“Snagom te volje posvećeni smo prinosom tijela Isusa Krista jedanput zauvijek.” (Hebrejima 10,10)
Naš Gospodin je rekao: “Ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nećete imati života u sebi. … Tijelo je moje pravo jelo i krv je moja pravo piće.” (Ivan 6,53-55) To je istina o našoj tjelesnoj prirodi. Kristovoj smrti dugujemo čak i svoj ovozemaljski život. Kruh koji jedemo otkupljen je Njegovim slomljenim tijelom. Voda koju pijemo kupljena je prolivenom krvlju. Nikada nitko, svet ili grešan, ne uzima svoju svakodnevnu hranu, već se hrani Kristovim tijelom i krvlju. U svaki kruh utisnut je golgotski križ. On se ogleda u svakom izvoru vode. Krist je istaknuo sve ovo uspostavljajući simbol svoje velike žrtve. Svjetlost koja blista iz službe Svete večere u gornjoj sobi posvećuje hranu za naš svakodnevni život. Obiteljski stol postaje Gospodnjim stolom, a svaki objed obredom.
Koliko su istinitije Kristove riječi o našoj duhovnoj naravi! On izjavljuje: “Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni.” Mi možemo živjeti životom svetosti ako prihvatimo život koji je za nas žrtvovan na golgotskom križu. Taj život primamo prihvaćanjem Njegove Riječi, izvršavanjem onoga što je On zapovjedio. Tako postajemo jedno s Njim. “Tko jede tijelo moje”, kaže On, “i pije krv moju, ostaje u meni i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac, i kao što ja živim zbog Oca, tako će i onaj koji mene jede živjeti zbog mene.” (Ivan 6,54.56.57) Ovi se ulomci u posebnom smislu odnose na Gospodnju večeru. Kad se vjera udubljuje u veliku žrtvu našega Gospodina, duša prima Kristov duhovni život. Takva će duša na svakoj Gospodnjoj večeri primiti duhovnu snagu. Ova služba uspostavlja živu vezu kojom je vjernik povezan s Kristom pa tako i s Ocem. …
Dok primamo kruh i vino, koji predstavljaju Kristovo slomljeno tijelo i prolivenu krv, pridružujemo se u mislima prizoru Svete večere u gornjoj sobi. … Postajemo očevici borbe koja nam je donijela pomirenje s Bogom. Razapeti Krist uzdiže se među nama.
Gledajući raspetog Otkupitelja, bolje shvaćamo veličinu i značenje žrtve koju je Veličanstvo Neba podnijelo za nas. Plan spasenja proslavlja se pred nama, a pomisao na Golgotu budi u našem srcu žive i svete osjećaje. Hvala Bogu i Janjetu bit će u našem srcu i na našim usnama; oholost i služenje svome “ja” ne može napredovati u duši koja se živo sjeća prizora s Golgote. (Isusov život, str. 548,549)
Za razmišljanje: Svaki zemaljski blagoslov dugujem žrtvi Isusa Krista koju je On prinio za mene. Koje mi je blagoslove poslao ovog tjedna?
Preporučujemo:
