se vješti trikovi često podmeću kao stvarne pojave, bilo je i značajnih prikaza nadnaravne sile. Tajanstveno kucanje kojim je otpočeo suvremeni spiritizam nije bilo posljedica ljudskog trika i lukavosti, nego izravno djelovanje zlih anđela, koji su na ovaj način predstavili jednu od najuspješnijih obmana za uništavanje duše. Mnogi će se uhvatiti u zamku vjerovanjem da je spiritizam samo ljudska prijevara. Takvi će, kad se sučele s pojavama koje mogu smatrati samo nadnaravnima, biti prevareni i navedeni da ih prihvate kao veliku Božju moć.
Takve osobe prelaze preko svjedočanstva Svetoga pisma o čudesima koja su Sotona i njegovi posrednici učinili. Faraonovi su čarobnjaci uz sotonsku pomoć mogli oponašati Božje djelo. Pavao svjedoči da će prije drugog Kristovog dolaska biti sličnih očitovanja sotonske sile. Gospodnjem dolasku prethodit će djelovanje Sotone, „popraćeno svakovrsnim silnim djelima, varavim čudesnim znakovima i svakovrsnim pokvarenim zavođenjem „. (2. Solunjanima 2,9.10) Opisujući čudotvornu silu koja će se pojaviti u posljednje dane, apostol Ivan kaže: „Ona čini velika čudesa, tako da i vatru s neba spušta na zemlju naočigled ljudi, i zavodi stanovnike zemlje čudesima koja su joj dana da ih čini.“ (Otkrivenje 13,13.14) Ovdje nije riječ o običnim prijevarama. Ljudi su zavedeni čudima što ih Sotonini posrednici imaju moć učiniti, a ne koja se pretvaraju da čine.
Knez tame koji je tako dugo posvećivao snage svog blistavog uma obmanjivanju, spretno prilagođuje svoje kušnje ljudima svih društvenih slojeva. Kulturnim i uglađenim ljudima predstavlja spiritizam u istančanijem i intelektualnijem svjetlu i tako u svoju zamku uspijeva uvući mnoge. Mudrost što je daje spiritizam, prema riječima apostola Jakova, ne „dolazi odozgo, već je ona zemaljska, ljudska, đavolska“. (Jakov 3,15) Ovo, međutim, veliki varalica znalački prikriva kad god će prikrivanje najbolje poslužiti ostvarenju njegove namjere. On, koji se mogao pojaviti pred Kristom u pustinji kušanja odjeven sjajem nebeskog serafa, javlja se ljudima na najprivlačniji način kao anđeo svjetla. On se obraća razumu iznošenjem uzvišenih tema, oduševljuje maštu zanosnim prizorima i pridobiva naklonost rječitim opisima ljubavi i dobrote. On potiče maštu do najvećih visina i navodi ljude da se toliko ponose vlastitom mudrošću da u svom srcu preziru Vječnoga. Ovo moćno biće koje je čak i Otkupitelja svijeta moglo odvesti na vrlo visoku goru i prikazati Mu sva zemaljska kraljevstva i njihovu slavu, ponudit će ljudima svoje kušnje s nakanom da izopači osjetila svih koji nisu zaštićeni božanskom silom.
Sotona danas obmanjuje ljude laskanjem kao što je obmanuo Evu u Edenu, budeći u njima želju za zabranjenim znanjem i potičući u njima težnju za samouzvisivanjem. Upravo je njegovanje ovih zala prouzročilo njegov pad, a uz pomoć njih nastoji izazvati propast ljudi. „Vi ćete biti kao bogovi“, izjavljuje, „koji razlučuju dobro i zlo.“ (Postanak 3,5) Spiritizam uči „da je čovjek biće koje se razvija, da mu je od rođenja suđeno razvijati se do vječnosti, kako bi se približio Bogu“. I opet: „Svaki će um suditi sebi, a ne drugome.“ „Sud će biti pravedan, jer je to suđenje sebi… Prijestolje je u vama.“ Jedan je spiritistički učitelj rekao nakon što se u njemu probudila „duhovna svijest“: „Svi moji bližnji bili su polubogovi koji nisu pali.“ A jedan drugi tvrdi: „Svako pravedno i savršeno biće je Krist.“
Tako je namjesto pravde i savršenstva beskonačnog Boga, jedino dostojnog štovanja, namjesto savršene pravednosti Njegova Zakona, savršenog mjerila ljudskih dostignuća, Sotona stavio grešnu, nestalnu ljudsku narav kao jedino dostojnu štovanja, jedino mjerilo suda ili karaktera. To je progres, ali ne naprijed već nazad.
Zakon intelektualne i duhovne naravi jest da se gledanjem mijenjamo. Um se postupno prilagođuje onome čime mu se je dopušteno baviti. On se izjednačuje s onim što je navikao voljeti i poštovati. Čovjek se nikada neće uzdići više no što je njegovo mjerilo čistoće, dobrote ili istine. Ako mu je njegov ego najviši ideal, on nikada neće dostići nešto uzvišenije. Naprotiv, padat će sve niže i niže. Samo Božja milost ima moć uzdići čovjeka. Prepušten sebi, čovjek će neizbježno padati sve dublje.
Onima koji ugađaju vlastitim sklonostima, ljubiteljima užitaka i putenim ljudima, spiritizam se javlja manje profinjeno zakrabuljen nego uglađenijima i kulturnijima; u njegovim jednostavnijim oblicima oni nalaze ono što odgovara njihovim sklonostima. Sotona proučava svaki nagovještaj slabosti ljudske naravi, pamti grijehe kojima je svaki pojedinac sklon, a tada se brine za dovoljno prilika za popuštanje sklonostima k zlu. On kuša ljude ne bi li pretjerali u onome što je samo po sebi dopušteno, kako bi neumjerenošću oslabili tjelesnu, umnu i moralnu snagu. On je uništio i još uvijek uništava tisuće ljudi koji popuštaju strastima, tako da je čitavu ljudsku narav učinio ne- čovječnom. A da bi upotpunio svoje djelo, on preko duhova objavljuje da „prava spoznaja uzdiže čovjeka iznad svih zakona „, da je „sve što postoji dobro“, da „Bog ne osuđuje“ i da su „svi počinjeni grijesi bezazleni“. Kad ljudi potom povjeruju da je želja najviši zakon, da je razuzdanost sloboda i da čovjek samo sebi polaže račun, treba li se čuditi što pokvarenost i izopačenost bujaju na sve strane? Mnoštvo žudno prihvaća učenja koja im daju slobodu da poslušaju poticaje tjelesnoga srca. Uzde samosavlađivanja stavljene su na vrat požude, umne i duševne sile podređene su životinjskim nagonima, a Sotona likujući uvlači u svoju mrežu tisuće onih koje tvrde da su Kristovi sljedbenici.
Međutim, nitko ne bi trebao biti zaveden lažnim tvrdnjama spiritizma. Bog je svijetu dao dovoljno svjetla da mu pomogne otkriti zamku. Kako je već pokazano, teorija na kojoj se spiritizam temelji u sukobu je s jasnim izjavama Svetoga pisma. Biblija objavljuje da mrtvi ne znaju ništa, da su im misli propale, da nemaju udjela ni u čemu što se zbiva pod suncem, da ništa ne znaju o radostima i tugama onih koji su im bili najmiliji na zemlji.
Osim toga, Bog je izričito zabranio svaku navodnu vezu s duhovima preminulih. U doba Hebreja bilo je ljudi koji su, kao i spiritisti danas, tvrdili da održavaju vezu s umrlima. Ali „vračarski duhovi“, kako su nazivali posjetitelje s drugih svjetova, u Bibliji su nazvani „duhovi đavolski“. (Usporedi Brojevi 25,1- 3; Psalam 106,28; 1. Korinćanima 10,20; Otkrivenje 16,14.) Gospodin je održavanje veze s duhovima proglasio odvratnim i svečano ga zabranio pod prijetnjom smrtne kazne. (Levitski zakonik 19,31; 20,27) Već sam naziv čarobnjaštvo danas izaziva prijezir. Tvrdnja da ljudi mogu stupiti u vezu sa zlim duhovima smatra se pričom iz mračnog srednjeg vijeka. Ali spiritizam, koji broji na stotine tisuća i na milijune obraćenika, koji je ušao u znanstvene krugove, koji je nahrupio u crkve i naišao na naklonost u zakonodavnim tijelima, pa čak i u kraljevskim dvorima – ova mamutska prijevara nije drugo do oživljavanje osuđenog i zabranjenog starog čarobnjaštva pod novom krinkom.
