“I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama. I mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca — pun milosti i istine.” (Ivan 1,14)
Da, možemo se žaliti zbog komercijalizacije Božića. Možemo se složiti s Billom Wattersonom i njegovim stripom Calvin and Hobbes u kojem primjećuje: “O, pogledaj! Još jedan poseban televizijski božićni program! Kako je ganutljivo što nam značenje Božića tumače Coca-cola, brza hrana i pivo. … Tko bi pomislio da će se skladno izmiješati konzumacija proizvoda, popularna zabava i duhovnost?”1 Istina je: “Svake godine nam je sve teže kroz omote vidjeti Božić.”2
Možemo reći kako je Božić samo izgovor za zabavu. Možemo čak priznati kako ima previše proslava na kojima se jede i pije. No, božićno doba je ipak jedino vrijeme u godini kad su ljudi svjesni, iako ponekad samo vrlo nejasno, da je Krist došao na ovu Zemlju. U engleskom jeziku se Kristovo ime nalazi u samom imenu Božić (Christmas). Ben Franklin kaže: “Kako mnogo ljudi poštuje Kristov rođendan! Kako malo njih poštuje Njegove zapovijedi!”3
Bez obzira na različita mišljenja, ja želim doći do srži stvari. Bog je na ovaj svijet došao kao novorođenče.
Ovo bi trebala biti čudna tvrdnja. Zašto? Stoga što pojmovi “Bog” i “novorođenče” obično ne idu zajedno. Uglavnom ih se smatra međusobno isključivima budući da se Boga, koliko god se u Njega ne vjerovalo, još uvijek smatra Bićem koje je svemoćno, sveznajuće, svevideće i tako dalje. No, s novorođenčetom nije tako! Novorođenče je uglavnom nesvjesno svoje okoline, nemoćno je i potpuno ovisno o drugima.
Nameće se važno pitanje: “Zašto?” Ako je Bog onakav kakvim Ga opisuju, zašto bi odlučio doći kao dijete? Kad malo bolje razmislite, to baš i nema previše smisla. Kad biste vi bili Bog, ne biste li došli uz zadivljujući prikaz moći i veličanstva?
Razlozi
Pogledajmo razloge takvog Božjeg dolaska. Što nam Bog koji je došao kao novorođenče govori o sebi?
Božji dolazak na Zemlju moramo smjestiti u glavni tijek radnje svemirskog sukoba. Znanstvenofantastične filmske uspješnice našeg vremena (Star Wars, Battlestar Galactica, Star Trek, Stargate, Babylon 5) imaju glavnu radnju koja nadilazi galaksije i premošćuje tisućljeća. Glavna tema im je sukob između dobra i zla, istine i zablude, pravde i nepravde.
Dakle, dio odgovora je da On dolazi na Zemlju kao dijete. Možda ćete se upitati: “Što to dokazuje?” Razmislimo. Ako vas optužuju za zlorabljenje moći i božansku diktaturu, kako biste dokazali suprotno?
Pribavljanje dokaza
Jednom riječju: pokazivanjem. Pokazujete, ne govorite. Jedini način uvjeravanja jest način na koji postupate. Trebate pribaviti dokaze, dokaznu građu, potvrdu.
Kad je Bog došao kao Isus, uzimajući na sebe ljudskost, učinio je to na vrlo skroman način. Nije došao kao netko tko je moćan. Niti bogat. Nije uživao osobite prednosti. Nije imao visoki položaj u društvu. Bio je samo običan čovjek u svakodnevici ondašnjeg poznatog svijeta. Nije došao u neko utjecajno središte — u Rim, Atenu ili Aleksandriju. Bio je netko bez položaja u beznačajnom mjestu. Poslušajte ove riječi:
“Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zaglédali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut.” (Izaija 53,2.3)
Nitko poseban. Bog dolazi k svojima, a Njegovi Ga ne primaju (Ivan 1,11). Odbijamo Ga prepoznati jer Bog dolazi na način na koji smo najmanje očekivali. Ne dolazi kao Bog, već kao Netko puno drukčiji.
“Kršćanska se vjera nikad ne može odvojiti od tla svetih događaja, od odluke što je donosi Bog koji nam je želio progovoriti, postati čovjek, umrijeti i uskrsnuti na određenom mjestu i u određeno vrijeme.”4
Poruka Božića je: Bog dolazi kao odgovor na pitanje svemirskog sukoba, pokazujući da ne koristi svoju silu sebično niti pristrano, već mudro i na dobrobit drugih. Na temeljno pitanje: “Možemo li Bogu vjerovati?” — On odgovara najuvjerljivijim dokazima.
