Kad je Krist ušao u Svetinju nad svetinjama u nebeskom Svetištu da obavi završno djelo pomirenja, On je povjerio svojim slugama da svijetu objave posljednju vijest milosti. To je vijest opomene trećeg anđela iz Otkrivenja 14. Prorok vidi da odmah iza ove vijesti slijedi dolazak Sina Čovječjeg u slavi, da požnje zemaljsku žetvu.
Kao što je prorečeno u Pismu, Isusova služba u najsvetijem mjestu počela je na kraju proročkih dana 1844. godine. Na ovo se vrijeme primjenjuju riječi pisca Otkrivenja: „I otvori se hram Božji na nebu i pokaza se Kovčeg saveza njegova u hramu.“ (Otkrivenje 11,19) Kovčeg Božjeg saveza nalazi se u drugoj prostoriji Svetišta. S obzirom na to da je Krist u nju ušao da bi služio u korist grešnika, unutrašnjost hrama se otvorila i ukazao se Kovčeg Božji. Za one koji su vjerom promatrali Spasitelja u Njegovom djelu posredovanja, otkrila se Božja slava i moć. Kada je blještavilo Njegove slave ispunilo hram, svjetlost iz najsvetijeg mjesta obasjala je Njegov narod koji Ga je čekao na Zemlji.
Vjernici su u vjeri slijedili svojeg Velikog svećenika iz Svetinje u Svetinju nad svetinjama i vidjeli Ga kako ih pred Kovčegom Božjim zastupa svojom krvlju. Unutar svetog Kovčega nalazi se Očev zakon, isti onaj koji je Bog osobno izgovorio usred grmljavine na Sinaju i svojim vlastitim prstom ispisao na kamenim pločama. Nijedna zapovijed nije ukinuta, nijedna jota ili kovrčica nije promijenjena. Kad je Bog Mojsiju dao kopiju svojega zakona, izvornik je sačuvao u nebeskom Svetištu. U traganju za svetim propisima, istraživači istine našli su u samom središtu Dekaloga četvrtu zapovijed upravo onako kako je izgovorena: „Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni.“ (Izlazak 20,8-11)
Duh Božji utjecao je na srca onih koji su istraživali Njegovu riječ. Shvatili su da su ne znajući kršili četvrtu zapovijed jer nisu poštovali Stvoriteljev dan odmora. Počeli su ispitivati razloge svetkovanja prvoga dana tjedna umjesto dana koji je Gospodin posvetio. Nisu našli nijedan dokaz u Svetom pismu da bi četvrta zapovijed bila ukinuta ili da je subota promijenjena. Blagoslov kojim je sedmi dan prvobitno posvećen nikada nije ukinut. Iskreno su težili spoznati i vršiti Božju volju, a sada kad su se prepoznali kao prijestupnici Njegovog zakona, tuga je ispunila njihova srca. Odlučili su svoju odanost Bogu pokazati držanjem Njegove subote svetom.
Mnogo je ozbiljnih napora uloženo da se sruši njihova vjera. Svatko je mogao vidjeti da je ovozemaljsko Svetište slika ili uzorak nebeskog, da je zakon pohranjen u Kovčegu na Zemlji bio vjerna kopija zakona u Kovčegu na Nebu i da prihvaćanje istine o nebeskom Svetištu uključuje priznanje zahtjeva Božjeg zakona i obvezu svetkovanja subote u četvrtoj zapovijedi.
Oni koji su prihvatili svjetlost koja se odnosila na Kristovo posredovanje i vječnost Božjeg zakona shvatili su da su to istine koje su iznesene u trećoj anđeoskoj vijesti. Anđeo je objavio: „U tom je postojanost svetih – onih što čuvaju zapovijedi Božje i vjeru Isusovu.“ (Otkrivenje 14,12) Ovoj je izjavi prethodilo svečano i zastrašujuće upozorenje: „Tko god se klanja Zvijeri i kipu njezinu te primi žig na čelo ili ruku, pit će vino gnjeva Božjega, nerazvodnjeno, natočeno već u čaši srdžbe njegove!“ (Otkrivenje 14,9.10) Tumačenje ovih simbola bilo je nužno za razumijevanje ove vijesti. Što predstavljaju Zvijer, kip i žig? I ponovno su oni koji su tražili istinu posegnuli za proučavanjem proročanstava.