Kad ne bi bilo drugog dokaza o pravom karakteru spiritizma, za kršćane bi bilo dovoljno to što ovi duhovi ne razlikuju između pravednosti i grijeha, između najplemenitijih i najneporočnijih Kristovih apostola i najpokvarenijih Sotoninih slugu. Prikazujući najpokvarenije ljude kao da su visoko uvažavani na Nebu, Sotona kaže svijetu: „Nije važno koliko ste zli, nije važno vjerujete li ili ne vjerujete u Boga i Bibliju. Živite kako vam se sviđa. Nebo je vaš dom.“ Spiritistički učitelji zapravo tvrde: „Svi koji zlo čine dobro su viđeni u očima Jahvinim i takvi su mu mili!“ ili: „Gdje je Bog pravde?“ (Malahija 2,17) A Božja riječ kaže: „Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu.“ (Izaija 5,20)
Prikazujući se apostolima, ovi lažni duhovi proturječe onome što su pravi apostoli nadahnuti Svetim Duhom napisali dok su bili na Zemlji. Oni poriču božansko podrijetlo Biblije i tako ruše temelj nade kršćanina te gase svjetlo koje otkriva put prema Nebu. Sotona navodi svijet da vjeruje kako je Biblija puka izmišljotina ili u najmanju ruku knjiga koja pristaje počecima ljudskog roda i koju danas ne treba uzimati ozbiljno ili je treba odbaciti kao zastarjelu. A namjesto Božje riječi nudi spiritističke pojave. Taj kanal on nadzire u cijelosti; njime može navesti svijet da vjeruje što on želi. Knjigu koja osuđuje njega i njegove sljedbenike stavlja u zasjenak, tamo gdje želi da i ostane, a Spasitelja svijeta ne prikazuje višeg od običnog čovjeka. Kao što je rimska straža koja je čuvala Isusov grob proširila lažno izvješće kojem su je naučili svećenici i starješine kako bi opovrgnuli Njegovo uskrsnuće, tako i oni koji vjeruju u pojave duhova nastoje prikazati kako u okolnostima života našeg Spasitelja nema ničeg čudesnog. Nakon što Isusa tako nastoje odgurati u pozadinu, oni skreću pozornost na svoja čuda, tvrdeći da ona daleko nadmašuju Kristova djela.
Istina je da spiritizam danas mijenja oblik i, prikrivajući neke svoje najneprihvatljivije značajke, poprima kršćanski izgled. Ali njegove izjave s govornice i preko tiska poznate su javnosti mnogo godina i u njima je prikazan njegov pravi karakter. Ova se učenja ne može poreći ni sakriti.
Čak i u svom današnjem obliku, premda ne zaslužuje ništa manje podnošenja nego ranije, spiritizam je zapravo opasniji jer predstavlja suptilniju obmanu. Dok se ranije odricao Krista i Biblije, sada tvrdi da prihvaća oboje. Ali se Biblija tumači kako to pogoduje neobnovljenom srcu, a njezine se svečane i važne istine ukidaju. Ljubav se ističe kao glavna Božja osobina, ali pretvorena u raznježenu sentimentalnost koja ne razlikuje između dobra i zla. Božja pravda, Njegova osuda grijeha, zahtjevi Njegovog svetog Zakona – sve se to smatra nevažnim. Ljude uče da Deset zapovijedi smatraju mrtvim slovom. Privlačne, očaravajuće izmišljotine djeluju na osjetila i navode ljude da odbace Bibliju kao temelj svoje vjere. Krista se isto tako odriču kao nekada. Ali Sotona je toliko zaslijepio ljude da ne primjećuju prijevaru.
