Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Luka 1”.
1 Kad se već mnogi latiše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama, 2 kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevidci i sluge Riječi, 3 i ja nađoh za dobro, pošto sam sve od početka pomno ispitao, napisati sve redom tebi, velecijenjeni Teofile, 4 da bi spoznao pouzdanost riječi kojima si poučen. 5 U dane Heroda, kralja Judeje, bijaše neki svećenik iz razreda Abijina, po imenu Zaharija, te žena njegova od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta. 6 I oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. 7 I oni nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje većbijahu u poodmaklim godinama. 8 I dogodi se, dok je Zaharija po redu svoga razreda vršio svećeničku službu pred Bogom, 9 da ga kockom zapade — prema običaju svećenstva — da uđe u Hram Gospodnji i prinese kȃd. 10 I sve ono mnoštvo puka molilo je vani za vrijeme kađenja. 11 A njemu se ukaza anđeo Gospodnji — stajao je s desne strane kadionog žrtvenika. 12 I kad ga Zaharija ugleda, prestraši se i spopade ga strah. 13 No anđeo mu reče: »Ne boj se, Zaharija, jer uslišana je molitva tvoja; i tvoja će ti žena, Elizabeta, roditi sina, i nadjenut ćeš mu ime Ivan. 14 I bit će ti na radost i veselje, i rođenju njegovu mnogi će se obradovati. 15 Jer bit će velik pred Gospodinom. Ni vina ni žestoka pića neće piti. I Duhom Svetim napunit će se još od utrobe majke svoje. 16 I mnoge od sinova Izraelovih obratit će Gospodinu, Bogu njihovu. 17 I on će ići pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srca otaca k djeci i nepokorne k razboritosti pravednih te pripravi Gospodinu puk spreman.« 18 I reče Zaharija anđelu: »Po čemu ću to znati? Ta ja sam starac, a i žena mi je u poodmaklim godinama.« 19 I anđeo mu, odgovorivši, reče: »Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom i poslan sam da govorim s tobom i donesem ti ovu radosnu vijest. 20 I evo, zanijemjet ćeš i nećeš moći progovoriti sve do dana kad će se to zbiti, jer nisi povjerovao mojim riječima koje će se ispuniti u svoje vrijeme.« 21 I puk je iščekivao Zahariju i čudio se što se tako dugozadržao u Hramu. 22 A kad je izašao, nije mogao govoriti s njima pa shvatiše da je u Hramu imao viđenje. I on im je namigivao, i ostajao je nijem. 23 I dogodi se, kad se dani njegove službe navršiše, da ode svojoj kući. 24 A nakon tih dana zatrudnje njegova žena Elizabeta. I krila se pet mjeseci govoreći: 25 »Tako mi je učinio Gospodin u dane kad pogleda na me da ukloni moju sramotu među ljudima.« 26 A u šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret 27 k djevici isprošenoj za čovjeka kojemu bijaše ime Josip, iz doma Davidova. I djevici bijaše ime Marija. 28 Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milošću podarena! Gospodin s tobom! Blagoslovljena ti među ženama!« 29 A ona se, vidjevši ga, smete na tu njegovu riječ te promišljaše kakav bi to bio pozdrav. 30 I reče joj anđeo: »Ne boj se, Marijo, jer si našla milost kod Boga. 31 I evo, začet ćeš i roditi sina, i nadjenut ćeš mu ime Isus. 32 On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. I Gospodin Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova. 33 I kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke, i kraljevstvu njegovu neće biti kraja.« 34 A Marija reče anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« 35 I anđeo joj, odgovorivši, reče: »Duh Sveti doći će na te i sila Svevišnjega osjenit će te. Zato će se i to sveto što je od tebe rođeno zvati Sin Božji. 