Zvijer i njezin kip
Prva Zvijer predstavlja Rimsku crkvu: crkveni sustav koji ima građansku vlast i koji ima ovlast kazniti sve koji mu se protive. Kip Zvijeri predstavlja drugo vjersko tijelo koje ima sličnu moć. Nastanak toga kipa djelo je iste Zvijeri čiji miroljubiv uspon i blago djelovanje uvjerljivo simbolizira Sjedinjene Američke Države u kojima se nalazi kip papinstva. Kada se crkve u Sjedinjenim Američkim Državama ujedine oko onih točaka vjere koje smatraju zajedničkima, vršit će utjecaj na državu da nametne njihove propise i podrži njihove ustanove. Tada će protestantska Amerika podići kip rimokatoličke hijerarhije, a prava Crkva bit će podvrgnuta progonu kao što je bio Božji narod u prošlosti.
Zvijer s rogovima kao u janjeta „postiže da se svima – malima i velikima, bogatima i ubogima, slobodnjacima i robovima – udari žig na desnicu ili na čelo, i da nitko ne mogne kupovati ili prodavati osim onog koji nosi žig s imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina“ (Otkrivenje 13,16.17). Ovo je žig zbog kojega anđeo upućuje svoje upozorenje. To je žig prve Zvijeri, odnosno papinstva, stoga u tome treba pronaći tipična obilježja njezine moći. Prorok Daniel je izjavio da Rimska crkva, koju simbolizira mali rog, pomišljala promijeniti vremena i zakone (Daniel 7,25), dok je Pavao opisuje kao čovjeka bezakonja (2. Solunjanima 2,3.4) koji se uzdigao iznad Boga. Papinstvo je moglo uzdići sebe iznad Boga samo promjenom Božjeg zakona, i tko god bi svjesno držao ovako promijenjen zakon, odavao bi najvišu počast onoj moći kojom je ta promjena nastala.
Četvrta zapovijed, koju je Rimska crkva izbacila, jedini je propis Dekaloga koji upućuje na Boga kao Stvoritelja neba i Zemlje, propis koji razlikuje pravoga Boga od svih lažnih bogova. Subota je uspostavljena zbog sjećanja na djelo stvaranja te time usmjerava umove ljudi na pravoga i živoga Boga. Činjenica je da se Njegova stvaralačka moć spominje u Svetome pismu kao dokaz da je Bog Izraelaca moćniji od svih poganskih bogova. Kad bi se subota uvijek poštivala, čovjekove misli i osjećaji uvijek bi bili usmjereni k njegovom Stvoritelju vrijednom štovanja i obožavanja. Tada nikada ne bi bilo idolopoklonika, ateista ili nevjernika.
Ova ustanova, koja upućuje na Boga kao Stvoritelja, znak je Njegovog zakonitog autoriteta nad bićima koje je stvorio. Promjena subote je znak, odnosno žig autoriteta Rimske crkve. Oni koji, razumijevajući zahtjeve četvrte zapovijedi, odaberu slaviti lažnu subotu umjesto prave, time odaju počast sili koja je to odredila.
Svečana poruka
Najozbiljnija vijest ikada upućena smrtnim ljudima sadržana je u trećoj anđeoskoj vijesti (Otkrivenje 14,9-12). Mora da je u pitanju strašan grijeh kojim se priziva izlijevanje Božjeg gnjeva nepomiješanog s milošću. Po tom važnom pitanju ljudi nisu ostavljeni u neznanju. Upozorenje o tom grijehu dano je svijetu prije dolaska Božje osude, tako da svatko zna zašto će osuda doći te da svatko ima mogućnost da je izbjegne.
Kad je u pitanju veliki sukob, svijet se podijelio na dva različita, suprotna tabora. U jednom je svatko „tko god se klanja Zvijeri i kipu njezinu te primi žig na čelo ili ruku“ (Otkrivenje 14,9) te na taj način na sebe navlači strašne osude kojima prijeti treći anđeo. U drugom taboru, sasvim drukčijem od svijeta, nalaze se oni „što čuvaju zapovijedi Božje i vjeru Isusovu „. (Otkrivenje 14,12)
Te su važne istine otkrivene onima koji su prihvatili treću anđeosku vijest. Kad su pogledali unazad na svoje iskustvo od prvog objavljivanja drugog Kristovog dolaska sve do onoga što se dogodilo 1844. godine, shvatili su razloge svojega razočaranja, a nada i radost ponovno su pokrenule njihova srca. Svjetlost iz Svetišta obasjala je prošlost, sadašnjost i budućnost i oni su shvatili da ih je Bog vodio svojom nepogrešivom providnošću. Sada su se s novom hrabrošću i čvršćom vjerom pridružili objavljivanju vijesti upozorenja trećeg anđela. Od 1844. godine, kao ispunjenje proročanstva treće anđeoske vijesti, pozornost svijeta usmjeravana je na pravu subotu i od tada stalno raste broj onih koji se vraćaju svetkovanju Božjeg svetog dana.
(tekst je preuzet iz knjige Ellen G. White, “Povijest otkupljenja”, Znaci vremena, 2018., poglavlje 54)