Skriveno blago

Ovo se poglavlje temelji na Mateju 13,44.

“S kraljevstvom je nebeskim kao s blagom sto sakrive- 103 no leži u polju. Kad ga netko pronađe, sakrije ga te, pun radosti, ode da proda sve sto ima i kupi ono polje.”
U stara vremena bilo je uobičajeno da ljudi kriju svoje blago u zemlji. Krađe i pljačke bile su česta pojava. Kad god je dolazilo do promjena u vrhu vlasti, oni koji su imali velike posjede bili su izloženi visokim nametima. Osim toga, zemlja se nalazila u stalnoj opasnosti od provale pljačkaških vojski. I zato su bogataši čuvali svoje bogatstvo skrivajući ga, a zemlja se smatrala vrlo sigurnim skrovištem. Međutim, često se mjesto skrivanja zaboravljalo; vlasnika je mogla zadesiti smrt, od njegovog blaga moglo ga je odvojiti zarobljeništvo ili izgnanstvo, i bogatstvo koje je uz toliko napora pokušao sačuvati bilo je prepušteno sretnom nalazniku. U Kristovo vrijeme nije bilo neobično da se na nekoj zapuštenoj zemlji otkrije stari novac ili ukrasi od srebra i zlata.
Čovjek uzme zemlju u najam da bi je obradio i dok volovi vuku plug, zakopano blago iziđe na svjetlo. Kad čovjek otkrije riznicu, vidi da mu je sreća nadohvat. Vrativši zlato 104 u skrovište, odlazi kući i prodaje sve što ima da bi otkupio njivu koja krije blago. Njegova obitelj i susjedi misle da se ponaša kao čovjek koji je izgubio razum. Promatrajući polje, misle da ono nema nikakve stvarne vrijednosti. Ali čovjek zna što radi; i kad polje postane njegovo, pretražuje svaki njegov dio da bi pronašao blago koje je stekao.
Ova usporedba oslikava vrijednost nebeskog blaga i napore koji se moraju uložiti da bi se ono osiguralo. Nalaznik blaga u polju bio je spreman odreći se svega što ima, spreman uložiti neizmjeran napor da bi osigurao skriveno blago. Slično tome, ni nalaznik nebeskog blaga neće smatrati nijedan napor prevelikim i nijednu žrtvu preskupom da bi stekao blago istine.
U ovoj usporedbi polje koje sadrži blago prikazuje Sveto pismo. Blago je Evanđelje. Zemlja nije tako isprepletena zlatnim žilama niti tako puna dragocjenosti kao sto je Božja riječ.

Kako je skriveno

Za riznice Evanđelja rečeno je da su skrivene. Oni koji su mudri po svojoj procjeni, koji su napuhani naučavanji- ma lažne filozofije, nisu sposobni shvatiti ljepotu, silu i tajnu plana otkupljenja. Mnogi imaju oči, ali ne vide; imaju uši, ali ne čuju; imaju razum, ali ne prepoznaju skriveno blago.
Čovjek može prijeći preko mjesta na kojemu je blago skriveno. U krajnjoj nevolji može sjesti da se odmori u pod- 105 nožju drveta ne znajući da se u njegovom korijenju krije bogatstvo. Tako je bilo sa Židovima. Istina je kao zlatna riznica bila povjerena židovskom narodu. Židovski vjerski sustav, koji je dobio odobrenje Neba, bio je ustanovljen po uputama samoga Krista. Velike istine otkupljenja bile su prikazane slikama i simbolima. A ipak, kada je Krist došao, Židovi nisu prepoznali Onoga na koga su upućivali svi simboli. U svojim su rukama imali Božju riječ; ali su predaje, prenošene s naraštaja na naraštaj, i ljudska tumačenja Pisma skrili njihovim očima istinu kakva je u Isusu. Duhovno značenje svetih spisa bilo je zaboravljeno. Riznica svega znanja ležala je otvorena pred njima, a oni to nisu znali.
Bog ne krije svoju istinu od ljudi. Svojim ponašanjem oni je sami skrivaju od sebe. Krist je židovskom narodu dao obilje dokaza da je Mesija; ali Njegov nauk zahtijevao je odlučujuću promjenu u njihovom životu. Vidjeli su da će, ukoliko prihvate Krista, morati odbaciti svoja omiljena načela i predaje, svoje sebične, bezbožne običaje. Tražilo se da pri- nesu žrtvu da bi mogli prihvatiti nepromjenjivu, vječnu istinu. Upravo zato nisu željeli prihvatiti ni najčvršće dokaze koje im je Bog davao da bi utvrdio njihovu vjeru u Krista.
Tvrdili su da vjeruju u starozavjetne spise, ali su odbijali prihvatiti svjedočenje tih spisa o Kristovom životu i karakteru. Plašili su se osvjedočenja da se ne bi morali obratiti i tako biti natjerani da odbace svoja unaprijed stvorena mišljenja. Riznica Evanđelja, Put, Istina i Život, bila je među njima, ali su oni odbacili najveći dar koji im je Nebo moglo ponuditi.
Možemo čitati: “Ipak su mnogi i od članova Velikog vijeća vjerovali u njega. Ali zbog farizeja nisu to javno priznavali, da ne budu izopćeni iz sinagoge.” (Ivan 12,42) Bili su osvje- 106 dočeni; vjerovali su da je Isus Božji Sin; ali nije bilo u skladu s njihovim častoljubivim planovima da Ga priznaju. Nisu imali vjere koja bi im osigurala nebesko blago. Tražili su zemaljska blaga.
I danas ljudi željno traže zemaljska blaga. Njihove su misli pune sebičnih, častoljubivih planova. Da bi stekli svjetovno bogatstvo, čast ili moć, stavljaju mišljenje, predaju i zahtjeve ljudi iznad Božjih zahtjeva. Za njih su riznice Njegove riječi skrivene.
“Zemaljski čovjek ne prima ono što dolazi od Duha Božjega, jer je to za nj ludost. On to ne može ni upoznati, jer se to mora uz pomoć Duha prosuđivati.” (1. Korinćanima 2,14)
“Ako li je zastrta naša Radosna vijest, zastrta je onima koji propadaju; onima kojima je bog ovoga svijeta posve oslijepio nevjerničku pamet da jasno ne vide svjetlo sjajne Radosne vijesti Krista, koji je slika Božja.” (2. Korinćanima 4,3.4)

