Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Marko 6”.
1 I izađe odande i dođe u svoj zavičaj. Slijedili su ga njegovi učenici. 2 A kad dođe subota, poče naučavati u sinagogi. I mnogi koji su slušali divili se govoreći: »Odakle to ovomu?« i: »Kakva li mu je mudrost dana da se i takva silna djela događaju po njegovim rukama? 3 Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, a brat Jakovljev i Josov i Judin i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?« I sablažnjavahu se o njega. 4 A Isus im govoraše: »Nije prorok bez časti, osim u zavičaju svojemu i među rodbinom i u domu svojemu.« 5 I ne mogaše ondje učiniti nijedno čudo, osim što ozdravi nekoliko bolesnika položivši na njih ruke. 6 I čudio se zbog nevjere njihove. I obilazio je sela uokolo i naučavao. 7 I dozva Dvanaestoricu pa ih poče slati dvojicu po dvojicu te im davaše vlast nad nečistim duhovima. 8 I zapovjedi im da na put ne uzimaju ništa osim jedino štapa: ni torbe, ni kruha, ni bakrenika u pojasu, 9 nego da nose sandale; i da ne oblače dviju haljina. 10 I govoraše im: »Gdje god uđete u kuću, ostanite ondje dok ne odete odande. 11 I koji god vas ne prime i ne poslušaju vas, izlazeći odande otresite prah ispod svojih nogu, njima za svjedočanstvo. Zaista, kažem vam, podnošljivije će biti Sodomi i Gomori u dan suda negoli gradu onomu.« 12 I otišavši, propovijedali su da se treba pokajati. 13 I mnoge su zloduhe izgonili, i mnoge bolesnike mazali uljem i ozdravljali. 14 Dočuo to i kralj Herod, jer Isusovo ime postade poznato, pa govoraše: »Ivan Krstitelj uskrsnu od mrtvih i zbog toga čudotvorne sile djeluju u njemu.« 15 Jedni govorahu: »Ilija je!« Drugi pak govorahu: »Prorok je ili kao jedan od proroka.« 16 A Herod, čuvši ih, reče: »To je Ivan kojemu ja odrubih glavu. On uskrsnu od mrtvih!« 17 Sam Herod naime posla da uhvate Ivana i sveza ga u tamnici zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa, jer se njome bijaše oženio. 18 Ivan naime govoraše Herodu: »Nije ti dopušteno imati ženu brata svojega.« 19 A Herodijada ga je mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla 20 jer se Herod bojao Ivana, znajući da je on pravedan i svet čovjek pa ga je štitio. I kad bi ga čuo, mnogo bi toga činio — a rado ga je slušao. 21 I dođe pogodan dan kad Herod, o svom rođendanu, priredi gozbu svojim velikašima i tisućnicima i prvacima galilejskim. 22 I uđe kći spomenute Herodijade i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima pa kralj reče djevojci: »Zaišći od mene što god hoćeš, i dat ću ti!« 23 I zakle joj se: »Što god od mene zaišćeš, dat ću ti, pa bila to i polovica mojega kraljevstva.« 24 A ona izađe pa reče svojoj materi: »Što da zaišćem?« A ona reče: »Glavu Ivana Krstitelja!« 25Odmah žurno uđe kralju te zaiska govoreći: »Hoću da mi smjesta na plitici dadeš glavu Ivana Krstitelja!« 26 I ražalosti se kralj, ali zbog prisege i sustolnikā ne htjede je odbiti. 27 I kralj odmah posla krvnika naredivši da se donese njegova glava. A on ode, odrubi mu glavu u tamnici 28 pa donese na plitici glavu njegovu i dade je djevojci, a djevojka je dade materi svojoj. 29 I kad za to čuše njegovi učenici, dođoše i uzeše njegovo truplo te ga položiše u grob. 30 I skupiše se apostoli oko Isusa te ga izvijestiše o svemu: i što su činili i što su naučavali. 31 I reče im: »Hajdete vi sami u osamu, na pusto mjesto, pa počivajte malo.« Jer bilo je mnogo onih koji su dolazili i odlazili pa nisu imali vremena ni jesti. 32 I otploviše brodicom na pusto mjesto, u osamu. 33 I opazi ih mnoštvo gdje odlaze, a mnogi ga prepoznaše, pa se pješice iz svih gradova strčaše onamo. I pretekoše ih te se skupiše oko njega. 34 A Isus, izašavši, ugleda veliko mnoštvo te se sažali nad njima jer bijahu kao ovce bez pastira; i poče ih učiti mnogočemu. 35 I kad već bȋ kasni sat, pristupe mu učenici njegovi pa reknu: »Pusto je ovo mjesto, i već je kasni sat. 36 Otpusti ih, neka odu u okolne zaseoke i sela i kupe sebi kruha, jer nemaju što jesti.« 37 A on im, odgovorivši, reče: »Podajte im vi jesti.« I rekoše mu: »Da odemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?« 38 A on im reče: »Koliko kruhova imate? Idite i vidite!« Pa kad doznaše, rekoše: »Pet, i dvije ribe.« 39 I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi. 40 I sjedoše u skupinama po sto i po pedeset. 41 I uze tih pet kruhova i dvije ribe, pogleda u nebo, blagoslovi i razlomi kruhove te davaše učenicima svojim da stave pred njih. I one dvije ribe razdijeli svima. 42 I svi jedoše, i nasitiše se. 43 A od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, i od riba. 44 I onih što su jeli te kruhove bijaše oko pet tisuća muževa. 45 I odmah primora učenike svoje da uđu u brodicu i idu pred njim na drugu stranu prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo. 46 Rasta se od njih pa ode u goru da se pomoli. 47 I kad dođe večer, brodica bijaše usred mora, a on, sam, na kopnu. 48 I vidje ih gdje se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar, pa oko četvrte noćne straže dođe k njima hodeći po moru. I htijaše ih mimoići. 49 A oni, vidjevši ga kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše. 50 Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. I odmah progovori s njima i reče im: »Samo hrabro! Ja sam, ne bojte se!« 51 I uspe se k njima u brodicu, i vjetar utihnu. I silno se, preko mjere, u sebi snebivahu i čuđahu; 52 jer ne razumješe ono o kruhovima — srce im naime bijaše otvrdnulo. 53 I kad preploviše, dođoše u zemlju genezaretsku i pristadoše. 54 I kad izađoše iz brodice, ljudi ga odmah prepoznaše 55 te, optrčavši svu onu okolicu, počnu na ležaljkama donositi bolesnike onamo gdje bi čuli da je on. 56 I gdje god bi ulazio — u sela ili gradove ili zaseoke — na trgove bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar i skuta njegove haljine. I koji god bi ga se doticali, spasavali bi se.