Lijepog i sunčanog jutra 1966. godine skupina radoznalih ljudi okupila se u luci u gradu Nanaimo, u Britanskoj Kolumbiji, sa željom da vidi “Kraljicu Burnaby”, brod u čiju je izgradnju u to vrijeme uloženo tri i pol milijuna dolara. Dok su stajali na doku i promatrali skupocjeni brod, njihovo zanimanje se odjednom pretvorilo u zaprepaštenje. Dogodilo se to zbog toga što je brod, na kojem nije bilo niti kapetana, niti posade, pokidao užad kojom je bio privezan za obalu i krenuo prema zaljevu čije ga je oštro stijenje već unaprijed osudilo na propast. Naime, jedan od radnika koji je svu noć radio na brodu, ostavio je brodski stroj u položaju “naprijed”, pa kad su tog jutra motori uključeni, brod je pokidao užad. Dok su gledali kako brod ubrzava pramcem usmjerenim prema stijenama, ljude je zahvatila panika. U tim presudnim trenucima jedan radnik je munjevito djelovao — utrčao je u upravljačku kabinu i pokrenuo mehanizam za spuštanje sidra.
Tako je “Kraljica Burnaby” spašena od propasti.
Tko nadzire probleme u svijetu?
Dok sam čitao o ovom brodu bez kapetana i kormilara koji je bio osuđen na propast, pomislio sam: Nije li to opća slika vremena u kojem živi suvremeni čovjek? Tisuće ljudi danas postavljaju jedno pitanje: Postoji li netko tko upravlja? Nadgleda li itko zbivanja na našem planetu? Je li naš svijet osuđen na propast? Prijetnje termonuklearnim ratom, problem gladi u svijetu koji se stalno uvećava, sve opasnija onečišćenost zraka koja prijeti uništiti čovjekov okoliš — sve to visi nad glavama ljudi dvadeset i prvog stoljeća kao Damoklov mač.
Dr. Norman Barlaug, koji je 1970. godine dobio Nobelovu nagradu za svoj rad, izjavio je: “Dvije trećine od četiri milijarde stanovnika našeg planeta živi u vrlo siromašnim zemljama, koje svojim žiteljima jedva uspijevaju osigurati hranu. U tim zemljama svake godine dolazi na svijet više od 70 milijuna novih stanovnika. Četiri od pet novorođenčadi dolazi na svijet u zemljama u kojima vlada oskudica.”
Tako glad u svijetu postaje najvećim izazovom današnjeg čovječanstva. Što se tog izazova tiče, budućnost je još tmurnija. Stvarni porast proizvodnje hrane gotovo je beznačajan u usporedbi s porastom broja stanovnika. Dr. Paul Ehrlich, biolog svjetskog glasa, dao je ovakvu izjavu: “Utrka koju proizvodnja hrane vodi s porastom stanovnika već je izgubljena. Milijuni ljudi umrijet će od gladi, ako ih prethodno ne uništi rat ili onečišćenost okoliša.”
Razmotrimo ukratko i problem onečišćenosti čovjekovog okoliša. Znanstvenici koji se bave time vrlo ozbiljno opominju da je čovjek u svojem ponašanju prema prirodi krenuo putom samouništenja. Ovaj problem je osobito vidljiv u gradovima. Zbog onečišćenosti zraka u velikim gradovima zabranjene su tjelovježbe u školama, dok su u najugroženijim dijelovima gradova postavljene ploče s natpisima: “U uvjetima velike zasićenosti smogom — ne dišite duboko.” Liječnici ističu da mnogobrojne plućne bolesti od kojih boluju ljudi našeg doba imaju izravnu vezu s onečišćenim zrakom. Naši gradovi, zemljište i vode — sve je onečišćeno. Ima li nade za naš planet?
Stvoritelj i Upravitelj
Jedan prijatelj me je nedavno upitao: “Što nam donosi budućnost? Kakav će biti svijet za stotinu godina i hoće li svijet tada uopće postojati?”
Kad malo bolje proučimo prilike koje vladaju na našem planetu, ne možemo reći da na njemu vladaju samo nered i rasulo. Na njemu ima i ljepote i uzvišenog sklada. Posvuda oko nas postoje djela koja su visoko iznad svih ostvarenja ljudske umjetnosti. Tko je dao oblik cvijetu? Tko ga je učinio tako lijepim i nježnim? Je li paukova mreža nastala kao ishod djelovanja slučaja? Svakako da nije! Pauk plete svoju kružnu simetričnu mrežu savršeno točno.
