Vidjela sam skupinu koja je stajala postojano i čvrsto ne obraćajući pozornost na one koji bi uzdrmali njihovu utvrđenu vjeru. Bog je na njih gledao s odobravanjem. Pokazane su mi tri stepenice: prva, druga i treća anđeoska vijest, a anđeo koji me pratio rekao je: „Teško onome koji bi uklonio temelj ili potkopao važnost ovih vijesti. Pravo razumijevanje ovih vijesti je od životne važnosti. Sudbina duša ovisi o načinu na koji su prihvaćene.“
Ponovno su mi objašnjene ove vijesti i vidjela sam kako je skupo Božji narod platio svoja iskustva. Stekao ih je uz puno patnji i ozbiljne borbe. Bog ga je vodio korak po korak sve dok ga nije doveo na čvrsto nepomično stajalište. Vidjela sam pojedince kako prilaze tom stajalištu i ispituju njegov temelj. Neki su s radošću smjesta stali na njega. Drugi su počeli tražiti pogreške u temelju. Željeli su da se naprave neka poboljšanja jer bi tada to stajalište bilo savršenije, a ljudi sretniji.
Neki su sišli s njega da bi ga ispitali i izjavili su da je pogrešno postavljeno. Vidjela sam da su gotovo svi na njemu stajali čvrsto, pozivajući one koji su sišli da prestanu prigovarati Bogu koji je bio njegov glavni graditelj, a oni se bore protiv Njega. Iznova su ih podsjetili na divna Božja djela kojima ih je doveo na čvrsto stajalište da bi svoje oči zajedno uprli u Nebo i glasno proslavljali Boga. To je neke koji su prigovarali i napustili stajalište dirnulo te su ponizno ponovno stupili na njega.
Iskustvo Izraelaca se ponovilo
Ponovno mi je pokazano objavljivanje prvog Kristovog dolaska. Ivan je u Ilijinu duhu i poslan da pripremi Isusu put. Oni koji su odbili Ivanovo svjedočanstvo nisu imali koristi od Isusovog učenja. Njihovo protivljenje vijesti koja je prorekla Njegov dolazak dovelo ih je u priliku da nisu spremno prihvatili najsnažnije dokaze da je On Mesija. Sotona je one koji su odbacili Ivanovu vijest potaknuo da odu još dalje, da odbace i razapnu Krista. Čineći to, doveli su se u stanje u kojemu nisu mogli primiti blagoslove Pedesetnice koji su ih trebali poučiti putu u nebesko Svetište.
Razdiranje hramskog zastora pokazalo je da židovske žrtve više neće biti prihvaćene. Velika Žrtva je prinesena i prihvaćena, a Sveti Duh, koji je sišao na apostole na dan Pedesetnice, poveo je umove učenika sa zemaljskog Svetišta k onom nebeskom, u koje je Isus ušao svojom krvlju da bi na svoje učenike izlio blagoslove pomirenja. Ali Židovi su ostavljeni u potpunoj tami. Izgubili su svu svjetlost o planu spasenja koju su mogli imati i nastavili se uzdati u svoje beskorisne žrtve i darove. Nebesko Svetište zauzelo je mjesto ovozemaljskog, a ipak, oni nisu znali za tu promjenu. Iz tog razloga nisu niti mogli imati koristi od Kristovog posredovanja u Svetinji nad svetinjama.
Mnogi s užasom gledaju ponašanje Židova u odbacivanju i razapinjanju Krista, i dok čitaju povijest o Njegovu sramotnom zlostavljanju, misle kako Ga ljube i da Ga se ne bi odrekli kao Petar ili razapeli kao Židovi. Ali Bog, koji čita svako ljudsko srce, iskušao je tu ljubav za koju su govorili da je imaju.
Cijelo je Nebo s najdubljim zanimanjem promatralo kako ljudi prihvaćaju prvu anđeosku vijest. Ali mnogi koji su iskazivali ljubav prema Isusu i koji su prolijevali suze kad su čitali što se zbilo na križu, rugali su se radosnoj vijesti o Njegovom dolasku. Umjesto da tu vijest prime s radošću, izjavljivali su da je to zabluda. Zamrzili su one koji su žudjeli da se On pojavi i izbacili ih iz crkava. Oni koji su odbacili prvu vijest nisu mogli imati koristi od druge; nisu mogli imati koristi ni od ponoćnog pokliča koji ih je trebao pripremiti da u vjeri s Isusom uđu u Svetinju nad svetinjama nebeskog Svetišta. Odbacivanjem dviju prethodnih vijesti pomračili su svoje shvaćanje u tolikoj mjeri da nisu mogli vidjeti svjetlost u trećoj anđeoskoj vijesti koja pokazuje put u Svetinju nad svetinjama.
(tekst je preuzet iz knjige Ellen G. White, “Povijest otkupljenja”, Znaci vremena, 2018., poglavlje 55)