Advent koji čekamo je radosniji od najradosnijih blagdana.
Uovo radosno doba godine, nazvano advent [od lat. adventus — dolazak], svi su zauzeti pripremom za proslavu Božića. No, kad je prije dvije tisuće godina Krist prvi put došao na Zemlju, malo Ga je ljudi dočekalo spremno. Samo se mala skupina pastira i nekoliko mudraca s Istoka, koji su proučavali starozavjetna proročanstva o Mesijinom rođenju (vidi Izaija 7,14 i Mihej 5,1), došla pokloniti utjelovljenom Veličanstvu Neba.
Nakon što je ispunio svoje zadivljujuće poslanje spasenja i smrću na križu otkupio svakog čovjeka, Božji Sin se na oblacima uznio natrag na Nebo. Tom prigodom su dvojica anđela okupljenim učenicima rekli: “Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo između vas opet će se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo.” (Djela 1,11) Bila je to potvrda onoga što im je Isus ranije rekao: “Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.” (Ivan 14,3)
Kao adventisti vjerujemo da živimo u doba kad se znakovi posljednjeg vremena, koje je Isus prorekao u Mateju 24, ubrzano ispunjavaju. No, nismo ovdje da bismo samo besposleno promatrali. Prvi Kristov dolazak je prošao, i za njega više nisu potrebne pripreme, ali drugi je pred nama, vrlo blizu, na samim vratima (Otkrivenje 3,20) — i ostalo je malo vremena za pripremu. Neki nam zamjeraju što već više od stotinu i pedeset godina govorimo da će Isus uskoro doći, a još uvijek nije došao, pa pitaju: “Gdje je njegov obećavani dolazak? Otkada su umrli naši očevi, i dalje sve ostaje kako je bilo od početka stvorenja.” (2. Petrova 3,4)
Zapravo, Isus je već mogao doći. Nakon 1844. godine (Daniel 8,14) više nema niti jednog vremenskog proročanstva čije bismo ispunjenje morali čekati. “Neće više biti odlaganja.” (Otkrivenje 10,7; usporedi Daniel 12,7-13) Zato nam apostol Petar kaže kako trebamo živjeti: “dok očekujete [u izvorniku: ubrzavate] dolazak Dana Božjega…” (2. Petrova 3,12) Kako možemo ubrzati Kristov drugi dolazak? “Kakvi sve onda morate biti svetim življenjem i pobožnošću…” (redak 11) Trebamo navijestiti vječnu Radosnu vijest “svakom narodu i plemenu, jeziku i puku” (Otkrivenje 14,6), i “tada će doći svršetak”. (Matej 24,14)
“Ne odustaje Gospodin od izvršenja obećanja, kako to neki misle.” (2. Petrova 3,9) Razlog što Isus još nije došao je taj što “strpljivo podnosi jer neće da se tko izgubi, nego da svi pristupe obraćenju” (isto).
“Tijekom četrdeset godina su nevjerstvo, mrmljanje i pobuna zadržali drevni Izrael izvan kanaanske zemlje. Isti grijesi odgodili su ulazak današnjeg Izraela [adventnog naroda] u nebeski Kanaan. … Nevjerstvo, svjetovnost, neposvećenost i sukobi unutar onih koji se nazivaju Gospodnjim narodom zadržali su nas u ovom svijetu grijeha i tuge toliko mnogo godina.” (Ellen G. White, Selected Messages, sv. 1, 69)
Godišnji sabor Generalne konferencije adventista sedmog dana prepoznao je to još davne 1974. godine kad je donio izjavu: “Krist je mogao doći desetljećima prije; krivnja za odgađanje leži na čovjeku, a ne na Bogu, i odgađanje će se nastaviti sve dok zemaljska žetva ne bude zrela, sve dok Bog ne bude imao narod koji će kroz Isusovu vjeru razviti Isusov karakter.”
Bog čeka na nas da uspostavimo živi odnos s Njim, da budemo toliko ispunjeni Svetim Duhom i međusobno ujedinjeni (Ivan 17,23) da ljudi prepoznaju da smo “Isusovi pratioci” (Djela 4,13) i da “ne možemo drukčije nego govoriti što smo vidjeli i čuli” (redak 20). Tada će svijet biti upozoren i stavljen pred odluku — za ili protiv Boga — te će Isus doći po one koji su stali na Njegovu stranu, i učiniti kraj ovom svijetu patnje. To je advent koji mi čekamo — radosniji od najradosnijih blagdana.
Matija Kovačević