Izvan našeg planetarnog sustava postoje i drugi svemirski sustavi. Tko je Stvoritelj svih njih? Tko je ugradio zvijezde u nebeski prostor? Tko je odredio mjesto planetima i utvrdio njihove putanje oko Sunca? Zar to ne govori o postojanju Onoga tko je sve mudro zamislio? Predočite si snježnu pahuljicu. Svaka pahuljica je drukčije oblikovana. Kad čuveni švicarski proizvođači čipke požele novi motiv za svoje proizvode, oni komadom stakla “uhvate” pahuljicu. Zatim je stave pod mikroskop, preslikaju je i tako dobiju novi motiv za svoje čipke. Sve što postoji, isplanirano je. U cijelom svemiru otkriva se stvaralačka točnost i red, a ne puka slučajnost.
Ipak, najčudesniji mehanizam na svijetu je ljudsko tijelo. Sjetimo se stanice ljudskog tijela koja u sebi skriva tisuće tajni i središte je veličanstvenih čuda. Ako dakle svemir potvrđuje da je planski stvoren, ako svaka stanica dokazuje da nije nastala slučajno, već s ciljem i prema savršenoj zamisli, tada mora postojati i Stvoritelj. Mora postojati Netko tko sve nadgleda. Naš svijet nije brod bez kormilara. Biblija ili Božja riječ, Sveto pismo, ističe da i za naš svijet postoji plan.
Biblija ne otkriva samo postojanje Stvoritelja našega svijeta i svemira; ona nam otkriva da i povijest teče prema određenom planu. Prema tome, povijest nije samo skup događaja, zbirka sukoba i kriza. I povijest ima svoj nacrt. Biblija to otkriva. Astrolozi i razni proricatelji sudbine nisu uspjeli dati točan odgovor o budućnosti svijeta. Mnogi vodeći znanstvenici i poznati mislioci našeg vremena varaju se kad razmišljaju o budućnosti. Oni se zabrinuto pitaju što će se dogoditi s našim planetom, što će biti s našim svijetom — onečišćenim, umornim od ratova i sve više opterećenim glađu. Dok se ti ljudi bore sa svojom zbunjenošću i strahom, Biblija nam daje nadu za sutra. Ona jasno otkriva plan povijesti.
U Knjizi proroka Izaije zapisana je ovakva Božja poruka: “Što prije prorekoh, evo, zbi se, i nove događaje ja naviještam, i prije negoli se pokažu, vama ih objavljujem.” (Izaija 42,9)
Bog kaže: Prije nego što budućnost donese događaje, ja ću vas obavijestiti o njima. Božja knjiga, Biblija, otkriva budućnost stotinama godina unaprijed. Prorok Izaija prenosi da Bog, koji je učinio da planeti kruže oko Sunca i koji je stvorio svemir i njegov savršeni red, vodi događaje na našem planetu: “Ja sam Bog, i nema drugoga; Bog, nitko mi sličan nije! Onaj sam koji od početka svršetak otkriva i unaprijed javlja što još se nije zbilo!” (Izaija 46,9.10)
Proučavajući stranice Biblije upoznat ćemo velike događaje koji će se odigrati u budućnosti, događaje čija se ostvarenja već naziru na obzorju svjetske povijesti. Dok polako podižemo zavjesu koja nam zaklanja budućnost, gledajmo očima biblijskih proroka i upoznajmo ono što će se zasigurno dogoditi u budućnosti koja leži pred čovječanstvom.
Pouzdanost proročanstva
U Knjizi proroka Amosa stoji zapisano: “Ništa ne čini Jahve Gospod a da osnove svoje ne otkrije slugama svojim prorocima.” (Amos 3,7)
Preko svojih proroka Bog je čitateljima Biblije jasno otkrio budućnost. Proučimo jedno takvo vrlo zanimljivo i značajno proročanstvo zapisano u Knjizi proroka Daniela. Ono unaprijed prikazuje 2.500 godina povijesti. Ipak, prije proučavanja tog proročanstva dobro je da kratko razmotrimo što je prethodilo Danielovim proročanstvima.