36 A evo Elizabete, rođake tvoje, i ona zače sina u starosti svojoj. I ovo je već šesti mjesec njoj koju zovu nerotkinjom. 37 Jer Bogu ništa nije nemoguće!« 38 A Marija reče: »Evo sluškinje Gospodnje! Neka mi bude po riječi tvojoj.« I anđeo ode od nje. 39 A onih dana Marija usta i žurno pođe u Gorje, u grad Judin. 40 I uđe u kuću Zaharijinu i pozdravi Elizabetu. 41 I dogodi se, kad Elizabeta začu Marijin pozdrav, da zaigra čedo u njezinoj utrobi. I Elizabeta se napuni Duhom Svetim 42 pa povika snažnim glasom i reče: »Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! 43 Pa odakle mi to da k meni dođe majka Gospodina mojega? 44 Jer, gle, čim glas tvog pozdrava dođe do mojih ušiju, zaigra mi od veselja čedo u utrobi. 45 I blažena ona koja povjerova da će se ispuniti što joj je rečeno od Gospodina!« 46 A Marija reče: »Veliča duša moja Gospodina 47 i kliče duh moj u Bogu, Spasitelju mojemu, 48 što pogleda na neznatnost sluškinje svoje. Jer, gle, odsad će me blaženom zvati svi naraštaji, 49 jer mi Silni učini veličanstvene stvari; i sveto je ime njegovo 50 i milosrđe njegovo od koljena do koljena nad onima koji se njega boje. 51 Iskaza snagu mišicom svojom, rasprši one koji su ohole misli u srcima svojim. 52 Silnike zbaci s prijestolja, a poniznike uzvisi. 53 Gladne napuni dobrima, a bogate odasla prazne. 54 Zauze se za Izraela, slugu svojega, sjetivši se milosrđa, 55 kao što progovori ocima našim, Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.« 56 I Marija osta s njom oko tri mjeseca pa se vrati svojoj kući. 57 A Elizabeti se navrši vrijeme da rodi. I porodi sina. 58 I dočuše susjedi i rođaci njezini da joj je Gospodin obilno iskazao milosrđe svoje pa se radovahu s njom. 59 I dogodi se da u osmi dan dođoše obrezati dijete. I htjedoše ga prozvati Zaharija, po imenu njegova oca. 60 A mati njegova, odgovorivši, reče: »Nipošto, nego će se zvati Ivan!« 61 I rekoše joj: »Nema nikoga u tvojoj rodbini koji se zove tim imenom!« 62 Znacima pak pitahu oca njegova kako bi ga htio nazvati. 63 On zaiska pločicu i napisa govoreći: »Ivan mu je ime.« I svi se začudiše. 64 I učas se otvoriše usta njegova i jezik njegov te poče govoriti blagoslivljajući Boga.65 I strah dođe na sve susjede njihove. I po svem su se Gorju judejskom prepričavale sve te riječi. 66 I svi koji su ihčuli pohranili su ih u srca svoja govoreći: »Što li će biti ovo dijete?« I ruka Gospodnja bijaše s njim. 67 A Zaharija, otac njegov, napuni se Duhom Svetim te prorokova govoreći: 68 »Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, jer pohodi i otkupi puk svoj 69 i podiže nam rog spasenja u domu Davida, sluge svojega, 70 kao što progovori na usta svetih svojih proroka odvijeka: 71 da će nas spasiti od naših neprijatelja i od ruke sviju koji nas mrze, 72 iskazati milosrđe ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega, 73 prisege kojom se prisegnu Abrahamu, ocu našemu: 74 da će nam dati da mu, izbavljeni iz ruke naših neprijatelja, služimo bez straha 75 u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane našega života. 76 A ti ćeš se, dijete, prorok Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred licem Gospodinovim da mu pripraviš putove, 77 da dadeš spoznaju spasenja puku njegovu oproštenjem grijeha njihovih 78 zbog milosrdnog srca Boga našega po kojem nas pohodi osvit s visine 79 da obasja one koji sjede u tami i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira.« 80 A dijete je raslo i jačalo duhom. I bijaše u pustinji sve do dana svoga očitovanja pred Izraelom.