Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Job 15”.
1 Nato Elifaz Temanac odgovori i reče: 2 »Zar ispraznim znanjem odgovara mudrac i vjetrom istočnim utrobu si puni? 3 Zar se pravda bezvrijednim govorom il’ riječima koje ničem ne koriste? 4 Jest, ti dokidaš strah i zaprečuješ molitvu pred Bogom. 5 Jer tvoje bezakonje poučava usta tvoja, i ti izabireš jezik lukavaca. 6 Tvoja te usta osuđuju, a ne ja; i tvoje usne protiv tebe svjedoče. 7 Zar si ti prvi čovjek koji se rodio? Ili si prije brjegova sazdan? 8 Jesi li čuo tajnu Božju, i mudrost samo na se ograničio? 9 Što ti znaš a da mi ne znamo, što ti razumiješ a da toga u nas nema? 10 Ima među nama i sijedih i starih, kojima je više ljeta no tvojemu ocu. 11 Zar su ti premale utjehe Božje i blaga riječ koja ti je upućena? 12 Što te zanijelo srce tvoje i što svojim trepćeš očima, 13 da duh svoj protiv Boga okrećeš i da takva riječ protiv Boga iz usta tvojih izlazi? 14 Što je čovjek da bi čist mogao biti, i od žene rođeni da bi bio pravedan? 15 Gle, u svece svoje Bog se ne pouzdaje, u očima njegovim ni nebesa čista nisu, 16 a kamoli čovjek, oduran i pokvaren, koji bezakonje kao vodu pije. 17 Ja ću ti kazati, poslušaj me; i što sam vidio, to ću ti i pripovjediti, 18 što su kazivali mudraci, i nisu krili što primiše od otaca svojih. 19 Njima je jedinima ova zemlja bila dana i nijedan tuđin među njima ne prođe. 20 Opaki se muči svega vijeka svojega, i broj godina skriven je za nasilnika. 21 Zvuci straha njemu su u ušima; dok miruje, pustošnik dolazi na nj. 22 Ne vjeruje da će se vratiti iz tame, jer on je određen za mač. 23 On tumara za kruhom: »Gdje je?« Zna da je dan tame spreman ruci njegovoj. 24 Straše ga tjeskoba i nevolja, ko kralj za boj spreman navaljuju na nj. 25 Jer on je ruku svoju protiv Boga ispružio i osmjelio se protiv Svemogućega. 26 Tvrdovrato je trčao na nj sa svojim debelim, izbočenim štitom. 27 Ta svoje je lice pokrio pretilinom svojom, i naslagama sala otežao bokove. 28 I boravio je po razrušenim gradovima, u kućama u kojima nitko ne stanuje, koje su spremne da postanu razvaline. 29 On se neće obogatiti i neće ostat’ blago njegovo nit’ će mu se dobra sterati po zemlji. 30 Tami on neće izmaknuti; izdanke njegove osušit će plamen i odnijet će ga dah usta njegovih. 31 Neka se zavedeni ne pouzdaje u ispraznost, jer će mu ispraznost biti nagrada. 32 Izvršit će se prije svog vremena, i grana mu se zelenjeti neće. 33 Svoj nezreo grozd ko loza će stresti, i cvijet će svoj kao maslina odbaciti. 34 Jer opustjet će zbor licemjerâ, i oganj će proždrijeti šatore podmitljivaca. 35 Oni začnu pakost, a rode bezakonje, i utroba njihova prijevaru sprema.«