Vrijednost blaga

Spasitelj je shvatio da su ljudi obuzeti željom za stjecanjem dobitka i da su izgubili iz vida vječne stvarnosti. On se potrudio da to popravi. Želio je razbiti zasljepljujuću čaroliju koja im je paralizirala dušu. Podižući glas, uzviknuo je: “Što koristi čovjeku ako dobije sav svijet, a izgubi svoj život? Što li može dati čovjek kao otkupninu za svoj život?” (Matej 16,26) On je ljudskom rodu predstavio plemenitiji svijet koji je on izgubio iz vida i pomogao mu da sagleda vječne stvarnosti. On je ljude poveo do praga beskraja, obasjanog neopisivom Božjom slavom, i tamo im pokazao blago.
107 Vrijednost tog blaga mnogo je veća od zlata i srebra. Bogatstva zemaljskih rudnika ne mogu se s njime usporediti.

Bezdan govori: “U meni je nema!”
a more: “Ne nalazi se kod mene!”
Zlatom se čistim kupiti ne može,
ni cijenu njenu srebrom odmjeriti;
ne mjeri se ona zlatom ofirskim,
ni oniksom skupim pa ni safirom.
Sa zlatom, staklom ne poređuje se,
Nit se daje za sud od suha zlata.
Čemu spominjat prozirac, koralje,
Bolje je steći Mudrost no biserje.

Job 28,14-18

To je blago koje se nalazi u Svetom pismu. Biblija je veliki Božji udžbenik, Njegov veliki odgojitelj. Temelji svake istinske znanosti sadržani su u Bibliji. Svaka grana znanja može se upoznati proučavanjem Božje riječi. A iznad svega, ona sadrži znanost nad znanostima, nauk o spasenju. Biblija je rudnik nedokučivog Kristovog bogatstva.
Istinska naobrazba stječe se proučavanjem Božje riječi i poslušnošću njezinim savjetima. Ali kad se Božja riječ potiskuje u stranu i zamjenjuje knjigama koje ne vode k Bogu i nebeskom kraljevstvu, stečena naobrazba samo izopačuje istinu o Bogu.
Priroda krije prekrasne istine. Zemlja, more i nebo sadrže mnogobrojne istine i trebaju postati naši učitelji. Priroda podiže svoj glas u poukama nebeske mudrosti i vječne istine. Ali grešni čovjek ne želi razumjeti. Grijeh je pomračio njegov vid, i on sam nije sposoban protumačiti prirodu ukoliko je ne uzdigne iznad Boga. Pravilne pouke ne mogu utjecati na um onih koji odbacuju Božju riječ. Oni su tako izopačili pouke prirode da ona njihove misli udaljava od Stvoritelja. – 108
Mnogi zamišljaju da je čovjekova mudrost daleko viša od mudrosti božanskog Učitelja, a božanski udžbenik proglašavaju staromodnim, pohabanim i nezanimljivim. Međutim, oni koje je oživio Sveti Duh ne misle tako. Oni vide neprocjenjivo blago i spremni su prodati sve što imaju da bi kupili njivu koja ga krije. Umjesto knjiga koje sadrže pretpostavke navodno velikih pisaca, oni biraju Riječ Onoga koji je najveći Autor i najveći Učitelj kojega je svijet ikada upoznao, koji je dao svoj život za nas da bismo preko Njega stekli vječni život.