Kad je svojim učenicima prikazivao događaje koji će se zbiti u povijesti svijeta, Isus je jasno istaknuo potrebu proučavanja Danielovih proročanstava koja obuhvaćaju posljednje dane ovozemaljske povijesti. Danielova proročanstva i proročanstva iz Knjige Otkrivenja idu ruku pod ruku. Proučavanje drugog poglavlja Danielove knjige jasno će nam otkriti, korak po korak i u logičnom slijedu, tijek povijesti dug 2.500 godina.
San vladara iz davne prošlosti
Kao vrlo mlad čovjek Hebrejin Daniel je nasilno odveden u babilonsko ropstvo. Nakon tri godine učenja na dvoru kralja Nabukodonozora, Daniel je dobio visok i utjecajan položaj u Babilonskom Carstvu. Jedne noći kralj Nabukodonozor je usnio neobičan san. Kad se ujutro probudio, shvatio je da san ima iznimno značenje, jer prodire duboko u budućnost; ali se nikako nije mogao sjetiti pojedinosti iz tog svojeg sna. “Taj san ima posebno značenje”, bio je uvjeren, “i neću se smiriti dok ga ne doznam.”
Nabukodonozorov san, kao što ćemo vidjeti, bio je prikaz uspona i pada različitih svjetskih kraljevstava iz različitih povijesnih razdoblja. On je obuhvatio golemo razdoblje od Danielovog doba do našeg vremena, i dalje, otkrivajući što će se u budućnosti dogoditi s planetom Zemljom. Kao što se proročanstvo prema određenom redu ispunilo u prošlosti, tako će se ispuniti i u budućnosti.
Nabukodonozor je pozvao čarobnjake, zvjezdare, gataoce i najobrazovanije ljude da mu kažu i protumače san. Rekao im je: “Usnih jednu sanju, i moj se duh uznemiri od želje da razumijem sanju.” (Daniel 2,3) Drugim riječima: Otkrijte mi san i njegovo značenje!
Mudraci su na to odgovorili: “O kralju, živ bio dovijeka! Pripovijedi svoju sanju slugama svojim, a mi ćemo ti otkriti njezino značenje.” Ali kralj se nije mogao sjetiti sna. Obećao je mudracima “darove i poklone i velike časti” ako mu protumače san i njegovo značenje. Ali ako ne uspiju, očekuje ih smrt.
Ova vijest se ubrzo pročula po cijelom Babilonu. Posvuda se osjećala napetost. I prorok Daniel je čuo tu novost. On je pripadao obrazovanom društvu u Babilonu, ali nije bio niti zvjezdar ili astrolog, niti vrač. Zatražio je malo vremena da se obrati Bogu i od Njega izmoli pomoć za rješenje te neobične nepoznanice. Iskreno je vapio Bogu u molitvi. Tražio je od Boga cijelog svemira da mu otkrije san koji je usnio kralj Nabukodonozor. Bog je milostivo prosvijetlio Danielov um i otkrio mu kraljev san.
Daniel je tada otišao kralju. O ovom događaju čitamo u Knjizi proroka Daniela: “Arjok žurno odvede Daniela kralju, i reče: ‘Našao sam među izgnanicima judejskim čovjeka koji će kralju kazati što san znači.’ Kralj reče Danielu (koji se zvaše Baltazar): ‘Jesi li kadar kazati mi san koji sam usnio i što znači?’ Daniel odgovori pred kraljem: ‘Tajnu koju istražuje kralj ne mogahu kralju otkriti mudraci, čarobnici, gataoci i zaklinjači; ali ima na nebu Bog koji objavljuje tajne, i on je saopćio kralju Nabukodonozoru ono što će biti na svršetku danâ. Evo tvoje sanje i onoga što ti se prividjelo na postelji…” (Daniel 2,25-28)
Daniel je naznačio važnu istinu: “Ali ima na nebu Bog koji objavljuje tajne, i on je saopćio kralju Nabukodonozoru ono što će biti na svršetku danâ.” Istaknuo je kako je Bog ovim snom objavio kralju što će biti do kraja vremena. Prorok nije mogao znati budućnost, niti kralju otkriti san, ali Bog može odgovoriti na takvo pitanje. Daniel je bio samo posrednik. Svoje posredovanje iznio je u obraćanju kralju: “O kralju, na tvojoj ti postelji dođoše misli o tome što će se dogoditi kasnije, a Otkrivatelj tajna saopćio je ono što će biti. Iako nemam mudrosti više nego ostali smrtnici, ta mi je tajna objavljena samo zato da njezino značenje saopćim kralju i da upoznaš misli svoga srca.