Malo je onih koji imaju pravo shvaćanje zavodničke moći spiritizma i opasnosti što prijeti onima koji dolaze pod njegov utjecaj. Mnogi se igraju njime samo da bi zadovoljili svoju radoznalost. Oni, zapravo, ne vjeruju u njega, i pomisao da bi se mogli predati nadzoru duhova ispunila bi ih užasom. Ali se usuđuju stupiti na zabranjeno tlo, pa moćni neprijatelj na njih djeluje i protiv njihove volje. Ako ih samo jedanput uspije navesti da svoj um podčine njegovom utjecaju, on će ih zadržati zarobljene. Nemoguće je da se svojom snagom otrgnu od njegove zavodljive, primamljive začaranosti. Ništa osim Božje sile, darovane kao odgovor na usrdnu molitvu vjere, ne može osloboditi ove duše uhvaćene u zamku.
Svi oni koji trpe grešne osobine karaktera ili svjesno njeguju neki poznati grijeh, navlače Sotonine kušnje. Oni se odvajaju od Boga i od zaštite Njegovih anđela pa kad ih Zli izloži svojim obmanama, oni su bez obrane i lako postaju njegov plijen. Oni koji se na ovaj način predaju njegovoj sili ni ne slute kako će završiti. Kad ih uspije srušiti, kušač će ih upotrijebiti kao svoje predstavnike da bi druge namamio u propast.
Prorok Izaija kaže: „I ako vam reku: pitajte vračare i gatare, koji šapću i mrmljaju, recite: ne treba li narod da pita Boga svojega? Ili će pitati mrtve mjesto živih? Zakon i svjedočanstvo tražite. Ako li tko ne odgovori tako, njemu nema zore.“ (Izaija 8,19.20 – DK) Da su ljudi htjeli prihvatiti istinu o čovjekovoj naravi i o stanju umrlih, tako jasno iznesenu u Svetom pismu, oni bi u izjavama i pojavama spiritizma vidjeli djelovanje Sotone popraćeno svakovrsnim silnim djelima i varavim čudesnim znakovima. Ali umjesto da odbaci slobodu tako dragu tjelesnom srcu i da se odrekne grijeh. koje voli, mnoštvo zatvara oči pred svjetlom i bez obzira na opomene nastavlja put, dok Sotona oko njih plete svoje mreže te oni postaju njegov plijen. „… Za kaznu što nisu prihvatili ljubav prema istini da bi se tako spasili. Zato im Bog šalje djelotvornu zabludu da vjeruju laži.“ (2. Solunjanima 2,10.11)
One koji se protive učenju spiritizma napadaju ne samo ljudi nego i Sotona i njegovi anđeli. Takvi su ustali protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnik. ovog mračnog svijeta i protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima. Sotona neće ustupiti ni stope svog tla, osim ako se ne bude prisiljen povući silom nebeskih glasnika. Božji mu se narod treba znati oduprijeti kao što mu se odupro naš Spasitelj riječima „Pisano je…“. Sotona može i danas, kao u Isusovo vrijeme, navoditi iz Svetoga pisma, i on će izvrtati njegovo učenje kako bi podržao svoje obmane. Oni koji žele opstati u ovo pogibeljno vrijeme moraju osobno razumjeti svjedočanstvo Svetoga pisma.
Mnogi će se suočiti s đavolskim duhovima koji će se predstaviti u liku njihovih voljenih rođaka ili prijatelja i objavljivati najopasnija krivovjerja. Ovi će posjetitelji računati s našim najnježnijim osjećajima i činiti čuda da bi potkrijepili svoje tvrdnje. Moramo biti spremni oduprijeti im se biblijskom istinom da mrtvi ne znaju ništa i da su oni koji se pojavljuju đavolski duhovi.