Posljedice zanemarivanja blaga

Sotona djeluje na ljudski um navodeći ljude da pomisle kako se i bez Boga može steći neko čudesno znanje. Prijevarom je naveo Adama i Evu da posumnjaju u Božju riječ i da je nadomjeste teorijom koja ih je navela na neposlušnost. Njegove lukavštine i danas čine ono isto što su nekada činile u Edenu. Učitelji koji miješaju misli nevjerničkih autora dok podučavaju, usađuju u um mladih misli koje će ih navesti da izgube povjerenje u Boga i da krše Njegov zakon. Oni sigurno nisu svjesni što čine. Svakako ne znaju kakve će biti posljedice njihovog djela.
Učenik može završiti sve razrede današnjih srednjih i visokih škola. Sve svoje snage može posvetiti stjecanju znanja. Ali ako nema znanja o Bogu, ako nije poslušan zakonima koji upravljaju njegovim bićem, on će uništiti samoga sebe. Uz pomoć svojih loših navika izgubit će samopoštovanje, izgubit će vlast nad sobom. Neće moći pravilno prosuđivati o pitanjima koja ga se najviše tiču. Postat će nesmotren i nerazuman u pristupu svojem umu i tijelu. Lošim navikama načinit će od sebe ruševinu. Sreću neće postići jer je propuštanjem da njeguje neporočna, zdrava načela stavio samoga sebe pod vlast navika koje mu uništavaju mir. Godine koje je proveo naporno se trudeći da stekne obrazovanje 109 bit će izgubljene, jer je uništio samoga sebe. Zloupotrijebio je svoje tjelesne i umne sposobnosti i od hrama njegovog tijela ostala je ruševina. Uništen je za ovaj život i za život koji će doći. Stječući zemaljsko znanje, pomislio je da je stekao blago, ali odbacujući Bibliju, žrtvovao je blago vrednije od svega.

