Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Marko 14”.
1 A za dva dana bijaše Pasha i Neukvasani kruhovi. Velesvećenici i knjižnici tražili su kako da ga na prijevaru uhvate i ubiju, 2 no govorahu: »Ne na blagdan, da ne bude pobune u puku.« 3 I kad je u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za stolom, dođe mu neka žena s ubjelnicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi onaubjelnicu i izli mu pomast po glavi. 4 A neki su negodovali među sobom i govorili: »Čemu to rasipanje pomasti? 5 Ta moglo se to prodati za više od trista denara i dati siromasima.« I mrmljahu protiv nje. 6 No Isus reče: »Pustite je, što joj stvarate neprilike? Dobro djelo učini na meni. 7 Jer siromahe svagda imate uza se i kad god hoćete možete im dobro činiti, a mene nemate svagda. 8 Ona je učinila što je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop. 9 Zaista, kažem vam, gdje god se bude propovijedalo ovo evanđelje, po svem svijetu, govorit će se i ovo što ona učini — njoj na spomen.« 10 I Juda Iskariotski, jedan od Dvanaestorice, ode velesvećenicima da im ga preda. 11 A oni se, čuvši to, obradovaše te mu obećaše dati novac. I tražio je kako bi bilo zgodno da ga preda. 12 I prvoga dana Neukvasanih kruhova, kad se žrtvovala pasha, rekoše mu učenici njegovi: »Gdje hoćeš da odemo ipripravimo da blaguješ pashu?« 13 I pošalje dvojicu od svojih učenika i reče im: »Idite u grad, i susrest će vas čovjek koji nosi vrč vode. Pođite za njim 14 pa, gdje god da uđe, recite kućegospodaru: ‘Učitelj kaže: Gdje je gostinska soba u kojoj bih blagovao pashu sa svojim učenicima?’ 15 I on će vam pokazati veliku gornju sobu, prostrtu i spremnu. Ondje nam pripravite.« 16 I učenici njegovi odu i dođu u grad i nađu kako im reče te priprave pashu. 17 I kad dođe večer, dođe s Dvanaestoricom. 18 I dok su oni bili za stolom i jeli, reče Isus: »Zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati — jedan koji jede sa mnom.« 19 A oni se počeše žalostiti i govoriti mu jedan za drugim: »Da nisam ja?« I drugi: »Da nisam ja?« 20 A on im, odgovorivši, reče: »Jedan od Dvanaestorice, koji sa mnom umače u zdjelu. 21 Sin Čovječji doista odlazi, kako je o njemu i pisano, ali jao onomu čovjeku koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bilo bolje da se ni rodio nije.« 22 I dok su oni jeli, Isus uze kruh, blagoslovi, razlomi i dade im te reče: »Uzmite, pojedite! Ovo je tijelo moje.« 23 I uze čašu, zahvali i dade im. I popiše iz nje svi. 24 I reče im: »Ovo je krv moja, krv novoga saveza, koja se za mnoge prolijeva. 25 Zaista, kažem vam: neću više piti od roda trsova do onoga dana kad ću ga, novoga, piti u kraljevstvu Božjemu.« 26 I kad otpjevaše hvalospjeve, izađoše na Maslinsku goru. 27 I reče im Isus: »Svi ćete se ove noći sablazniti o mene. Jer pisano je: Udarit ću pastira, i ovce će se razbježati. 28 Ali nakon što uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.« 29 A Petar mu kaza: »Ako se i svi sablazne, ja ipak neću!« 30 I reče mu Isus: »Zaista, kažem ti: danas, još ove noći, prije negoli se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me se odreći.« 31 No on još upornije govoraše: »Bude li mi trebalo i umrijeti s tobom, neću te se odreći!« A tako su i svi drugi govorili. 32 I dođu u predio imenom Getsemana pa reče svojim učenicima: »Sjednite ovdje dok se pomolim.« 33 I povede sa sobom Petra i Jakova i Ivana. I spopade ga strah i tjeskoba. 34 I reče im: »Žalosna je duša moja do smrti! Ostanite ovdje i bdijte!