Ti si, o kralju, imao viđenje: Gle, kip, golem kip, vrlo blistav, stajaše pred tobom, strašan za oči. Tome kipu glava bijaše od čistog zlata, prsa i ruke od srebra, trbuh i bedra od mjedi, gnjati od željeza, a stopala dijelom od željeza, dijelom od gline. Ti si promatrao: iznenada se odvali kamen a da ga ne dodirnu ruka, pa udari u kip, u stopala od željeza i gline, te ih razbi. Tada se smrvi najednom željezo i glina, mjed, srebro i zlato, i sve postade kao pljeva na gumnu ljeti, i vjetar sve odnese bez traga. A kamen koji bijaše u kip udario postade veliko brdo te napuni svu zemlju.’” (Daniel 2,29-35)
Prikaz svjetske povijesti
Mogu zamisliti kralja kako oduševljeno izvikuje: “Da, upravo sam to vidio! Daniele, kako si to doznao? Tko ti je rekao?” Mogu zamisliti i proroka Daniela koji je kratko odgovorio: “Ima na nebu Bog koji objavljuje tajne, i … ono što će biti na svršetku danâ.”
Trenutak je da upoznamo neka važna načela koja će nam pomoći da shvatimo proročanstva. Ako želimo razumjeti neko proročanstvo, moramo načiniti tri osnovna koraka:
1. Čitanje proročanstva. Većinu biblijskih proročanstava ljudi razumiju pogrešno jer uglavnom čitaju što je netko treći rekao, napisao ili propovijedao o tome. Nikada nećemo moći razumjeti neko proročanstvo ako ga vrlo pomnjivo osobno ne pročitamo iz same Biblije. To smo upravo učinili čitajući biblijske retke iz Knjige proroka Daniela 2,29-35, koji govore o golemom kipu s glavom od zlata, grudima i rukama od srebra, bedrima od mjedi ili bakra, nogama od željeza i gline, te o kamenu odvaljenom “a da ga ne dodirne ruka” koji je uništio kip.
2. Pronalaženje biblijskog objašnjenja proročanstva. Kako bismo odgovorili na pitanje što mislite kakvo značenje nosi ovo proročanstvo? Mogli bismo odgovoriti drugim pitanjem: Tko može reći da je jedno mišljenje ispravno, a drugo pogrešno, ili obrnuto? Zbog toga o značenju proročanstva mora postojati valjana prosudba. Kad god čitamo neko biblijsko proročanstvo, okrenimo se samoj Bibliji kako bismo u njoj pronašli potpuno tumačenje.
3. Kako se tumačenje koje je Bog dao ispunilo u povijesti? Prorok Daniel objašnjava kralju Nabukodonozoru značenje i važnost proročanstva. On počinje ovako: “To bijaše sanja; a njezino ćemo značenje reći pred kraljem.” (redak 36) Važno je uočiti da prorok kaže “a njezino ćemo značenje reći”, a ne “ja ću ti reći”. Bog je Danielu otkrio san, a prorok je istaknuo kako je on samo Božje oruđe preko kojega je kralju otkriven san i njegovo značenje.
“To bijaše sanja; a njezino ćemo značenje reći pred kraljem. Ti, o kralju, kralju kraljeva, komu Bog Nebeski dade kraljevstvo, silu moć i slavu — i u čije je ruke stavio, gdje god se našli, sinove ljudske, životinje poljske, ptice nebeske, i postavio te gospodarom nad svim time — ti si glava od zlata.” (redci 36-38)
Daniel je gledao kralja ravno u oči i bez oklijevanja izjavio: “Ti si glava od zlata.” Dakle, ovo proročanstvo, koje je obuhvatilo razdoblje ljudske povijesti od 2.500 godina, započinje od Danielovog vremena i proteže se sve do kraja svijeta. Proročanstva zapisana u Otkrivenju također počinju u vrijeme kad su zapisana i sežu do kraja svijeta.
Babilon
Prorok Daniel ističe kako je Babilonsko Kraljevstvo predstavljeno zlatnom glavom. Kakva uzbudljiva, sjajna slika: Babilon — zlatna glava!