Potraga za blagom

Božja riječ treba biti predmet našeg istraživanja. I svoju djecu trebamo podučavati istinama koje ona sadrži. Ona je neiscrpno blago; ali ljudi ne nalaze to blago zato sto ga ne traže dok se nalazi u njihovom dohvatu. Vrlo je mnogo onih koji se zadovoljavaju pretpostavkama o istini. Zadovoljni su površnim radom, sigurni da imaju sve što je važno. Tuđe izreke smatraju istinom jer su previše lijeni da ulože marljiv, ozbiljan napor koji je u Bibliji prikazan kao traženje skrivenog blaga. Međutim, ljudski zaključci nisu samo nepouzdani, već su i opasni jer čovjeka stavljaju na Božje mjesto; mišljenje ljudi stavljaju na mjesto na kojemu bi se moralo nalaziti: “Riječ je Jahvina.”- 110
Krist je istina. Njegove riječi su istina i imaju dublje značenje nego što na prvi pogled izgleda. Sve Kristove izreke imaju daleko veću vrijednost nego što se to u prvi mah čini. Umovi oživljeni silom Svetoga Duha prepoznat će vrijednost tih izreka. Prepoznat će skupocjene dragulje istine, iako se možda radi o zakopanom blagu.
Ljudske teorije i mudrovanje nikada neće dovesti do boljeg razumijevanja Božje riječi. Oni koji misle da razumiju filozofiju, tvrde da su njihova objašnjenja prijeko potrebna da bi se otključale riznice znanja i da bi se krivovjerju zatvorio put u Crkvu. Međutim, upravo su ta objašnjenja unijela lažne teorije i krivovjerja. Ljudi su ulagali očajničke napore da objasne biblijske tekstove koje su proglasili nerazumljivima; ali se previše često događalo da su svojim naporima samo zamrsili ono što su htjeli razjasniti.
Svećenici i farizeji mislili su da su kao učitelji učinili veliko djelo kad su Božjoj riječi nametnuli svoja tumačenja, ali im je Krist rekao: “Zar niste u zabludi zbog toga što ne poznajete ni Pisma ni moći Božje?” (Marko 12,24) Optužio ih je: “Uzaludno je bogoštovlje koje mi iskazuje. I što naučava, to su zapovijedi ljudske.” (Marko 7,7) Iako su kao učitelji objašnjavali Božja proročanstva, iako se pretpostavljalo da razumiju Njegovu riječ, oni je nisu izvršavali. Sotona je zaslijepio njihove oči da ne vide njezino pravo značenje.
Tim se poslom u naše vrijeme bave mnogi. Mnoge Crkve su krive za taj grijeh. Postoji opasnost, velika opasnost, da 111 današnji navodni mudraci ponove pogrešku nekadašnjih židovskih učitelja. Oni pogrešno tumače Božja proročanstva i svojim pogrešnim shvaćanjem božanske istine dovode duše u zabunu i obavijaju ih velom tame.
Sveto pismo se ne smije čitati uz mutno svjetlo predaja i ljudskog mudrovanja. Obasjavati Sunce svijećom bilo bi isto kao pokušavati da objasnimo Bibliju uz pomoć ljudskih predaja ili ljudskih zamisli. Božjoj svetoj riječi nije potrebno svjetlucanje zemaljske svjetiljke da bi njezine krasote postale vidljive. Ona je svjetlost sama po sebi — otkrivena Božja slava, i pokraj nje svako drugo svjetlo postaje blijedo.
Ali ona se mora ozbiljno istraživati i duboko proučavati. Oštro, jasno shvaćanje istine nikada neće biti dano kao nagrada za lijenost. Nikakav zemaljski blagoslov ne može se dobiti bez strpljivosti, ozbiljnog i ustrajnog napora. Ako žele postići uspjeh u poslovima, ljudi moraju imati volju za rad i vjeru da će postići rezultate. Ni mi ne možemo očekivati da ćemo steći duhovno znanje bez ozbiljnih napora. Oni koji žele naći riznice istine, moraju kopati kao što rudar kopa da bi otkrio blago skriveno u zemlji. Nikakav polovičan, ravnodušan posao neće postići uspjeh. Bitno je da i mladi i stari ne samo čitaju Božju riječ, već da je proučavaju ozbiljno i cijelim srcem moleći se i tražeći istinu kao skriveno blago. Oni koji to čine bit će nagrađeni, jer će im sam Krist produbiti razumijevanje.
Naše spasenje zavisi od poznavanja istine koja je sadržana u Bibliji. Božja volja je da ga steknemo. Proučavajte, o proučavajte dragocjenu Bibliju s gladnim srcem! Istražujte Božju riječ kao što rudar pretražuje zemlju da pronađe zlatnu žilu. Nikada ne odustajte od istraživanja sve dok ne utvrdite svoj odnos s Bogom, dok ne otkrijete Njegovu volju za vas! Krist izjavljuje: “I što god zamolite u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ma što me zamolili u moje ime, ja ću to učiniti.” (Ivan 14,13.14)- 112
Pobožni i sposobni ljudi bacaju pogled na vječne stvarnosti, ali ih često ne mogu razumjeti jer ono što je vidljivo zasjenjuje slavu nevidljivoga. Onaj koji želi biti uspješan u traganju za skrivenim blagom, mora se uzdići iznad onoga što je na svijetu, težiti za nečim što je daleko uzvišenije. Njegove sklonosti i sve sposobnosti moraju biti posvećene traganju.
Neposlušnost je zatvorila vrata beskrajnim količinama znanja koje se moglo steći iz Biblije. Razumjeti zapravo znači biti poslušan Božjim zapovijedima. Biblija se ne smije prila- gođavati predrasudama i sumnjičavostima ljudi. Nju mogu razumjeti samo oni koji ponizno traže istinu da bi je mogli poslušati.
Pitaš li se: Što trebam činiti da se spasim? Prije početka istraživanja moraš odložiti svoja unaprijed stvorena gledišta, svoje naslijeđene ili stečene zamisli. Ako istražuješ Bibliju da bi obranio svoja mišljenja, nikada nećeš dosegnuti istinu. Istražuj da spoznaš što kaže Gospodin. I dok pretražuješ, ako se osvjedočiš, ako uvidiš da tvoja omiljena mišljenja nisu u skladu s istinom, nemoj pogrešno tumačiti istinu da bi je prilagodio svojem vjerovanju, već prihvati svjetlo koje si dobio. Otvori svoj um i svoje srce da sagledaš čudesne istine Božje riječi.
Prosvijetljeni um koji je sposoban prepoznati i cijeniti nebesko blago izražava vjeru u Krista kao Otkupitelja svijeta. Ova je vjera neodvojiva od pokajanja i preobraženja karaktera. Imati vjeru znači naći i prihvatiti blago Evanđelja sa svim obvezama koje ono nameće.
“Zaista, zaista, kažem ti, tko se odozgo ne rodi, taj ne može vidjeti kraljevstva Božjega.” (Ivan 3,3) On može nagađati i zamišljati, ali bez očiju vjere ne može vidjeti blago. Krist je dao svoj život da bi nam osigurao to neprocjenjivo blago; ali bez obnove vjerom u Njegovu krv nema oprosta 113 grijeha, nema blaga nijednoj duši koja propada.
Nama je potrebno prosvjetljenje Svetim Duhom da bismo prepoznali istine u Božjoj riječi. Prekrasna djela u svijetu prirode ne mogu se vidjeti sve dok ih Sunce, rastjerujući tamu, ne obasja svojom svjetlošću. Tako se i blaga Božje riječi ne mogu procijeniti sve dok ih Sunce pravednosti ne otkrije svojim blistavim zrakama.
Sveti Duh, kojeg je dobra volja beskrajne ljubavi poslala s Neba, uzima nebeske činjenice i objavljuje ih svakoj duši koja gaji bezuvjetnu vjeru u Krista. Njegovom se silom ži- votodavne istine od kojih zavisi spasenje duše urezuju u um, i put života postaje tako jasan da nitko ne može skrenuti. Dok proučavamo Bibliju, trebamo se moliti da svjetlo Božjega Svetoga Duha obasja riječ kako bismo mogli vidjeti i ocijeniti njezina blaga.