Upravo je pred nama „čas kušnje koji će doći na sav svijet da podvrgne kušnji stanovnike zemlje“. (Otkrivenje 3,10) Svi kojima vjera nije čvrsto utemeljena na Božjoj riječi bit će zavedeni i nadvladani. Sotona radi sa „svakovrsnim pokvarenim zavođenjem“ ne bi li stekao nadzor nad sinovima čovječjim i njegove će se obmane stalno povećavati. Ali on može postići svoj cilj samo ako ljudi dragovoljno popuste njegovim kušnjama. Oni koji iskreno traže spoznaju istine i teže pokoravanjem istini očistiti svoje duše, čineći ono što mogu u pripremi za sukob, naći će sigurnu obranu u Bogu istine. „Budući da si sačuvao moju poruku o postojanosti, i ja ću tebe sačuvati“, obećao je Spasitelj. (Otkrivenje 3,10) Bog bi prije poslao sve anđele s Neba da zaštiti svoj narod, nego ostavio i jednu dušu koja se uzda u Njega da je Sotona nadvlada.
Prorok Izaija iznosi zastrašujuću prijevaru koja će zadesiti zle i navesti ih da se smatraju sigurnima od Božjih sudova: „Sklopismo savez sa smrću i s Podzemljem učinismo sporazum. Kad prođe bič razorni, ne, neće nas dohvatiti, jer od laži načinismo sebi sklonište i od obmane skrovište.“ (Izaija 28,15) U ljude ovdje opisane uključeni su oni koji se u svojoj tvrdoglavoj nepokajanosti tješe uvjerenjem da neće biti kazne za grešnika, da će svekoliko čovječanstvo, bez obzira koliko bilo izopačeno, biti uzneseno na Nebo i postati poput Božjih anđela. Ali još su istaknutiji oni koji sklapaju savez sa smrću i sporazum s grobom, koji odbacuju istine koje je Nebo osiguralo kao zaštitu za pravedne u dan nevolje i namjesto toga prihvaćaju sklonište laži koje im je Sotona ponudio – prijevarne tvrdnje spiritizma.
Više je nego zapanjujuća zaslijepljenost ljudi našeg naraštaja. Tisuće odbacuju Božju riječ smatrajući je nedostojnom vjerovanja, a s velikim povjerenjem prihvaćaju Sotonine obmane. Skeptici i rugači osuđuju vjersku zaslijepljenost onih koji se bore za proročku i apostolsku vjeru i zabavljaju se izvrtanjem ruglu svečanih objava Svetoga pisma o Kristu i planu spasenja te kazni koja će stići one koji odbacuju istinu. Oni glume duboko žaljenje spram tako uskogrudnih, slabih i praznovjernih umova koji priznaju Božja prava i slušaju zahtjeve Njegova zakona. Oni izražavaju takvu sigurnost kao da su doista sklopili savez sa smrću i grobom, kao da su podigli neprijelaznu, neprobojnu zapreku između sebe i Božje odmazde. Ništa ne može izazvati njihov strah. Tako su se potpuno predali kušaču, tako su se prisno ujedinili s njime i toliko se proželi njegovim duhom da nemaju snage ni želje otrgnuti se iz njegove zamke.
Sotona se dugo pripremao za konačni pokušaj da prevari svijet. Temelje svom djelovanju položio je obećanjem danom Evi u Edenu: „Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi, koji razlučuju dobro i zlo.“ (Postanak 3,4.5) Sotona je razvojem spiritizma malo-pomalo pripravljao put za svoje remek-djelo prijevare. Još nije u cijelosti uspio ostvariti svoje nakane, ali će u tome uspjeti u posljednjem ostatku vremena. Prorok kaže: „Uto opazih… tri nečista duha kao žabe. To su, uistinu, proročki duhovi đavolski koji proizvode znakove i koji dolaze kraljevima cijeloga svijeta da ih skupe za rat velikoga Dana Boga, Svemogućega.“ (Otkrivenje 16,13.14) Osim onih koji će se održati Božjom silom vjerom u Njegovu riječ, cijeli će svijet biti uvučen u ovu obmanu. Ljudi se brzo predaju kobnoj sigurnosti, a probudit će ih tek izlijevanje Božje srdžbe.
Gospodin Bog je rekao: „I uzet ću pravo za mjeru, a pravdu za tezulju. I tuča će vam zastrti sklonište od laži, a voda poplaviti skrovište; propast će savez vaš sa smrću, vaš sporazum s Podzemljem održat se neće.“ (Izaija 28,17.18)