Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo Postanak 1.

1 U početku stvori Bog nebo i zemlju. 2 A zemlja bijaše bezlična i prazna, i tama bijaše nad površjem bezdana. A nad površjem voda lebdio je Duh Božji. 3 I reče Bog: »Neka bude svjetlost!« I bi svjetlost. 4 I vidje Bog da je svjetlost dobra; i odijeli Bog svjetlost od tame. 5 I svjetlost Bog prozva dan, a tamu prozva noć. I bi večer, i bi jutro — dan prvi. 6 I reče Bog: »Neka bude svod posred voda da odijeli vode od voda!« 7 I načini Bog svod, i odijeli vode što bijahu pod svodom od voda što bijahu nad svodom. I bi tako. 8 A svod Bog prozva nebo. I bi večer, i bi jutro — dan drugi. 9 I reče Bog: »Neka se vode pod nebom skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!« I bi tako. 10 I kopno Bog prozva zemlja, a skupljene vode prozva mora. I vidje Bog da je dobro. 11 I reče Bog: »Neka zemlja proklija zelenilom, biljem što se sjemenom sjemeni, i stablima plodonosnim koja na zemlji plod donose,svako prema svojoj vrsti, što u sebi nosi svoje sjeme.« I bi tako. 12 I zemlja iznjedri zelenilo, bilje što se sjemenom sjemeni, svako prema svojoj vrsti, i stabla koja plod donose što u sebi nosi svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro. 13 I bi večer, i bi jutro — dan treći. 14 I reče Bog: »Neka budu svjetlila na nebeskom svodu da odijele dan od noći, i neka budu za znake i razdoblja i dane i godine; 15 i neka budu za svjetlost na nebeskom svodu da rasvjetljuju zemlju.« I bi tako. 16 I načini Bog dva velika svjetlila: veće svjetlilo da vlada danom i manje svjetlilo da vlada noću — i zvijezde. 17 I postavi ih Bog na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju 18 i da vladaju danom i noću te da odijele svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. 19 I bi večer, i bi jutro — dan četvrti. 20 I reče Bog: »Nek provrvi vodama vreva živih stvorova, i ptice nek polete nad zemljom pred licem svoda nebeskoga!« 21 I stvori Bog velike morske nemani i svakojake žive stvorove što se miču, prema njihovim vrstama, kojima vode provrvješe, i svakojake ptice krilate prema njihovim vrstama. I vidje Bog da je dobro. 22 I blagoslovi ih Bog govoreći: »Plodite se i množite i napunite vode po morima! I ptice neka se namnože na zemlji!« 23 I bi večer, i bi jutro — dan peti. 24 I reče Bog: »Neka zemlja iznjedri žive stvorove prema njihovim vrstama: stoku i gmazove i zvjerad zemaljsku, svaku prema svojoj vrsti.« I bi tako. 25 I načini Bog zvjerad zemaljsku prema njihovoj vrsti, i stoku prema njezinoj vrsti, i sve što gmiže po zemlji prema njihovim vrstama. I vidje Bog da je dobro. 26 I reče Bog: »Načinimo čovjeka na svoju sliku, nama slična, da bude gospodar ribama morskim i pticama nebeskim i stoci i svoj zemlji i svim gmazovima što gmižu po zemlji.« 27 I stvori Bog čovjeka na sliku svoju, na sliku Božju stvori ga, muško i žensko stvori ih. 28 I Bog ih blagoslovi, i reče im Bog: »Plodite se i množite i napunite zemlju, i sebi je podložite! I budite gospodari ribama morskim i pticama nebeskim i svemu živomu što gmiže po zemlji!«29 I reče Bog: »Evo, dao sam vam sve bilje što se sjemenom sjemeni, što je na licu sve zemlje, i svako stablo na kojemu je plod stabla što se sjemenom sjemeni; neka vam budu za hranu. 30 A svakoj zvijeri zemaljskoj i svim pticama nebeskim i svemu što gmiže po zemlji, u kojima je duša živa, sve zeleno bilje dao sam za hranu.« I bi tako. 31 I vidje Bog sve što je načinio, i gle — bijaše veoma dobro. I bi večer, i bi jutro — dan šesti.