Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Luka 8”.
1 I dogodi se zatim te on putovaše po gradovima i selima propovijedajući i navješćujući evanđelje o kraljevstvu Božjem. I s njim su bila Dvanaestorica, 2 i neke žene koje bijahu ozdravljene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izašlo sedam zloduha, 3 i Ivana, žena Herodova upravitelja Huze, i Suzana, i mnoge druge koje su mu služile od svojih dobara. 4 A kako se skupilo veliko mnoštvo, dolazili su k njemu i oni iz gradova, reče im u prispodobi: 5 »Izađe sijač posijati sjeme svoje. I dok je sijao, jedno zrno pade uz put i bi pogaženo, i ptice ga nebeske pozobaše. 6 I drugo pade na stijenu, i čim izniknu, osuši se, jer nemaše vlage. 7 I neko pade usred trnja, i trnje uzraste s njim te ga uguši. 8 I neko pade na dobru zemlju, nikne i donese stostruk plod.« Govoreći to, vikaše: »Tko ima uši da čuje, neka čuje!« 9 A učenici njegovi pitahu ga govoreći: »Što bi bila ta prispodoba?« 10 A on reče: »Vama je dano spoznati tajne kraljevstva Božjega, a ostalima samo u prispodobama — da gledajući ne vide i slušajući ne razumiju. 11 A ovo je prispodoba: Sjeme je Riječ Božja. 12 Oni uz put — to su oni koji slušaju. Zatim dolazi đavao i odnosi Riječ iz srca njihova, da ne bi uzvjerovali i spasili se. 13 A na stijeni, to suoni koji, kad čuju, s radošću primaju Riječ, ali tȋ nemaju korijena. Oni neko vrijeme vjeruju, ali u vrijeme kušnje otpadaju. 14 A što pade u trnje, to su oni koji čuju, ali poneseni brigama i bogatstvom i životnim užitcima guše se i ne dorode do zrelosti. 15 Ono pak u dobroj zemlji, to su oni koji čuju Riječ te je u dobru i plemenitu srcu zadrže i u postojanosti donose rod.« 16 »Nitko svijeću, kad je zapali, ne pokriva posudom ili stavlja pod postelju, nego jestavlja na svijećnjak da oni koji ulaze vide svjetlost. 17 Jer ništa nije tajno što se neće očitovati, ni skriveno što se neće saznati i na vidjelo doći. 18 Pazite dakle kako slušate. Jer tko god ima, dat će mu se, a tko nema, i što misli da ima, oduzet će se od njega.« 19 A dođoše k njemu majka i braća njegova, i ne mogahu mu prići zbog mnoštva.20 I javiše mu govoreći: »Majka tvoja i braća tvoja stoje vani — hoće te vidjeti!« 21 A on im, odgovorivši, reče: »Majka moja i braća moja — to su oni koji riječ Božju slušaju i vrše je.« 22 I dogodi se jednog od onih dana te uđe u brodicu on i njegovi učenici, pa im reče: »Prijeđimo na onu stranu jezera!« I otisnuše se. 23 A dok su plovili, onzaspa. I spusti se olujni vjetar na jezero. I brodica se punila vodom te bijahu u pogibli. 24 A oni pristupiše iprobudiše ga govoreći: »Učitelju, učitelju, ginemo!« A on ustade te zaprijeti vjetru i olujnom valovlju. I prestadoše te nasta utiha. 25 A njima reče: »Gdje vam je vjera?« A oni se prestrašeni začudiše govoreći jedan drugomu: »Tko li je ovaj da i vjetrovima i vodi zapovijeda, i pokoravaju mu se?« 26 I doploviše u gadarenski kraj koji je nasuprot Galileji. 27 A kad izađe na kopno, iz grada mu dođe ususret neki čovjek koji već dugo vremena imaše zloduhe. Nije ni odjeće oblačio niti je u kući boravio, nego u grobovima. 