Ovo poglavlje temelji se na Postanku 4,25.26; 5,3-8.18-24; Juda 14.15
Šet je bio plemenitog karaktera i zauzeo je Abelovo mjesto u pravednom životu. Ipak, on je bio Adamov sin, sličan grešnom Kajinu, i od Adamove naravi nije naslijedio više prirodne dobrote od Kajina. Rođen u grijehu, ali Božjom milošću, prihvaćajući pobožne upute svojega oca Adama, štovao je Boga čineći Njegovu volju. Odijelio se od pokvarenih Kajinovih potomaka i radio, kao što bi Abel radio da je bio živ, da bi odvratio svoj um od grešnih ljudi i uzvisivao i slušao Boga.
Henok je bio svet čovjek. Služio je Bogu u čistoći srca. Shvatio je pokvarenost ljudskog roda te se odvojio od Kajinovih potomaka i korio ih zbog njihove velike poročnosti. Tada je na Zemlji bilo i onih koji su priznavali Boga, bojali Ga se i klanjali Mu se. Ipak, pravedni Henok je bio toliko uznemiren rastućom poročnošću nevjernika da se nije htio svakodnevno družiti s njima bojeći se da bi njihovo nevjerstvo moglo utjecati na njega tako da u svojim mislima ne bi gledao na Boga sa svetim strahopoštovanjem kakvo pripada Njegovu uzvišenom karakteru. Njegova je duša bila uznemirena svakodnevnim svjedočenjem gaženju Božjeg autoriteta. Odabrao je odvojiti se od njih i provodio je mnogo vremena u samoći kada se posvećivao razmišljanju i molitvi. Bdio je pred Bogom i molio da bi bolje razumio Njegovu volju i da bi je mogao sprovoditi. Bog je razgovarao s Henokom preko svojih anđela i davao mu božanske upute. Dao mu je do znanja da On neće uvijek podnositi čovjekovu pobunu, da je Njegova namjera da grešni ljudski rod uništi potopom po cijeloj Zemlji.
Čisti i ljupki Edenski vrt iz kojega su naši praroditelji istjerani postojao je sve dok Bog nije odlučio potopom uništiti Zemlju. Bog je zasadio taj vrt i posebno ga blagoslovio, a u svojoj divnoj premudrosti uzeo ga je sa Zemlje i vratit će ga opet natrag još veličanstvenije ukrašenog nego što je bio kad je uzet s nje. Božja namjera bila je da ovaj uzorak svojeg savršenog djela stvaranja sačuva od prokletstva koje je izrekao nad Zemljom.
Henoku je Bog potpunije otkrio plan spasenja i proročkim ga Duhom vodio kroz naraštaje koji će živjeti nakon potopa, pokazujući mu velika zbivanja povezana s drugim Kristovim dolaskom i krajem svijeta. (Juda 14)
Henok je bio potresen promatrajući smrt. Činilo mu se da će pravednicima i grešnicima koji će zajedno otići u zemlju to biti kraj. Nije mogao preko groba jasno vidjeti život za pravedne. U proročkom mu je zanosu otkriveno da će Božji Sin prinijeti žrtvu svojom smrću kao Čovjek. Prikazan mu je dolazak Isusa Krista na nebeskim oblacima, praćen anđeoskom vojskom, da bi oživio mrtve pravednike i otkupio ih iz njihovih grobova. Vidio je i pokvareno stanje svijeta u vrijeme kad se Krist treba pojaviti po drugi put. Vidio je oholi, drski i samovoljni naraštaj udružen u pobuni protiv Božjeg zakona kako se odriče jedinoga Boga i Gospodina Isusa Krista, gazi Njegovu krv i prezire Njegovu pomirnicu. Vidio je pravednike okrunjene slavom i čašću, a zle odvojene od Gospodnje prisutnosti te spaljene u vatri.
Henok je ljudima vjerno prenosio sve što mu je Bog otkrio Duhom proroštva. Neki od njih su povjerovali njegovim riječima, uklonili se od svoje zloće, počeli se bojati Boga i obožavati Ga.
