Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Jeremija 2”.
1 I dođe mi riječ Gospodnja govoreći: 2 »Idi i viči u uši Jeruzalemu govoreći: ‘Ovako veli Gospod: Sjećam te se po milosrđu tvoje mladosti, po ljubavi vjereništva tvoga, kad si za mnom išla u pustinju, u zemlju nezasijanu. 3 Izrael bijaše svet za Gospoda, prvina njegove ljetine; svi koji ga izjedahu snosit će krivnju, stići će ih zlo’«, izjavljuje Gospod. 4 Čujte riječ Gospodnju, dome Jakovljev, i svi rodovi doma Izraelova. 5 Ovako veli Gospod: »Kakvu nepravdu oci vaši nađoše na meni da se udaljiše od mene i pođoše za ispraznošću te postadoše isprazni? 6 I nisu rekli: ‘Gdje je Gospod, koji nas izvede iz zemlje egipatske, koji nas provede kroz pustinju, kroza zemlju pustoši i jama, kroza zemlju suše i sjene smrti, kroza zemlju kojom nitko ne prolazi i gdje čovjek ne stanuje?’ 7 I dovedoh vas u plodnu zemlju da jedete ploda njezina i dobrote njezine. Ali vi uđoste i oskvrnuste zemlju moju, i od baštine moje gnusobu načiniste. 8 Svećenici ne rekoše: ‘Gdje je Gospod?’, a oni koji se bave Zakonom mene ne upoznaše; i pastiri sagriješiše protiv mene, a proroci prorokovahu Baalom i iđahu za onim što ne koristi. 9 Zato ću se još parničiti s vama«, izjavljuje Gospod. »I sa sinovima vaših sinova ja ću se parničiti. 10 Ta prođite otoke kitimske i vidite, i pošaljite u Kedar pa dobro promislite i razvidite je li se takvo što zbilo. 11 Je li koji narod promijenio bogove, premda to bogovi nisu? A moj je puk Slavu svoju zamijenio za ono što ne koristi. 12 Zgrozite se nad tim, nebesa, prenerazite se i prestravite se silno«, riječ je Gospodnja. 13 »Jer dva zla puk moj učini: ostavi mene, izvor vode žive, te iskopa sebi nakapnice, nakapnice raspucane što vode držati ne mogu. 14 Je li Izrael rob? Je li on u kući rođeni sluga? Zašto li plijenom postade? 15 Lavovi su na nj rikali, podizali svoj glas, i zemlju njegovu pretvorili u pustoš; gradovi mu bijahu spaljeni, ostadoše bez žitelja. 16 Pa i sinovi Nofa i Tahpanhesa brijahu ti tjeme. 17 Nisi li ti to sam sebi učinio ostavivši Gospoda, Boga svojega, kad te vodio putem? 18 A sad, što će ti put u Egipat da piješ vode šihorske? I što će ti put u Asiriju da piješ vode iz Rijeke? 19 Tvoja će te zloća kazniti, i tvoje će te otpadništvo prekoriti. Spoznaj dakle i uvidi da je zlo i gorko što si ostavio Gospoda, Boga svojega, i što nema straha mojega u tebi«, riječ je Gospodina, Gospoda Nad Vojskama. 20 »Jer odavna skrših jaram tvoj, raskidoh tvoje sveze; a ti reče: ‘Neću prestupiti.’ Kadli na svakom visokom brdu i pod svakim zelenim drvetom ti lijegaše kao bludnica. 21 A ja te zasadih kao lozu plemenitu, sjeme sasvim pouzdano. Kako mi se onda prometnu u izrod, u lozu stranu? 22 Jer da se i lužinom opereš i uzmeš si mnogo sapuna, mrlja tvog bezakonja ostat će preda mnom«, riječ je Gospodina Gospoda. 23 »Kako možeš reći: ‘Nisam se onečistio, za baalima nisam išao’? Pogledaj put svoj u dolini, spoznaj što si učinio. Ti si deva hitra što krstari svojim putovima, 24 divlja magarica navikla na pustinju što udiše vjetar u pohoti duše svoje; kad joj dođe nagon, tko će je odvratiti? Koji god je traže, neće se umoriti; naći će je u mjesecu njezinu. 25 Pazi da ti noga ne obosi i da ti grlo ne ožedni. A ti kažeš: ‘Uzalud! Ne! Jer ja ljubim tuđince i za njima ću ići.’ 26 Kao što se tat postidi kad bude pronađen, tako će se zastidjeti dom Izraelov — oni, njihovi kraljevi, njihovi knezovi, te njihovi svećenici i proroci njihovi, 27 koji drvetu govore: ‘Ti si moj otac’, a kamenu: ‘Ti si me rodio’; jer mi okrenuše leđa, a ne lice. A u vrijeme svoje nevolje reći će: ‘Ustani i spasi nas.’ 28 Gdje li su tvoji bogovi što ih sebi načini? Nek ustanu ako te mogu spasiti u vrijeme nevolje tvoje. Jer koliki je broj tvojih gradova, toliko je, Judo, bogova tvojih! 29 Zašto se parbite sa mnom? Svi se vi od mene odmetnuste«, riječ je Gospodnja. 30 Uzalud sam udarao sinove vaše, nisu primili pouku. Vaš mač proždrije proroke vaše kao lav što zatire. 31 Naraštaju, razmotrite riječ Gospodnju! Bijah li ja pustinja Izraelu ili zemlja tmine? Zašto puk moj govori: ‘Mi gospodujemo, nećemo više k tebi dolaziti’? 32 Zaboravlja li djevica svoj nakit il’ nevjesta ukras svoj? A puk moj mene zaboravi, bezbroj je tome već dana. 33 Kako si dobro pripravila svoj put da bi potražila ljubav! Zato si pakosnice i učila putima svojim. 34 Čak i na skutima tvojim našlo se krvi duša nedužnih potrebnika. Nisam je našao tragajući; ta ima je po svim ovim mjestima. 35 A ti govoriš: ‘Budući da sam nedužna, njegov će se gnjev zacijelo odvratiti od mene.’ Evo me da se sudim s tobom, jer govoriš: ‘Nisam zgriješila.’ 36 Zašto toliko vrludaš mijenjajući svoj put? Postidjet ćeš se i Egipta kao što si se postidjela Asirije. 37 I odavde ćeš izaći sa svojim rukama na glavi svojoj, jer Gospod odbaci tvoje uzdanice i s njima nećeš imati uspjeha.«