Babilon, najmoćniji grad u povijesti staroga svijeta, sagrađen na rijeci Eufrat, koja je tekla samim središtem grada, imao je zidove više od šezdeset metara i dovoljno široke da su se po njima mogla usporedno kretati troja zaprežna kola. Opisujući Babilon, grčki povjesničar Herodot govori kako su Babilonci neštedimice trošili zlato, posebice kad su bile u pitanju vjerske potrebe. Govoreći o babilonskom zlatnom božanstvu Bel-Marduku, Herodot tvrdi kako je kip božanstva bio načinjen od čistog zlata te da je sjedio na zlatnom prijestolju pored kojega je bio postavljen zlatni stol, dok se ispred njega nalazio zlatni žrtvenik u zlatnom hramu. Babilon je, dakle, vjerno prikazan glavom od zlata.
Kralj Nabukodonozor je, na jednoj od glinenih pločica koje su iskopali biblijski arheolozi, ostavio ovakav zapis: “O, Babilone, radosti mojih očiju i slavo svih kraljevstava, budi vječan!”
Iskapanja koja su vršena u Babilonu potvrdila su Nabukodonozorovu želju da njegovo kraljevstvo traje vječno. Na mnoštvu glinenih pločica koje su pronađene u Babilonu zapisano je Nabukodonozorovo ime. On je želio da njegovo kraljevstvo nikad ne propadne. Ali prorok Daniel je prenio: “Poslije tebe ustat će drugo kraljevstvo …” (redak 39) Daniel je istaknuo kako cijeli kip nije od zlata. Nastupit će razdoblje drugog kraljevstva predstavljenog srebrom.
Koje se kraljevstvo podignulo nakon Babilona?
Medo-Perzija
Babilon je vladao svijetom od 605. do 539. godine prije naše ere. Samo nekoliko godina nakon Nabukodonozorove smrti, godine 539. prije naše ere, na prijestolju se našao kralj Baltazar. Jedne noći, tijekom orgijanja na njegovom dvoru, neka čudesna ruka ispisala je na zidu neobične riječi: “A evo što je napisano: Mene, Mene, Tekel, Parsin. A te riječi znače: Mene: izmjerio je Bog tvoje kraljevstvo i učinio mu kraj; Tekel: bio si vagnut na tezulji i nađen si prelagan; Parsin: razdijeljeno je tvoje kraljevstvo i predano Medijcima i Perzijancima.” (Daniel 5,25-28)
Bog je prorekao drugo kraljevstvo koje će se podići nakon Babilona. U Knjizi proroka Daniela, u 5. poglavlju, opisano je kako su Medijci i Perzijanci osvojili Babilon.
Vrlo je zanimljivo spomenuti kako je u Bibliji, mnogo godina ranije, spomenut vladar koji će doista osvojiti Babilon. Bio je to perzijski vojskovođa Kir. On je spomenut po imenu u proročanstvu mnogo godina prije nego što se i rodio.
“Ja govorim Kiru: ‘Pastiru moj!’ I on će sve želje moje ispuniti govoreći Jeruzalemu: ‘Sagradi se!’ i Hramu: ‘Utemelji se!’ Ovako govori Jahve o Kiru, pomazaniku svome: ‘Primih ga za desnicu da pred njim oborim narode i raspašem bokove kraljevima, da rastvorim pred njim vratnice, da mu nijedna vrata ne budu zatvorena.’” (Izaija 44,28; 45,1)
Ne potvrđuje li ovaj navod da povijest teče određenim tijekom? Bog vodi i nadgleda događaje! Kad su se proročanstva ispunjavala s takvom točnošću u prošlosti, ispunit će se i u budućnosti. Stoga, s dubokim povjerenjem u Boga možemo očekivati ono što dolazi.
Izaijino proročanstvo napisano je oko sedam stotina godina prije naše ere, a Kir je napao Babilon 539. godine prije naše ere, dakle nakon više od stotinu i šezdeset godina.
Kroz grad Babilon protjecala je rijeka Eufrat. Kirovi vojnici skrenuli su korito rijeke, tako da je razina vode u riječnom koritu opala. Koristeći presušeno korito, dio Kirove vojske ušao je u grad. Prolaz u grad na obje strane rijeke bio je tako otvoren i neosiguran stražom, jer je u Baltazarovom dvoru još trajao pir. Tako je Kir, vojskovođa spomenut po imenu stotinu i šezdeset godina ranije, ušao u grad i pokorio Babilon. Zlatno Babilonsko Kraljevstvo je propalo, a na pozornicu je stupila Medo-Perzija.