« 35 I ode malo dalje, pade na zemlju te stane moliti da ga, ako je moguće, mimoiđe taj čas. 36 I govoraše: »Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni ovu čašu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što ti hoćeš!« 37 I dođe i nađe ih pozaspale, pa reče Petru: »Šimune, spavaš? Zar nisi mogao nijednu uru probdjeti? 38 Bdijte i molite da ne dođete u iskušenje! Duh je, doduše, spreman, ali je tijelo slabo.« 39 Ponovno ode i pomoli se izrekavši iste riječi. 40 I kad se vrati, opet ih nađe pozaspale, jer im oči bijahu otežale. I nisu znali što da mu odgovore. 41 Dođe i treći put i reče im: »Samo spavajte i počivajte! Dosta je! Dođe čas! Evo, Sin Čovječji predaje se u ruke grješnikā. 42 Ustanite, hajdemo! Evo, približio se izdajnik moj!« 43 I odmah, dok je on još govorio, dođe Juda, koji je bio jedan od Dvanaestorice, i s njim veliko mnoštvo s mačevima i toljagama poslano od velesvećenikā i knjižnikā i starješina. 44 A izdajnik njegov dade im znak govoreći: »Koga cjelivam, taj je; uhvatite ga i oprezno odvedite!« 45 I kako dođe, odmah mu pristupi i reče: »Rabbi! Rabbi!« I cjeliva ga. 46 A oni digoše na nj ruke svoje i uhvatiše ga. 47 A jedan od nazočnih trgnu mač, udari slugu velesvećenikova i odsiječe mu uho. 48 I Isus im, odgovorivši, reče: »Kao na razbojnika izađoste s mačevima i toljagama da me uhvatite? 49 Danomice bijah kod vas u Hramu naučavajući, i ne uhvatiste me. Ali neka se ispune Pisma.« 50 I svi ga ostave ipobjegnu. 51 I slijedio ga je jedan mladić zaogrnut platnom po golu tijelu. I mladići ga uhvate, 52 no on ostavi platno pa gol pobježe od njih. 53 I odvedoše Isusa k velesvećeniku. I skupe se kod njega svi velesvećenici i starješine i knjižnici. 54 I Petar izdaleka pođe za njim sve do u dvorište velesvećenikovo. I sjedio je sa slugama i grijao se uz vatru. 55 A velesvećenici i cijelo Vijeće tražili su svjedočanstvo protiv Isusa da ga ubiju, ali nisu nalazili. 56 Mnogi su naime lažno svjedočili protiv njega, ali im svjedočanstva ne bijahu jednaka. 57 Neki su ustali i lažno svjedočili protiv njega govoreći: 58 »Mi smo ga čuli gdje kazuje: ‘Ja ću razvaliti ovaj rukotvoreni Hram i za tri dana sagradit ću drugi, nerukotvoreni.’« 59 I ni tako im svjedočanstvo ne bijaše jednako. 60 I ustavši na sredinu, velesvećenik upita Isusa govoreći: »Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv tebe svjedoče?« 61 No on je šutio i ništa mu nije odgovorio. Ponovno ga pitaše velesvećenik i govoraše mu: »Jesi li ti Krist, Sin Blagoslovljenoga?« 62 A Isus reče: »Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim.« 63 A velesvećenik razdrije haljine svoje i reče: »Što nam više trebaju svjedoci? 64 Čuli ste hulu. Što vam se čini?« A oni mu svi presudiše da zaslužuje smrt. 65 I neki počeše pljuvati po njemu i prekrivati mu lice i udarati ga i govoriti mu: »Prorokuj!« I sluge mu udarahu pljuske. 66 I dok je Petar bio dolje u dvorištu, dođe jedna od sluškinja velesvećenikovih 67 i vidjevši Petra gdje se grije, pogleda ga pa reče: »I ti si bio s Nazarećaninom Isusom!« 68 A on zanijeka govoreći: »Ne znam niti razumijem to što ti govoriš!« I izađe van u predvorje, a pijetao se oglasi. 69 I kad ga sluškinja ponovno ugleda, poče govoriti nazočnima: »Ovo je jedan od njih!« 70 A on je opet nijekao. I malo zatim nazočni opet govorahu Petru: »Doista, i ti si od njih! Ta i Galilejac si i govor ti je takav!« 71 A on se poče kleti i zaklinjati: »Ne znam toga čovjeka o kojemu govorite!« 72 I po drugi put oglasi se pijetao. I Petar se prisjeti riječi koju mu reče Isus: »Prije negoli se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me se odreći.« I briznu u plač.