Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Jošua 22”.
1 Tada Jošua pozove Rubenovce i Gadovce i polovicu plemena Manašeova 2 pa im reče: »Vi održaste sve što vam je zapovjedio Mojsije, sluga Gospodnji, i poslušaste glas moj u svemu što vam zapovjedih. 3 Niste ostavili svoju braću za te mnoge dane sve do dana današnjega, nego ste pazili da izvršite zapovijed Gospoda, Boga svojega. 4 A sada je Gospod, Bog vaš, dao počinka vašoj braći, kako im je obrekao. Zato se sada vratite i idite u svoje šatore, u zemlju svojega posjeda što vam je Mojsije, sluga Gospodnji, dade onkraj Jordana. 5 Samo dobro pazite da vršite zapovijed i Zakon što vam ga zapovijedi Mojsije, sluga Gospodnji, da ljubite Gospoda, Boga svojega, i svim njegovim hodite putima i držite zapovijedi njegove te uza nj prionete i njemu služite svim srcem svojim i svom dušom svojom.« 6 I blagoslovi ih Jošua pa ih otpusti, a oni odoše u svoje šatore. 7 I dade Mojsije polovici plemena Manašeova baštinu u Bašanu, a drugoj polovici toga plemena dade je među braćom njihovom s ove strane Jordana, na zapadu. I kad ih Jošua otpusti u njihove šatore, tada ih i blagoslovi, 8 pa im reče govoreći: »Vratite se u svoje šatore s velikim blagom i s veoma mnogo stoke, sa srebrom i zlatom i mjedi i željezom i s veoma mnogo haljina; podijelite plijen od svojih neprijatelja s braćom svojom.« 9 I vratiše se sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i polovica plemena Manašeova pošto odoše od sinova Izraelovih iz Šila, koje je u zemlji kanaanskoj, da bi otišli u zemlju gileadsku, zemlju posjeda svojega, što je zaposjedoše po zapovijedi Gospodnjoj danoj preko Mojsija. 10 A kad dođoše do jordanskog područja što je u zemlji kanaanskoj, sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i polovica plemena Manašeova tamo na Jordanu sagradiše žrtvenik — žrtvenik velik naizgled. 11 Kadli sinovi Izraelovi dočuše gdje se govori: »Gle, sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i polovica plemena Manašeova sagradiše žrtvenik nasuprot zemlji kanaanskoj, na jordanskom području na strani sinova Izraelovih.« 12 I kad sinovi Izraelovi čuše za to, skupi se sva zajednica sinova Izraelovih u Šilu da pođu u boj protiv njih. 13 Tada sinovi Izraelovi poslaše sinovima Rubenovim i sinovima Gadovim i polovici plemena Manašeova Pinhasa, sina svećenika Eleazara, u zemlju gileadsku, 14 a s njime deset knezova, po jednoga kneza za svaki otački dom, iz svih plemena Izraelovih, a svaki od njih bijaše poglavar doma svojih otaca među tisućama Izraelovim. 15 I dođoše oni k sinovima Rubenovim i k sinovima Gadovim i k polovici plemena sinova Manašeovih u zemlju gileadsku te im prozboriše govoreći: 16 »Ovako veli sva zajednica Gospodnja: ‘Kakva je to nevjera kojom se iznevjeriste Bogu Izraelovu odvrativši se danas od toga da slijedite Gospoda sagradivši sebi žrtvenik kako biste se pobunili protiv Gospoda? 17 Malo li nam je bilo bezakonja Peorova od kojega se ne očistismo da današnjega dana pošto dođe pomor na zajednicu Gospodnju? 18 A vi se danas odvraćate od toga da slijedite Gospoda! I dogodit će se, budete li se vi danas bunili protiv Gospoda, da će sutra biti srdit na svu zajednicu Izraelovu. 19 Međutim, ako vam je zemlja vašega posjeda nečista, vi prijeđite u zemlju posjeda Gospodnjega, gdje tabernakul Gospodnji prebiva, i uzmite posjed među nama; ali nemojte se buniti protiv Gospoda i ne bunite se protiv nas gradeći sebi žrtvenik mimo žrtvenika Gospoda, Boga našega. 20 Nije li se Akan, sin Zerahov, nevjerom iznevjerio o prokleto te se gnjev sručio na svu zajednicu Izraelovu? A taj čovjek nije jedini poginuo u svojemu bezakonju.’« 21 Tad odgovoriše sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i polovica plemena Manašeova i prozboriše poglavarima tisuća Izraelovih: 22 »Bog nad bogovima, Gospod, Bog nad bogovima, Gospod, on zna, a neka to zna i Izrael: ako je to bilo u pobuni ili u nevjerstvu prema Gospodu, nemoj nas danas spasavati. 23 Ako smo sebi sagradili žrtvenik da bismo se odvratili od toga da slijedimo Gospoda ili da na njemu prinosimo paljenice ili prinosnice ili da na njemu prinosimo žrtve pomirnice, neka sâm Gospod od nas zatraži račun. 24 Ne učinismo to nego iz straha i brige govoreći: Jednoga će dana vaši sinovi reći našim sinovima govoreći: ‘Što vi imate s Gospodom, Bogom Izraelovim? 25 Ta Gospod je postavio Jordan kao među između nas i vas, sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi. Vi nemate dijela s Gospodom.’ Tako bi vaši sinovi naveli naše sinove da se prestanu bojati Gospoda. 26 Stoga rekosmo: ‘Pripravimo se sad da sagradimo žrtvenik — ne za paljenice niti za žrtve, 27 nego da on bude svjedočanstvo između nas i vas i naših naraštaja poslije nas da ćemo pred njim vršiti službu Gospodu našim paljenicama i našim žrtvama i našim pomirnicama; tako vaši sinovi neće jednoga dana reći našim sinovima: Vi nemate dijela s Gospodom.’ 28 I rekosmo da će biti ovako: ako to jednoga dana reknu nama i našim naraštajima, onda ćemo reći: ‘Pogledajte uzorak žrtvenika Gospodnjega što ga načiniše očevi naši, ne za paljenice niti za žrtve, nego da on bude svjedočanstvo između nas i vas. 29 Daleko bilo od nas da se pobunimo protiv Gospoda i odvratimo se danas od toga da slijedimo Gospoda gradeći žrtvenik za paljenice, prinosnice i žrtve, mimo žrtvenika Gospoda, Boga našega, koji je pred tabernakulom njegovim.« 30 I kad svećenik Pinhas, te knezovi zajednice i poglavari tisuća Izraelovih koji su bili s njim čuše riječi što su ih govorili sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i sinovi Manašeovi, to se učini dobrim u njihovim očima. 31 Tada Pinhas, sin svećenika Eleazara, reče sinovima Rubenovim i sinovima Gadovim i sinovima Manašeovim: »Danas smo spoznali da je Gospod među nama jer se niste tom nevjerom iznevjerili Gospodu. Sada ste izbavili sinove Izraelove iz ruke Gospodnje.« 32 I vrati se Pinhas, sin svećenika Eleazara, i knezovi od sinova Rubenovih i od sinova Gadovih iz zemlje gileadske u zemlju kanaansku k sinovima Izraelovim te im doniješe vijest. 33 I ta se vijest učini dobrom u očima sinova Izraelovih te sinovi Izraelovi blagosloviše Boga. I nisu više govorili o odlasku u boj protiv njih da unište zemlju u kojoj su boravili sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi. 34 A sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi žrtvenik nazvaše Svjedočanstvo, »jer on je svjedočanstvo među nama da je Gospod Bog«.