Henok uznesen
Henok je, razgovarajući s Bogom, nastavio duhovno rasti. Njegovo je lice zračilo svetom svjetlošću koja je ostajala na njemu dok je poučavao one koji su slušali njegove mudre riječi. Njegova duhovna i dostojanstvena pojava ulijevala je ljudima strahopoštovanje. Gospodin je volio Henoka jer Ga je nepokolebljivo slijedio, mrzio nepravdu i gorljivo težio za nebeskom spoznajom, da bi mogao savršeno činiti Njegovu volju. Žudio je za tim da se što više zbliži s Bogom kojega se bojao, poštovao i obožavao. I Bog nije mogao dopustiti da Henok umre kao drugi ljudi, nego je poslao svoje anđele da ga uzmu u Nebo a da ne doživi smrt. U prisutnosti pravednih i opakih, Henok je između njih uznesen. Oni koji su ga voljeli mislili su da ga je Bog ostavio na nekom od svojih mjesta za odmor, ali nakon što su ga pažljivo tražili i nisu ga našli, izvijestili su da ga nema jer ga je Bog uzeo. Ovdje nam Gospodin daje pouku o važnosti Henokovog uznesenja kao potomka palog Adama – da će biti nagrađeni svi koji se vjerom oslone na obećanu Žrtvu i vjerno slijede Njegove zapovijedi.
Ovdje su ponovno predstavljene dvije skupine ljudi koje će postojati sve do Kristovog dolaska: pravedni i opaki, buntovni i odani. Bog ne zaboravlja pravednike koji Ga se boje. Zbog svojega dragog Sina On će ih poštovati, proslaviti i dati im vječni život. Ali opake, koji gaze Njegovu vlast, On će odstraniti sa Zemlje i uništiti kao da nisu nikada postojali.
Nakon što je Adam iz stanja savršene sreće pao u stanje bijede i grijeha, postojala je opasnost da se čovjek obeshrabri i upita: „Kakva je korist što njegove čuvamo propise i žalosni hodimo pred Jahvom nad Vojskama“ (Malahija 3,14) jer otkad teško prokletstvo počiva na ljudskoj vrsti, smrt je dijelom sviju nas? Ali upute koje je Bog dao Adamu, koje su ponovljene Šetu, a potpuno objašnjene Henoku, otklanjaju tamu i tjeskobu i daju čovjeku nadu da, kao što je kroz Adama došla smrt, kroz Isusa, obećanog Otkupitelja, doći će život i besmrtnost.
U Henokovu slučaju su obeshrabreni vjernici poučavani da će, unatoč tome što žive među pokvarenim i grešnim ljudima koji su u otvorenoj i ustrajnoj pobuni protiv Boga, svojega Stvoritelja, oni koji Ga slušaju i vjeruju u obećanog Otkupitelja moći živjeti pravedno kao vjerni Henok te da će ih Bog prihvatiti i konačno uzdignuti k svojem nebeskom prijestolju.
Henok, u odvajanju od svijeta i provođenju puno vremena u molitvi i razgovoru s Bogom, predstavlja Božji odani narod posljednjeg vremena koji će biti odvojen od svijeta. Bezbožnost će na Zemlji prevladati u strašnoj mjeri. Ljudi će se prepustiti željama svojih pokvarenih srca, držati se svojeg prijevarnog mudrovanja i pobuniti se protiv nebeske vlasti.
Božji narod odvojit će se od nepravednog života onih koji ga okružuju i težit će za čistoćom misli i svetošću u skladu s Njegovom voljom, sve dok se Njegov božanski lik ne odrazi u njima. Poput Henoka, bit će uzdignuti u Nebo. Dok budu nastojali poučiti i upozoriti svijet, neće se prilagoditi duhu i običajima nevjernika, nego će ih svojim svetim razgovorima i primjerom osuditi. Henokovo uznesenje na Nebo neposredno prije nego što je potop uništio svijet predstavlja uznesenje svih živih pravednika sa Zemlje prije nego što ona bude uništena u ognju. Sveti će biti proslavljeni u prisutnosti onih koji su ih mrzili zbog njihove odane poslušnosti Božjim pravednim zakonima.
(tekst je preuzet iz knjige Ellen G. White, “Povijest otkupljenja”, Znaci vremena, 2018., poglavlje 7)