“Jer svi — i posvetitelj i posvećeni — imaju jednoga Oca. Zbog toga se ne stidi zvati ih ‘braćom’.” (Hebrejima 2,11)
Isus se “ne stidi zvati ih braćom”; On je postao naša Žrtva, naš Zastupnik, naš Brat, Onaj koji i pred Očevim prijestoljem nosi naš lik, Onaj koji će i u beskrajnoj vječnosti kao Sin Čovječji ostati sjedinjen s rodom koji je otkupio. A sve samo zato da bi se čovjek mogao podignuti iz propasti i poniženja izazvanih grijehom, da bi mogao odražavati Božju ljubav i sudjelovati u radosti koju donosi svetost.
Cijena plaćena za naš otkup i beskrajna žrtva koju je prinio naš nebeski Otac davši svojega Sina da umre za nas trebali bi nas nadahnuti uzvišenim mislima o onome što možemo postati kroz Krista. Gledajući visinu, dubinu i širinu Očeve ljubavi prema rodu koji umire, nadahnuti apostol Ivan ispunio se obožavanjem i dubokim štovanjem. Ne nalazeći prikladnih riječi da izrazi veličinu i nježnost te ljubavi, pozvao je svijet da je promatra: “Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Božja.” (1. Ivanova 3,1) Kakvu to vrijednost daje čovjeku! Prijestup je ljudske sinove učinio Sotoninim podanicima. Vjerom u Kristovu Žrtvu pomirnicu Adamovi sinovi mogu postati Božja djeca. Uzimajući ljudsku narav, Krist je uzdigao čovječanstvo. Grešni ljudi dobili su prigodu da, povezani s Kristom, postanu dostojni imena Božjih sinova.
Takva ljubav je neusporediva. Djeca nebeskog Kralja! Dragocjenog li obećanja, predmeta najdubljeg divljenja! Nenadmašne li Božje ljubavi prema svijetu koji Ga nije ljubio! Ova misao ima moć ukrotiti dušu i navesti um na pokoravanje Božjoj volji. što više proučavamo božanski karakter u svjetlosti križa, to jasnije otkrivamo milosrđe, nježnost i praštanje, povezane s nepristranošću i pravednošću; to nam jasniji postaju bezbrojni dokazi bezgranične ljubavi i nježne sućuti što nadilaze čeznutljivu naklonost majke prema zalutalom djetetu. (Put Kristu, str. 10,11)
Božje srce čezne za svojom djecom na Zemlji ljubavlju koja je jača od smrti. Davši svojega Sina, On nam je u jednom daru darovao cijelo Nebo. Spasiteljev život, smrt, i posredovanje, služba anđela, molitva Duha, djelovanje Oca preko svih, neprekidno sudjelovanje nebeskih bića — sve je to stavljeno u službu čovjekova otkupljenja.
O, razmišljajmo o čudesnoj žrtvi prinesenoj za nas! Pokušajmo shvatiti trud i snagu koju Nebo ulaže da bi ponovno zadobilo i vratilo izgubljene u Očev dom! Poslužimo se sredstvima koja nam je stavio na raspolaganje da bismo se mogli preobraziti na Njegovu sliku. (Put Kristu, str. 16)