Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Luka 6”.
1 A dogodi se, druge subote poslije Prve, da je prolazio kroz usjeve; a njegovi su učenici trgali klasje i jeli, tarući garukama. 2 A neki im od farizeja rekoše: »Zašto činite ono što subotom nije dopušteno činiti?« 3 I odgovorivši im, reče Isus: »Niste li pročitali što ono učini David kad ogladnje on i oni koji bijahu s njim? 4 Kako uđe u Dom Božji te uze prinesene kruhove, koje nije dopušteno jesti nikomu osim samo svećenicima, i pojede, a dade i onima koji bijahu s njim?« 5 I govoraše im: »Sin Čovječji gospodar je i subote!« 6 A dogodi se da i jedne druge subote uđe u sinagogu i poče naučavati. A bijaše ondje neki čovjek, a ruka mu, desnica, bijaše usahla. 7 A knjižnici i farizeji vrebahu na nj hoće li u subotu ozdravljati, kako bi našli optužbu protiv njega. 8 A on je znao njihove namisli pa reče čovjeku s usahlom rukom: »Ustani i stani na sredinu!« A on usta i stade. 9 Reče im tada Isus: »Upitat ću vas nešto: je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili upropastiti?« 10 I osvrnuvši se na sve njih, reče čovjeku: »Ispruži ruku svoju!« A on učini tako i povrati mu se ruka — zdrava kao i druga! 11 A oni se ispuniše bijesom te se jedan s drugim dogovarahu što bi učinili s Isusom. 12 A dogodi se tih dana da izađe na goru da se pomoli te provede noć u molitvi Bogu. 13 I kad svane dan, dozva svoje učenike te izabra od njih dvanaestoricu koje prozva i apostolima: 14 Šimuna, koga prozva i Petar, i Andriju, brata njegova, Jakova i Ivana, Filipa i Bartolomeja, 15 Mateja i Tomu, Jakova, sina Alfejeva, i Šimuna zvanog Revnitelj, 16 Judu, brata Jakovljeva, i Judu Iskariotskoga, koji i posta izdajica. 17 On siđe s njima i zaustavi se na ravnome mjestu. I bijaše ondje mnoštvo njegovih učenika i veliko mnoštvo puka iz cijele Judeje i Jeruzalema, i primorja tirskog i sidonskog, koji dođoše da ga čuju i budu iscijeljeni od svojih bolesti. 18 I ozdravljali su i oni koje su mučili nečisti duhovi. 19 I sve je to mnoštvo tražilo da ga se dotakne jer je sila izlazila iz njega i iscjeljivala sve. 20 A on, podigavši svoje oči na učenike svoje, govoraše: »Blaženi siromasi, jer vaše je kraljevstvo Božje! 21 Blaženi koji sada gladujete, jer ćete se nasititi! Blaženi koji sada plačete, jer ćete se smijati! 22 Blaženi bili kad vas ljudi zamrze i kad vas izopće i izvrijeđaju te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega! 23 Radujte se u onaj dan i poskakujte — jer, gle, velika je na nebu plaća vaša! Ta isto su prorocima činili očevi njihovi!« 24 »Ali jao vama bogataši, jer već ste primili utjehu svoju! 25 Jao vama koji ste siti, jer ćete gladovati! Jao vama koji se sada smijete, jer ćete tugovati i plakati! 26 Jao vama kad svi ljudi budu dobro govorili o vama! Ta isto su lažnim prorocima činili očevi njihovi!« 27 »Ali vama koji slušate kažem: Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas mrze, 28 blagoslivljajte one koji vas proklinju i molite za one koji vas zlostavljaju. 29 Onomu tko te udara po jednom obrazu, pružaj i drugi; i onomu tko ti uzima gornju haljinu, ne uskrati ni donju. 30 I svakomu tko od tebe išće, daji, a od onoga tko tvoje uzima, ne traži natrag. 31 I kako hoćete da ljudi vama čine, tako činite i vi njima. 32 I ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam je blagodat? Ta i grješnici ljube one koji njih ljube. 33 I ako činite dobro onima koji vama dobro čine, kakva li vam je blagodat? Ta i grješnici to isto čine. 34 I ako pozajmljujete onima od kojih se nadate da ćete nazad primiti, kakva li vam je blagodat? Ta i grješnici grješnicima pozajmljuju da jednako nazad prime. 35 Nego ljubite svoje neprijatelje, i činite dobro, i pozajmljujte ne nadajući se ičemu zauzvrat. I velika će biti plaća vaša, i bit ćete sinovi Svevišnjega — jer on je dobrostiv prema nezahvalnima i zlima. 36 Budite dakle milosrdni kao što je milosrdan i Otac vaš.« 37 »Ne sudite, i nećete biti suđeni. Ne osuđujte, i nećete biti osuđeni. Otpuštajte, i otpustit će vam se. 38 Dajite, i dat će vam se: mjera dobra, nabijena i stresena i preobilna dat će se u krilo vaše. Jer istom mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.« 39 A reče im prispodobu: »Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu pasti? 40 Nije učenik iznad svog učitelja, već će svaki koji se usavrši biti kao učitelj njegov. 41 A što gledaš iverak u oku brata svojega, a u oku svojemu brvna ne opažaš? 42 Ili, kako možeš kazati bratu svojemu: ‘Brate, dopusti da izvadim iverak koji ti je u oku’, kad sȃm u oku svome brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svojega, pa ćeš onda jasno vidjeti izvaditi iverak što je u oku brata tvojega.« 43 »Jer nema dobra stabla koje rodi plodom nevaljalim niti nevaljala stabla koje rodi plodom dobrim. 44 Ta svako se stablo po svojemu plodu poznaje; jer ne beru s trnja smokve niti s kupinjaka trgaju grozdove. 45 Dobar čovjek iz dobre riznice svojega srca iznosi dobro, a zao čovjek iz zle riznice svojega srca iznosi zlo — jer iz obilja srca govore usta njegova.« 46 »A što me zovete ‘Gospodine, Gospodine’, a ne činite ono što kažem? 47 Svaki koji dolazi k meni i sluša moje riječi i izvršava ih, pokazat ću vam komu je sličan: 48 Sličan je čovjeku koji gradi kuću, koji iskopa i izdubi pa postavi temelj na stijeni. A kad bude poplava, nahrupi bujica na onu kuću i ne može je uzdrmati — jer bijaše utemeljena na stijeni. 49 A onaj koji čuje, a ne izvrši, sličan je čovjeku koji sagradi kuću na zemlji bez temelja. Nahrupi na nju bujica, i odmah se sruši — i velika od kuće one nasta razvalina.«