Dok gleda Kristovu slavu i veličanstvo, Sotona izgleda kao oduzet. On, koji je nekada bio kerub zaklanjač, prisjeća se odakle je pao. Sjajni serafin, „sin Zorin“ – koliko se promijenio, koliko se pokvario!
Sotona shvaća da ga je njegova svojevoljna pobuna učinila nepodobnim za Nebo. Sve svoje snage uvježbao je da bi ratovao protiv Boga. Zbog toga bi čistoća, mir i nebeski sklad za njega bili najveće mučenje. Njegove optužbe protiv milosrđa i Božje pravde sada su utihnule. Sramota kojom je pokušao osramotiti Jahvu u potpunosti je pala na njega. I sada se Sotona klanja i priznaje pravednost presude protiv njega.
Svako pitanje o istini i zabludi tijekom dugotrajnog sukoba je razjašnjeno. Božja pravda je u cijelosti opravdana. Cijelom je svijetu bila jasno predočena velika žrtva koju su Otac i Sin učinili zbog čovječanstva. Došao je trenutak kad Isus zauzima položaj koji Mu pripada i kad biva uzdignut iznad svakog poglavarstva, vlasti i titule.
Unatoč tomu što je Sotona bio prisiljen priznati Božju pravednost i pokloniti se Kristovoj vrhovnoj vlasti, njegov karakter ostaje nepromijenjen. Buntovni duh, poput moćne rijeke, iznova provaljuje. Ispunjen ludilom, odlučuje da ne odustane od velikog sukoba. Došlo je vrijeme za posljednju očajničku borbu s Kraljem Neba. Žuri među svoje sljedbenike i pokušava ih prožeti svojim vlastitim bijesom i potaknuti ih da odmah krenu u bitku. Ali među bezbrojnim milijunima koje je naveo na pobunu sada nema nijednoga koji bi priznao njegovu vlast. Njegovoj moći je došao kraj. Zli su, kao i Sotona, ispunjeni istom mržnjom prema Bogu, ali uviđaju da je njihov slučaj beznadan, da ne mogu nadvladati Jahvu. Postaju bijesni na Sotonu i one koji su bili njegova oruđa u prijevari. U demonskom bijesu okreću se protiv njih i nastaje prizor sveopćeg sukoba.
Oganj s Neba
Tada se ispunjavaju prorokove riječi: „Jer razgnjevi se Jahve na sve narode, razjari se na svu vojsku njihovu. Izruči ih uništenju, pokolju ih predade.“ (Izaija 34,2) „Na grešnike će izlit’ žeravu i sumpor, vjetar ognjeni bit će dio njene sudbine.“ (Psalam 11,6) Oganj od Boga silazi s Neba. Zemlja se kida. Prirodna oružja skrivena u njezinim dubinama sada izlaze na površinu. Iz svake rastvorene dubine izbijaju plamenovi koji proždiru. I stijene su u plamenu. Došao je dan „poput peći užaren“ (Malahija 4,1). Počela su se raspala u ognju, a Zemlja je sa svojim ostvarenjima izgorjela (2. Petrova 3,10). Vatra je pripremljena za kralja, vođu pobune; lomača je visoka i široka, „dah gnjeva Jahvina, kao potok sumporni, njega će spaliti“. (Izaija 30,33) Zemljina površina izgleda kao rastaljena masa – golemo proključalo ognjeno jezero. Vrijeme je suda i propasti bezbožnih ljudi – „jer Jahvi je ovo dan odmazde, godina naplate da Sion osveti“ (Izaija 34,8).
Zli primaju svoju plaću na Zemlji, „bit će kao strnjika: dan koji se bliži spalit će ih – govori Jahve nad Vojskama“ (Malahija 4,1). Neki su u trenutku uništeni, dok drugi pate više dana. Svi su kažnjeni po svojim djelima. Sotona će patiti ne samo zbog svoje vlastite pobune već i zbog svih grijeha na koje je naveo Božji narod. Njegova će kazna biti daleko veća od kazne onih koje je prevario. Nakon uništenja svih koji su podlegli njegovim prijevarama, on će još živjeti i trpjeti prije svoje smrti. Zli će na kraju biti uništeni pročišćavajućom vatrom, korijen i grana: Sotona – korijen, i njegovi sljedbenici – grane. Božja je pravda zadovoljena, a sveti i sva anđeoska vojska uzvikuju: „Amen!“
Dok je Zemlja bila obavijena plamenom uništenja, pravednici su bili sigurni u svetome gradu. Nad onima koji su dionici prvoga uskrsnuća druga smrt nema vlast (Otkrivenje 20,6). Dok je Bog za grešnike oganj koji spaljuje, svojem je narodu Sunce i štit (Psalam 84,11).
(tekst je preuzet iz knjige Ellen G. White, “Povijest otkupljenja”, Znaci vremena, 2018., poglavlje 66)