Nagrada istraživačima

Neka nitko ne pomisli da vise nema znanja koje bi mogao steći. Dubina ljudskog uma može se izmjeriti; djela ljudskih autora mogu se nadvisiti; ali ni najviši, najdublji i najširi uzlet mašte ne može naći Boga. Iza granice onoga što mi možemo shvatiti prostire se beskraj. Mi vidimo jedino svjetlucanje božanske slave, početke beskrajnog znanja i mudrosti; mi radimo, ako se tako može reći, tek na površini rudnika, kojemu se bogata zlatna žila krije u dubini da nagradi onoga koji bude duboko kopao da je nađe. Rov se mora iskopavati sve dublje i dublje, sve dok ne dopre do veličanstvenog blaga. Zahvaljujući pravoj vjeri, božansko znanje postat će ljudsko znanje.
Nitko ne može pretraživati Bibliju u Kristovom Duhu i 114 ostati bez nagrade. Kada čovjek kao malo dijete bude spreman primiti pouku, kad se potpuno pokori Bogu, u Njegovoj će riječi naći istinu. Kad bi ljudi bili poslušni, razumjeli bi plan Božje vladavine. Nebeski svijet otvorio bi im za istraživanje svoje prostore milosti i slave. Ljudska bića bila bi potpuno drugačija nego što su sada jer bi se oplemenila istraživanjem rudnika istine. Tajna otkupljenja, Kristovo utjelovljenje i Njegova posrednička žrtva ne bi bili nejasni našem umu kao sada. Ne samo da bismo ih daleko bolje razumjeli, već bismo ih i daleko više cijenili.
U svojoj molitvi Ocu Krist je svijetu pružio pouku koja će se čovjeku urezati u um i dušu. Rekao je: “A ovo je vječni život: spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” (Ivan 17,3) To je pravo obrazovanje. Ono daje silu. Praktično poznavanje Boga i Isusa Krista, kojega je On poslao, preobražava čovjeka po ugledu na božansku sliku. To omogućuje čovjeku da zavlada sobom, da svaki nagon i svaku strast niže naravi pokori vlasti viših snaga uma. To znanje čini onoga koji ga ima Božjim sinom i baštini- kom Neba. Ono ga dovodi u zajedništvo s umom Najvišega i otvara mu bogate riznice svemira.
To je znanje koje se stječe istraživanjem Božje riječi. To blago može pronaći svaka duša koja je spremna odreći se svega da bi ga stekla.
“Jest, ako prizoveš razum i zavapiš za razborom; ako ga potražiš kao srebro i tragaš za njim kao za skrivenim blagom — tada ćeš shvatiti strah Gospodnji i naći ćeš Božje znanje.” (Izreke 2,3-5)

Dragocjeno zrno bisera

Ovo se poglavlje temelji na Mateju 13,45.46.