28 A kad ugleda Isusa, krikne i pade preda nj te reče snažnim glasom: »Što ja imam s tobom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Molim te, ne muči me!« 29 Bijaše naime zapovjedio nečistomu duhu da izađe iz toga čovjeka, jer ga dugo vremena bijaše držao; i čuvahu ga vezana lancima i okovima, ali bi on raskidao okove i zloduh bi ga tjerao u pustinju. 30 A Isus ga upita govoreći: »Kako ti je ime?« A on reče: »Legija«, jer mnogi zlodusi uđoše u nj. 31 I zaklinjahu ga da im ne zapovjedi da idu u bezdan. 32 A ondje, na gori, paslo je veliko krdo svinja. I zaklinjahu ga da im dopusti ući u njih. I on im dopusti. 33 Tada zlodusi izađoše iz čovjeka i uđoše u svinje. I krdo jurnu niz obronak u jezero i podavi se. 34 A kad oni što su ih pasli vidješe što se dogodilo, pobjegoše te, otišavši, razglasiše to gradom i selima. 35 A ljudi izađoše vidjeti što se dogodilo. I dođu k Isusu i nađu čovjeka iz kojega bijahu izašli zlodusi gdje, obučen i pri zdravoj pameti, sjedi do nogu Isusovih. I prestraše se. 36 A i očevidci im ispripovjediše kako je opsjednuti bio spašen. 37 I zamoli ga sve ono mnoštvo iz gadarenske okolice da ode od njih jer ih veliki strah obuze. A on uđe u brodicu i vrati se. 38 A čovjek iz kojega bijahu izašli zlodusi moljaše ga da bude s njim, no Isus ga otpusti govoreći: 39 »Vrati se kući svojoj i pripovijedaj što ti učini Bog.« I ode razglašujući po svem gradu što mu učini Isus. 40 A dogodi se, kad se Isus vratio, da ga mnoštvo dočeka, jer su ga svi iščekivali. 41 I gle, dođe čovjek kojemu ime bijaše Jair, a on bijaše nadstojnik sinagoge. Pade Isusu do nogu i stade ga moliti da uđe u kuću njegovu; 42 jer imao je on kćer jedinicu, oko dvanaest godina, i ona umiraše. A dok je išao, mnoštvo ga je guralo. 43 A neka žena koja je već dvanaest godina bolovala od istjecanja krvi, koja je na liječnike potrošila sve svoje imanje a nijedan je nije mogao izliječiti, 44 primače se straga i dotače se skuta haljine njegove. I odmah prestade istjecanje krvi njezine. 45 I reče Isus: »Tko me se dotače?« Kako su svi nijekali, reče Petar i oni s njime: »Učitelju, mnoštvo te gura i pritišće, a ti kažeš: ‘Tko me se dotače?’« 46 A Isus reče: »Netko me se dotače; ta ja sam osjetio kako je sila izašla iz mene.« 47 A žena, vidjevši da se ne može kriti, dršćući dođe i pade preda nj pa mu pred svim pukom ispripovjedi s kojeg ga se razloga dotakla i kako je odmah bila iscijeljena. 48 A on joj reče: »Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila! Idi u miru!«49 Dok je on još govorio, dođe jedan iz kuće nadstojnika sinagoge govoreći mu: »Kći ti je umrla. Ne muči učitelja.« 50 No Isus mu, čuvši to, odgovori govoreći: »Ne boj se! Samo vjeruj, i ona će se spasiti!« 51 A kad uđe u kuću, ne dopusti ući nikomu osim Petru i Jakovu i Ivanu, te djevojčinu ocu i majci. 52 A svi plakahu i jadikovahu za njom. No on reče: »Ne plačite! Nije umrla, nego spava!« 53 A oni mu se podsmjehivahu znajući da je umrla. 54 A on sve izbaci van te, uhvativši je za ruku, povika govoreći: »Dijete, ustani!« 55 I povrati joj se duh i odmah ustade pa on naredi da joj se dadne jesti. 56 I začudiše se roditelji njezini, no on im zapovjedi da nikomu ne reknu što se dogodilo.