Biblija nije ljudska tvorevina. To je Božja knjiga. U njoj je opisan uspon i pad kraljevstava. Ona čak po imenu spominje vojskovođu koji je pobijedio Babilon, a povijest pokazuje da događaji teku određenim tijekom. Hoće li Medo-Perzija trajati vječno? Ona se razvijala u skladu s prorokovim riječima “drugo kraljevstvo, slabije od tvoga…” (Daniel 2,39). Medo-Perzija se brzo podigla, ali nikad nije dostigla sjaj i slavu Babilona. Zato je i bila predstavljena srebrom, kovinom koja ima manju vrijednost od zlata. Ali ni to svjetsko kraljevstvo neće vladati zauvijek — podignut će se treće kraljevstvo.
Grčko-makedonsko Kraljevstvo
Veliki vojskovođa Aleksandar Makedonski zauzeo je svoje važno mjesto u povijesti u svojoj dvadeset i petoj godini života. U trideset i trećoj godini već je bio vladar cijelog tadašnjeg poznatog svijeta. Njegov utjecaj dosezao je svuda. Aleksandar je bio jedan od najvećih vojnih genija svih vremena. Govoreći o njemu, veliki filozof i povjesničar Arrian je napisao: “Uvjeren sam da tada nije bilo naroda, ni grada, niti ijednog čovjeka koji nije znao za Aleksandrovo ime. Izgledalo je kao da ga u svakom pothvatu vodi božanska ruka.”
Grčko-makedonsko Kraljevstvo, treće po redu, pokorilo je Perziju 331. godine prije naše ere. Je li ono ostalo vječno? Ne, na kipu sada treba promatrati četvrtu kovinu, željezo, koje dolazi nakon bedara od bakra: “A četvrto kraljevstvo bit će tvrdo poput željeza, poput željeza koje sve satire i mrvi; kao željezo koje razbija, skršit će i razbit će sva ona kraljevstva.” (Daniel 2,40)
Rimsko Carstvo
Kraljevstvo koje je uslijedilo, Rimsko Carstvo, bilo je vrlo moćno. Ono je 160 godina prije Krista srušilo Grčku i potrajalo do oko 450. godine naše ere. Rimski Imperij vladao je svijetom i u Kristovo vrijeme. Zbog rimske zapovijedi o popisu stanovništva, Josip i Marija su došli u Betlehem, gradić u kojem se rodio Isus. Rimski vojnici raspeli su Krista, a Kristov grob bio je zapečaćen rimskim pečatom.
U svojem čuvenom povijesnom djelu Uspon i pad Rimskog Carstva, Edward Gibbon u kipu iz Knjige proroka Daniela prepoznaje opis naroda koji su vladali svijetom od Babilona do Rima. Na 631. stranici izvornika on kaže: “Kip od zlata, srebra i bakra može poslužiti da predstavi narode i njihove kraljeve koji su postupno lomljeni željeznim Rimskim Carstvom.” Čak i ovaj svjetovni povjesničar prepoznaje u velikom kipu sliku uspona i pada raznih kraljevstava.
Promatrajući tijek povijesti i način na koji je svako kraljevstvo nestalo s pozornice svijeta i prepustilo svoje mjesto drugom, mogli bismo očekivati da će se nakon Rima opet podići neko svjetsko kraljevstvo. Međutim, nakon nogu od željeza Biblija ne spominje nikakvo peto svjetsko kraljevstvo. Četiri kraljevstva vladala su u svojim razdobljima: Babilon, Medo-Perzija, Grčka i Rim. Ne tri, ne dva, ne pet ili šest! U povijesti se zbilo upravo onako kako je Biblija prorekla. Zato možemo biti uvjereni da naša Zemlja nije poput broda bez kormilara. Onaj tko je stvorio zvijezde, vodi računa i o povijesti našeg planeta.
Podijeljeno kraljevstvo
“Stopala koja si vidio, dijelom glina a dijelom željezo, jesu podijeljeno kraljevstvo: imat će nešto od čvrstoće željeza prema onome što si vidio željezo izmiješano s glinom. Prsti stopala, dijelom željezo a dijelom glina: kraljevstvo će biti dijelom čvrsto a dijelom krhko. A što si vidio željezo izmiješano s glinom: oni će se miješati ljudskim sjemenom, ali se neće držati zajedno, kao što se ni željezo ne da pomiješati s glinom.” (Daniel 2,41-43)
Prema proročanstvu, peto kraljevstvo se neće pojaviti kao nasljednik Rimskog Imperija. Proročanstvo govori kako će se Rim kao država raspasti. Stopala na kipu “dijelom od željeza, dijelom od gline” predstavljaju raspad Rimskog Carstva.