Blagoslove otkupiteljske ljubavi nas Spasitelj je uspore- 115 dio s dragocjenim zrnom bisera. On je svoju pouku zaodje- nuo u usporedbu o trgovcu koji traži skupocjene bisere, koji “kad se namjeri na dragocjen biser, ode da proda sve sto ima i kupi ga”. Sam Krist je biser velike vrijednosti. On je odsjaj Očeve slave i otisak Njegovog bića. Slava božanskih osobina odražava se u Njegovom karakteru. Svaka stranica Svetoga pisma blista Njegovom svjetlošću. Kristova pravednost kao čisti, bijeli biser nema nedostatka, nema mrlje. Nikakvo ljudsko djelo ne može usavršiti veliki i dragocjeni Božji dar jer je On bez mane. U Kristu “se nalazi sakriveno sve blago mudrosti i znanja” (Kološanima 2,3). On nam je postao “mudrost od Boga, pravednost, posvećenje i otkupljenje” (1. Korinćanima 1,30). Sve što može zadovoljiti potrebe i čežnje ljudske duše, u ovom svijetu i u svijetu koji će doći, nalazi se u Kristu. Naš Otkupitelj je biser, tako dragocjen da se u usporedbi s Njim sve ostalo može smatrati gubitkom.
Krist “k svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše” (Ivan 116 1,11). Božja svjetlost zasjala je u tami ovoga svijeta i “tama ga ne obuze” (Ivan 1,5). Ali nisu svi ostali ravnodušni prema ovom nebeskom daru. Trgovac iz ove usporedbe prikazuje skupinu koja iskreno čezne za istinom. U raznim narodima bilo je iskrenih i razumnih ljudi koji su u literaturi, znanosti i religijama poganskog svijeta tražili ono što bi mogli prigrliti kao blago svoje duše. I među Židovima je bilo onih koji su tražili ono što im je nedostajalo. Nezadovoljni praznom pobožnošću, čeznuli su za onim što bi bilo duhovno i uzvišeno. Učenici koje je Krist izabrao pripadali su ovoj drugoj skupini, dok su Kornelije i Etiopljanin pripadali prvoj. Oni su ne samo čeznuli za nebeskim svjetlom, već su se i molili da ga prime; i kada im se Krist objavio, radosno su Ga primili.
U ovoj usporedbi zrno bisera nije prikazano kao dar. Trgovac ga je kupio dajući za njega sve što je imao. Mnogi traže značenje ove zagonetke budući da je Krist u Bibliji prikazan kao dar. On i jest dar, ali samo onima koji Mu daju sebe, dušu, tijelo i duh, bez ograničenja. Mi moramo sebe predati Kristu, živjeti životom dragovoljne poslušnosti svim Njegovim zahtjevima. Sve što jesmo, sve sposobnosti i svi talenti koje imamo, sve pripada Gospodinu i treba biti posvećeno Njegovoj službi. Kada tako sebe potpuno predamo Njemu, Krist se sa svim blagom Neba daje nama. Mi dobivamo zrno bisera neprocjenjive vrijednosti.
Spasenje je dar, a ipak se mora kupovati i prodavati. Na tržištu kojim upravlja božanska milost dragocjeno zrno bisera je prikazano kao vrijednost koja se kupuje bez novca 117 i bez cijene. Na tom tržištu svi mogu nabaviti nebeska dobra. Riznica dragulja istine otvorena je svima. Gospodin izjavljuje: “Gle, otvorio sam pred tobom vrata kojih nitko ne može zatvoriti.” Nikakav mač ne čuva prolaz kroz ta vrata. Glasovi iznutra i na vratima govore: Dođi! Spasiteljev glas ozbiljno i s ljubavlju nas poziva: “Savjetujem ti da od mene kupiš u vatri žeženog zlata, da se obogatiš.” (Otkrivenje 3,8.18)
Kristovo Evanđelje je blagoslov koji svi mogu imati. Najsiromašniji su kao i najbogatiji sposobni da kupe spasenje; jer nikakva količina zemaljskih dobara ne može ga platiti. Ono se stječe dragovoljnom poslušnošću, predajući sebe Kristu, postajući Njegovo otkupljeno vlasništvo. Obrazovanje, čak i ono najvišeg stupnja, ne može samo po sebi približiti čovjeka Bogu. Farizeji su uživali sve zemaljske i duhovne prednosti i govorili, puni hvalisave oholosti: “Bogat sam, nagomilao sam bogatstvo; ništa mi ne treba” — a ipak su bili “nesretni, i bijedni, i siromašni, i slijepi, i goli” (Otkrivenje 3,17). Krist im je ponudio zrno bisera velike vrijednosti, ali su ga oni prezrivo odbili pa im je rekao: “Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pred vama su na putu u kraljevstvo nebesko.” (Matej 21,31)
Mi ne možemo zaraditi spasenje, ali ga moramo tražiti onoliko željno i ustrajno kao da se moramo odreći svega na svijetu da bismo ga dobili.
Moramo tražiti zrno bisera velike vrijednosti, ali ne na svjetovnom tržištu ili na svjetovan način. Cijena koju moramo platiti nije izražena zlatom i srebrom, jer biser pripada Bogu. Odbacimo pomisao da nam svjetovne ili duhovne prednosti mogu priskrbiti spasenje. Bog traži našu dragovoljnu poslušnost. On zahtijeva da se odreknemo svojih grijeha. Krist izjavljuje: “Pobjedniku ću dati da sjedne sa mnom na mome prijestolju, kao što i ja pobijedih i sjedoh sa svojim ocem na njegovu prijestolju.” (Otkrivenje 3,21)- 118
