“Tko vas dira, dira mi zjenicu oka.” (Zaharija 2,12)
Budući da će ukaz što ga budu izdali razni vladari kršćanskog svijeta protiv onih koji vrše Božje zapovijedi uskratiti zaštitu vlasti i prepustiti ih onima koji ih žele uništiti, Božji će narod pobjeći iz gradova i sela, i u skupinama obitavati na najpustijim i najsamotnijim mjestima. Mnogi će potražiti sklonište u planinskim utvrdama. Kao kršćanima iz pijemontskih dolina, utvrde na stijenama postat će im utočište pa će zahvaljivati Bogu za mogućnost da prebivaju u visinama. (Izaija 33,16) Ali će mnogi iz svih naroda i slojeva, svi odreda, bogati i siromašni, crni i bijeli dospjeti u najnepravednije i najokrutnije ropstvo. Voljena Božja djeca provodit će teške dane, vezani lancima, zatvoreni iza rešetaka, osuđeni na smrt, neki naizgled ostavljeni da umru od gladi u mračnim i odvratnim tamnicama. Nijedno ljudsko uho nije otvoreno da čuje njihov jauk, nijedna ljudska ruka nije im spremna pomoći.
Hoće li Bog u ovom teškom času zaboraviti svoj narod? Je li zaboravio vjernoga Nou kad je pretpotopni svijet bio pohođen kaznama? Je li zaboravio Lota kad je vatra došla s neba da proguta gradove u ravnici? Je li zaboravio Josipa okruženog idolopoklonicima u Egiptu? Je li zaboravio Iliju kad mu je Izebela zaprijetila da će doživjeti sudbinu Baalovih proroka? Je li zaboravio Jeremiju u mračnoj i strašnoj tamničkoj jami? Je li zaboravio trojicu hrabrih mladića u ognjenoj peći? Ili Daniela u lavovskoj jami? …
Premda ih neprijatelji mogu baciti u zatvor, tamnički zidovi ne mogu prekinuti vezu između njihove duše i Krista. Onaj koji vidi svaku njihovu slabost, koji je upoznat sa svakom kušnjom, viši je od svih zemaljskih sila, i anđeli će ih posjetiti u samicama, donoseći svjetlo i mir s Neba. Zatvor će sličiti palači, jer tu borave bogati vjerom, a turobni će zidovi biti osvijetljeni nebeskim svjetlom kao onda kad su Pavao i Sila u ponoć molili i pjevali pjesme hvale u tamnici u Filipima. (Velika borba, str. 538,539)
Iskrenom čežnjom Božji narod očekuje znakove dolaska svojega Kralja. Svjetlo svjetluca na oblacima iznad gorskih vrhunaca. Uskoro će se pojaviti Njegova slava. Nebesa plamte u svitanju vječnog dana i poput melodije anđeoskih pjesama do ušiju dopiru riječi: “Nemojte se pokolebati u svojoj vjernosti! Pomoć dolazi!” Krist, svemoćni Pobjednik, pruža svojim umornim borcima krune besmrtne slave, a Njegov glas odzvanja s prislonjenih vrata: “Evo, ja sam s vama! Ne bojte se! Upoznat sam sa svim vašim patnjama; nosio sam vaše tuge. Vi se ne borite protiv nepobijeđenih neprijatelja. Ja sam se borio namjesto vas, i vi ste u moje ime više nego pobjednici!” (Velika borba, str. 497,498)