Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Izaija 17”.
1 Proročanstvo o Damasku. »Gle, prestat će Damask biti gradom i postat će hrpom ruševina. 2 Gradovi Aroera bit će napušteni; bit će za stada, koja će u njima polijegati i nitko ih plašiti neće. 3 I nestat će iz Efraima utvrda, a iz Damaska i ostatka Sirije kraljevstvo. Bit će kao slava sinova Izraelovih«, riječ je Gospoda Nad Vojskama. 4 »I dogodit će se u onaj dan da će se smanjiti slava Jakovljeva i stanjit će se pretilina tijela njegova. 5 I bit će kao kad žetelac sabire žito i mišicom svojom klasje žanje; i bit će kao kad se kupi klasje u Refaimskoj dolini. 6 Ali će se pabirci ostaviti u njoj, kao kad se otrese maslina: dvije–tri uljike gore na vrhu, četiri–pet na njezinim najrodnijim granama«, riječ je Gospoda, Boga Izraelova. 7 U onaj dan čovjek će gledati na Stvoritelja svojega, i oči njegove zagledat će se u Sveca Izraelova. 8 I neće više gledati na žrtvenike, djelo ruku svojih, niti će se zagledati u ono što su njegovi prsti načinili, ni u ašere ni u kadione žrtvenike. 9 U onaj dan njegovi tvrdi gradovi bit će kao napuštena šuma i grana što su je ostavili pred sinovima Izraelovim; i bit će pustoš. 10 Jer si zaboravio Boga svog spasenja i nisi se spomenuo stijene snage svoje. Zato ćeš saditi ljupke biljke i presađivati stranu lozu. 11 Danju ćeš raditi da tvoja biljka uzraste, a ujutro će sjeme tvoje procvjetati; ali kad dođe do žetve, bit će to puka gomila u dan nemoći i boli nezacjeljive. 12 Jao, buka mnogih pukova što huče kako huče morā, i šumor narodā što šumore kao šumor silnih voda. 13 Šumore narodi kao šumor mnogih voda, ali kad ih Bog prekori, pobjeći će daleko i bit će gonjeni po gorama kao pljeva na vjetru i kao vrtlog prašine na vihoru. 14 A u večernje doba, gle: strahota! Ali još prije jutra, nema ih više. To je dio onih koji nas pljačkaju i sudba onih koji nas plijene.