Ima nekih koji naizgled stalno traže nebesko zrno bisera, ali se nisu potpuno odrekli svojih zlih navika. Oni ne umiru sebi da bi Krist mogao u njima živjeti. I zato ne nalaze svoje dragocjeno zrno bisera. Oni još nisu svladali ne- sveto častoljublje i svoju sklonost prema svjetovnim privlačnostima. Oni nisu uzeli na sebe svoj križ niti su pošli za Kristom putem samoodricanja i žrtvovanja. Skoro kršćani, a ipak ne potpuno kršćani, oni su naizgled vrlo blizu nebeskom kraljevstvu, ali ne uspijevaju u njega ući. Spašen skoro, ali ne i potpuno, znači biti ne skoro, već potpuno izgubljen.
Usporedba o trgovcu koji traži skupocjeni biser ima dvostruko značenje: ona se ne odnosi samo na ljude koji traže nebesko kraljevstvo, već i na Krista koji traži svoje izgubljeno naslijeđe. Krist, nebeski trgovac koji traži skupocjeni biser, vidio je u izgubljenom čovječanstvu biser velike vrijednosti. U čovjeku, uprljanom i uništenom grijehom, vidio je mogućnost otkupljenja. Srca koja su bila poprište bitke sa Sotonom i koja su bila izbavljena silom ljubavi, mnogo su dragocjenija Spasitelju od onih koja nikada nisu pala. Bog nije gledao na čovječanstvo kao na buntovno i bezvrijedno mnoštvo; On ga je gledao Kristovim očima i vidio što ono može postati silom Njegove otkupiteljske ljubavi. On je prikupio sva bogatstva cijelog svemira i dao ih da kupi biser. I Isus, kad ga je pronašao, stavlja ga u svoju krunu. “Kao drago kamenje krune oni će blistat u zemlji njegovoj.” (Zaharija 9.16) “Moji će biti, moja stečevina — govori Jahve nad Vojskama. U Dan koji spremam bit ću im milostiv.” (Malahija 3.17)- 119
Međutim, Krist kao dragocjeno zrno bisera, i naša prednost da steknemo to nebesko blago, trebaju biti tema kojom ćemo se najviše baviti. Upravo Sveti Duh otkriva ljudima dragocjenost tog dobrog zrna bisera. Vrijeme sile Svetoga Duha je vrijeme kad se u posebnom smislu ovaj nebeski dar traži i nalazi. U Kristovo doba mnogi su čuli Evanđelje, ali je njihov um bio pomračen lažnim naukom i zato 120 u Učitelju iz Galileje nisu prepoznali Božjeg Izaslanika. Ali nakon Kristovog uznesenja, Njegovo stupanje na prijestolje Njegovog posredničkog kraljevstva bilo je objavljeno izlijevanjem Svetoga Duha. Na Pedesetnicu se Sveti Duh spustio na ljude. Kristovi svjedoci objavljivali su silu uskrslog Spasitelja. Nebesko svjetlo je prodrlo u pomračeni um onih koje su prevarili Kristovi neprijatelji. Oni su Ga sada vidjeli na uzvišenom položaju kao “Vođu i Spasitelja, da dadne Izraelu obraćenje i oproštenje grijeha” (Djela 5,31). Vidjeli su Ga okruženog nebeskom slavom, s beskrajnim blagom u svojim rukama, blagom koje dijeli onima koji su se odvratili od svoje pobune. Kad su apostoli objavili slavu Jedinorođe- noga od Oca, obratilo se tri tisuće duša. Pomogli su im da sebe vide kakvi jesu, grešni i pokvareni, a Krista kao svojeg prijatelja i Otkupitelja. Krist je bio uzdignut, Krist je bio proslavljen silom Svetoga Duha koja se spustila na ljude. Vjerom su Ga ti vjernici sagledali kao Onoga koji je podnio poniženje, patnje i smrt da oni ne propadnu, već da dobiju vječni život. Objavljujući im Krista, Sveti Duh im je pomogao da shvate Njegovu silu i veličanstvo i oni su ispružili ruke k Njemu govoreći: “Vjerujem!”
Poslije toga je Radosna vijest o uskrslom Spasitelju bila odnesena sve do krajnjih granica nastanjenoga svijeta. Crkva je gledala kako joj obraćenici pristižu sa svih strana. Vjernici su se nanovo obraćali. Grešnici su se sjedinjavali s kršćanima u traženju zrna bisera velike vrijednosti. Ispunilo se proročanstvo: “Najsustaliji među njima bit će u onaj dan kao David, a dom Davidov bit će kao božanstvo, kao Anđeo Ja- hvin pred njima.” (Zaharija 12,8) Svaki kršćanin prepoznao je u svojem bratu božansku sliku velikodušnosti i ljubavi. Jedan cilj je prevladavao. Jedna tema je obuhvaćala sve ostale. Sva srca su kucala jednodušno. Jedina želja svih vjernika bila 121 je da Kristov lik prikažu u svojem karakteru i da rade na širenju Njegovog kraljevstva. “Mnoštvo je vjernika bilo jedno srce i jedna duša… Apostoli su vrlo odvažno svjedočili za uskrsnuće Gospodina Isusa, i velika je milost bila nad njima svima.” (Djela 4,32.33) “A Gospodin je svaki dan pripajao Crkvi one koji se spasavahu.” (Djela 2,47) Kristov Duh je pokretao sve u zajednici jer su našli zrno bisera velike vrijednosti.
Ovi prizori ponovit će se s još većom silom. Izlijevanje Svetoga Duha na Pedesetnicu bilo je rana kiša, ali će kasna kiša biti mnogo obilnija. Sveti Duh očekuje da Ga zatražimo i primimo. Krist se ponovo mora objaviti u svojoj punini silom Svetoga Duha. Ljudi će prepoznati vrijednost dragocjenog zrna bisera i reći zajedno s apostolom Pavlom: “Ali sve to što mi je bilo vrijedno, izgubilo je u mojoj cijeni svoju vrijednost zbog najveće prednosti: spoznaje Krista Isusa, moga Gospodina. Radi njega sam sve žrtvovao, i sve smatram blatom, da Krista dobijem.” (Filipljanima 3,7.8)