Od sredine četvrtog do sredine petog stoljeća naše ere, zapadnom Europom kretala su se brojna barbarska plemena. Anglosasi, Franci, Alemani, Burgundi, Vandali, Huni, Svevi i mnogi drugi harali su Rimskim Carstvom. Ta barbarska plemena zaposjela su pojedine dijelove Carstva mijenjajući njegove granice prema svojoj volji. Franci su zauzeli područje koje nam je danas poznato kao Francuska. Anglosasi područje današnje Engleske, Svevi područje današnje Švicarske, Huni Mađarske — i tako redom po cijeloj Europi. Stopala od zemlje i željeza upozoravaju na činjenicu da će neki između naroda koji će zauzeti pojedine rimske provincije biti čvrsti kao željezo, dok će drugi biti slabi i trošni kao glina.
Prorok o tom povijesnom razdoblju govori: “A što si vidio željezo izmiješano s glinom: oni će se miješati ljudskim sjemenom, ali se neće držati zajedno, kao što se ni željezo ne da pomiješati s glinom.” (Daniel 2,43)
Od vremena Rimskog Carstva više nije bilo tako velike, čvrste i jedinstvene države u Europi.
Međutim, Biblija kaže: “Ali se neće držati zajedno…” Europa neće biti ujedinjena u cjelovitu državu, niti u snažnu političku i vojnu cjelinu.
Što donosi budućnost? Prema proročanstvu koje prati tijek povijesti na Zemlji, vrijeme zlatne glave, srebrnih prsa, bakrenih bedara i željeznih nogu odavno je prošlo. Živimo na samom kraju povijesti, u razdoblju koje je predstavljeno prstima nogu na velikom kipu. Što se nalazi na obzorju?
Kristovo vječno kraljevstvo
“U vrijeme ovih kraljeva Bog Nebeski podići će kraljevstvo koje neće nikada propasti i neće prijeći na neki drugi narod. Ono će razbiti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo će stajati dovijeka — kao što si vidio da se kamen s brijega odvalio a da ga ne dodirnu ruka, te smrvio željezo, mjed, glinu, srebro i zlato. Veliki je Bog saopćio kralju što se ima dogoditi. Sanja je istinita, a tumačenje joj pouzdano.” (Daniel 2,44.45)
Evo sljedećeg događaja iz proročkog rasporeda! On se zbiva “u vrijeme ovih kraljeva”. Kojih kraljeva? U vrijeme podijeljene Europe. Kamen koji se odvalio “a da ga ne dodirnu ruka” (Daniel 2,34) predstavlja Božje kraljevstvo. On će postati “veliko brdo” koje će ispuniti svu zemlju. Prema tome, je li povijest našeg planeta usmjerena prema uništenju?
Iz svete Božje riječi čovječanstvu stižu dobre vijesti! Kamen koji se odvalio bez djelovanja ljudske ruke je Kristovo kraljevstvo koje će doći. Isus dolazi kako bi uspostavio kraljevstvo u kojem neće biti ratnih prijetnji, straha niti nemira među ljudima, niti sukoba, niti gladi, niti onečišćenog zraka.
Ljudima našeg doba potrebna je poruka nade koja se nalazi u svetoj Božjoj knjizi, potrebno im je povjerenje i sigurnost koji se mogu dobiti iz nje. Potreban nam je Spasitelj, koji govori iz ove Knjige, koji će doći i promijeniti naša srca i naše živote; ponovno nas stvoriti i preobraziti tako da možemo živjeti u tom vječnom svijetu oslobođenom bolesti, rata, patnji i smrti.
Naš svijet je doista zapao u bezizlazno stanje, a nevolje koje ga more su vrlo ozbiljne. Ali postoji izlaz. Problemi našega svijeta, koji prkose svim ljudskim naporima, bit će riješeni kad Krist osnuje svoje vječno kraljevstvo. Prije nego što ga osnuje u svijetu, On ga želi osnovati u svakom ljudskom srcu. Prije nego što zauzme prijestolje vječne države novoga svijeta, On želi da u životu i boravištu svakog čovjeka stvori ozračje tih novih, božanskih i vječnih vrijednosti.
Zašto Mu ne bismo prepustili svoje srce da od njega učini dio svojeg vječnog kraljevstva?
Mark A. Finley