“Nego se nje [božanske naravi] lišio uzevši narav sluge i postavši sličan ljudima. Kad postade kao čovjek, ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, i to do smrti na križu.” (Filipljanima 2,7.8)
Ovo je “svemirska potvrda” Boga onakvog kakav doista jest, a ne kakvim Ga je Njegov neprijatelj opisao. On je Otac koji je istinski suosjećajan i pun ljubavi, koji umire da bi spasio. On je Otac koji dobrodošlicom dočekuje sve izgubljene sinove, koji im sve oprašta i prima ih natrag u obitelj. “Cilj i razlog utjelovljenja bio je da Bog svojom mudrošću osvijetli svijet i potakne ga da Mu uzvrati ljubav”, napisao je Peter Abelard.5
Pravo značenje Božića na taj način postaje jasno. Bogu koji je na sebe uzeo ljudskost, živio među nama i na kraju umro od naše ruke nisu važne tradicije, proslave, pokloni i zabave. Zašto? Da bi pokazao koliko svakoga od nas istinski voli, kako nas želi vratiti k sebi i spasiti. On dolazi zbog same Božje naravi: Bog nije strog i nemilosrdan, već najnesebičnije Biće u svemiru. Božić tako ima puno veće značenje od lijepog osjećaja ili blagdana. Božić je svemirska potvrda Božje prave naravi poduprta dokazima koje nije moguće zanijekati.
Bez novca i oglašavanja, bez organizacije i položaja ili moći, Isus je promijenio svoj i naš svijet. Od Njegovog se rođenja čak počinju brojiti godine.
O čemu je tu riječ? Što je prvi Božić uzrokovao?
Potpunu promjenu promišljanja o Bogu i o nama. Kako vidimo Boga? Razmislite o ovom:
“Evo čovjeka koji je rođen u nepoznatom selu kao dijete seoske žene. Odrastao je u drugom nepoznatom selu radeći u drvodjeljskoj radionici sve do svoje tridesete godine, a zatim je tri godine bio putujući propovjednik. Nikada nije napisao knjigu. Nikada nije obnašao neku dužnost. Nikada nije imao vlastitu kuću. Nikada nije zasnovao obitelj. Nikada nije išao u visoke škole. Nikada nije kročio u veliki grad. Nikada nije otputovao niti tristo kilometara dalje od mjesta rođenja. Nikada nije činio nešto što obično dolazi zajedno sa slavom. Nije imao drugih preporuka osim samoga sebe. Nije imao nikakve veze s ovim svijetom osim neskrivene snage svoje božanske muževnosti. Plima javnog mnijenja okrenula se protiv Njega još dok je bio mladić. Njegovi prijatelji su se razbježali. Jedan od njih Ga je zanijekao. Predali su Ga neprijateljima. Prošao je namješteno suđenje. Prikovan je na križ između dvojice razbojnika. Dok je umirao, Njegovi su krvnici bacali kocku za jedino što je na ovoj Zemlji posjedovao — za Njegov ogrtač. Nakon smrti skinut je s križa i položen u grob posuđen od prijatelja koji se nad Njim sažalio. Devetnaest dugih stoljeća je prošlo. Danas je On središte ljudskog roda i vođa na “stupu napretka”. Ne pretjerujem kad kažem da sve vojske koje su ikada marširale, sve mornarice koje su ikada plovile, svi parlamenti koji su ikada zasjedali, svi kraljevi koji su dosad vladali, svi zajedno nisu toliko moćno utjecali na život ljudi na Zemlji kao ovaj Jedan Osamljeni Život.” — James Allan Francis.6
Ne dugujete li onda sebi barem istraživanje o Njemu — o tome što je činio, što je naučavao, kakvim je životom živio, kakvog je Boga došao otkriti?
Dr. sc. Miroslav Pujić
“Je li moguća? Je li istinita
ta nenadmašna, predivna priča,
što bojama je vitraji kazuju,
o Djetešcu položenom u jasle?
Zar se Onaj što stvori zvijezde i more plavetno,
zbog mene na Zemlji ko dijete rodio?”
— John Betjeman.7
1 http://www.goodreads.com/quotes/tag/christmas.
2 E. G. White: http://www.brainyquote.com/quotes/topics/topic_christ mas2.html.
3 http://www.goodreads.com/quotes/tag/christmas.
4 Joseph Ratzinger: http://brainyquote.com/quotes/topics/topic_christ mas2.html.
5 http://en.wikiquote.org/wiki/Christmas.
6 http://www.bartleby.com/73/916.html.
7 http://en.wikiquote.org/wiki/Christmas.