Mreža

Ovo se poglavlje temelji na Mateju 13,47-50.
122 “Nadalje: kraljevstvo je nebesko slično velikoj mreži koja se baci u more i zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, ribari je izvuku na obalu te sjednu i pokupe dobre ribe u posude, a rđave izbace. Tako će biti i na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijelit će zle od pravednika te će ih baciti u ognjenu peć, gdje će biti plač i škrgut zuba.”
Bacanje mreže je propovijedanje Evanđelja. Tako se i dobri i zli prikupljaju u Crkvu. Kad navješćivanje Evanđelja bude dovršeno, sud će obaviti djelo razdvajanja. Krist je znao da će prisutnost lažne braće u Crkvi učiniti da se ružno govori o putu istine. Svijet će ogovarati Evanđelje zbog nedosljednog života onih koji ga ispovijedaju. Čak i kršćani mogu posrnuti kad vide da se mnogi koji nose Kristovo ime ne pokoravaju sili Svetoga Duha. Budući da se ti grešnici 123 nalaze u Crkvi, ljudi su u opasnosti da pomisle da Bog opravdava njihove grijehe. Upravo zato Krist podiže veo s budućnosti i poziva sve da shvate da karakter, a ne položaj, odlučuje o čovjekovoj sudbini.
I usporedba o ljulju i ova o mreži jasno govore da nikada neće doći vrijeme da se svi bezakonici obrate Bogu. Pšenica i ljulj trebaju rasti zajedno do žetve. I dobre i loše ribe zajedno se izvlače na obalu i ostaju zajedno sve do konačnog razdvajanja.
Obje usporedbe također pokazuju da nakon suda neće biti novog vremena milosti. Kad se propovijedanje Evanđelja dovrši, smjesta će doći do razdvajanja dobrih i zlih, i sudbina obje skupine bit će time zauvijek odlučena.
Bog ne želi ničije uništenje. “Života mi moga — riječ je Jahve Gospoda — nije meni do smrti bezbožnikove, nego da
se odvrati od zloga puta svojega i da živi! Obratite se, dakle, obratite od zloga puta svojega! Zašto da umrete, dome Izraelov!” (Ezekiel 33,11) Tijekom cijelog vremena milosti Božji Duh je pozivao ljude da prihvate dar života. Samo oni koji odbiju Njegove pozive bit će ostavljeni da propadnu. Bog je objavio da grijeh mora biti uništen kao zlo opasno za cijeli svemir. Oni koji prionu uz grijeh bit će uništeni prilikom njegovog uništenja.