Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Ezra 9”.
1 I kad se to svršilo, pristupiše k meni knezovi govoreći: »Puk izraelski i svećenici i leviti nisu se odvojili od zemaljskih pukova okorjelih u svojim gnusobama: od Kanaanaca, Hetita, Perižana, Jebusejaca, Amonaca, Moabaca, Egipćanâ i Amorejaca. 2 Jer su od njihovih kćeri uzimali žene za sebe i za sinove svoje. Tako se sveto sjeme pomiješalo s pucima tih zemalja; a ruka knezova i odličnika bila je prva u tome nevjerstvu.« 3 I kad čuh tu riječ, razderah svoju haljinu i svoj plašt, i stadoh čupati kosu s glave svoje i bradu svoju; i sjedio sam zaprepašten.4 Tada se skupiše k meni svi koji su strahovali od riječi Boga Izraelova zbog nevjernosti onih prognanika. A ja sam sjedio zaprepašten sve do večernje žrtve. 5 I o večernjoj žrtvi ustadoh iz svoje potištenosti pa razderane haljine i plašta klekoh na koljena svoja i raširih svoje ruke prema Gospodu, Bogu svojemu. 6 I rekoh: »Bože moj! Stidim se i sramota me podići lice svoje k tebi, moj Bože! Jer su se bezakonja naša namnožila preko glave i krivnja je naša narasla do neba. 7 Od vremena otaca svojih do današnjega dana mi smo u velikoj krivnji. I zbog svojih bezakonja bijasmo predani u ruke kraljeva zemaljskih — mi, naši kraljevi i svećenici naši — maču, sužanjstvu te grabeži i stidu lica, kao što je to današnjega dana. 8 Ali sada, za kratak tren naklonosti koju nam je iskazao Gospod, Bog naš, ostavivši nam ostatak i dajući nam klin u svojemu svetom mjestu, Bog naš prosvijetli nam oči i dade nam malo života u robovanju našemu. 9 Jer mi smo robovi, ali nas u robovanju našemu nije ostavio Bog naš, nego je protegao milosrđe prema nama pred kraljevima perzijskim dajući nam da preživimo, kako bismo podigli Dom Bogu našemu i obnovili razvaline njegove, i dajući nam zid u Judi i u Jeruzalemu. 10 Ali sad, što da kažemo poslije ovoga, Bože naš? Ta ostavili smo zapovijedi tvoje 11 što si ih zapovjedio preko svojih slugu proroka govoreći: ‘Zemlja u koju vi ulazite da je zaposjednete, to je nečista zemlja od nečistoće puka zemaljskih, od gnusoba njihovih kojima je napuniše od jednoga kraja do drugoga nečistoćom svojom. 12 Zato sad ne dajite kćeri svoje njihovim sinovima i ne uzimajte njihove kćeri za sinove svoje; i nikada ne tražite mira njihova ni blagodati njihove, da biste bili jaki i jeli dobra one zemlje, i ostavili je u baštinu sinovima svojim dovijeka.’ 13 I poslije svega što je došlo na nas zbog naših zlih djela i zbog velike krivice naše, budući da si nas ti, Bože naš, kaznio manje nego što bezakonja naša zaslužuju i dao nam izbavljenje kao što je ovo, 14 zar da opet kršimo tvoje zapovijedi i oprijačujemo se s pucima koji čine ove gnusobe? Ne bi li se ti gnjevio na nas dok nas ne bi uništio pa ne bi bilo niostatka ni izbavljenja? 15 Gospode, Bože Izraelov, ti si pravedan! Jer mi ostadosmo ostatak kao što smo današnjega dana. Evo nas pred tobom sa svojom krivicom, premda, zbog ovoga, ne bismo smjeli pred tobom stajati.«