Zašto postoji crkva?

Pitanje koje ljudi često postavljaju glasi: Zašto bih trebao ići u crkvu?

Pritom nije riječ samo o Bogu!

Zasigurno jedna od najopsežnijih studija ikada napravljenih o vjeri i tinejdžerima otkriva kako mladi ljudi koji svoju vjeru uzimaju ozbiljno donose u životu mudrije izbore. Istraživanje pod nazivom “Nacionalna studija o mladima i religiji” (www.youthandreligion.org), otkrilo je da su pobožni i posvećeni tinejdžeri spremniji nego drugi činiti dobro u školi, da se dobro osjećaju, da se uzdržavaju od predbračnih spolnih odnosa, droga i alkohola te da se skrbe o siromašnima.

Ta studija zaključuje kako aktivna vjera tinejdžerima “potiče zdravlje i nadahnjuje adolescente da žive konstruktivnim i promijenjenim životom”. Naravno, redovito prisustvovanje bogoslužju u crkvi jedan je od najučinkovitijih načina da tinejdžeri i odrasli rastu u vjeri. Postoje dobri razlozi zašto ljudi idu u crkvu, i sve što trebate je samo jedno.

 

Vrijeme za molitvu  i razmišljanje o vlastitim stavovima

Većina od nas živi užurbanim životom, a na to nas potiču rasporedi ispunjeni dužnostima. Bogoslužje pruža priliku da malo usporimo. Kad prisustvujemo bogoslužju u crkvi, imamo raskoš vremena u kojem možemo boraviti u tišini i razmišljati o onome što je doista važno.

 

Doprinos sretnijem braku

Uvidom u podatke iz ankete u kojoj je sudjelovalo stotinu tisuća žena, u časopisu Redbook, istraživači Carol Tavris i Susan Sadd otkrili su da su najreligioznije žene izvijestile o najvećoj sreći i zadovoljstvu u bračnom spolnom odnosu — više nego one umjereno religiozne ili koje uopće nisu vjernice. Jasno je da vjerska opredijeljenost i odanost ima ulogu u poboljšanju, a ne u otežavanju zadovoljstva u braku.

 

Doprinos cjelovitom zdravlju

Neki će biti iznenađeni kad saznaju da su Chung-Chou Chu i suradnici u Sjedinjenim Američkim Državama na Psihijatrijskom institutu u Nebraski u Omahi otkrili niže stope rehospitaliziranja shizofrenika koji su pohađali crkvu ili su imali potporu od vjerskih savjetnika i propovjednika. Bogoslužje je dobro za naše duševno zdravlje!

Steven Stack, istraživač na Državnom sveučilištu Wayne (Wayne State University), proveo je opsežne studije u vezi s odnosom religije i duševnog zdravlja. Njegova istraživanja pokazuju da je vjerojatnost kod osoba koje ne pohađaju crkvu četiri puta veća da će izvršiti samoubojstvo nego kod duhovnih koji pohađaju crkvu, te da pohađanje crkve određuje stope samoubojstva učinkovitije nego bilo koji drugi čimbenik, uključujući i onaj zbog nezaposlenosti.

Psihijatar David B. Larson proučavao je odnos između vjerskog posvećenja i zlostavljanja zbog uporabe alkohola. “Otkrio sam da oni koji koriste alkohol rijetko imaju snažno vjersko usmjerenje”, rekao je. “Doista, kada smo moji kolege i ja ispitivali skupinu alkoholičara, otkrili smo da je gotovo devedeset posto njih izgubilo zanimanje za vjeru tijekom svojih tinejdžerskih godina.”

 

Financijski vodič

Pisac psalma je postavio ovo važno pitanje: “Što ću vratiti Gospodinu za sva dobra što mi je učinio?” (Psalam 116,12) Kad smo u crkvi, to nas podsjeća na Božju nevjerojatnu dobrotu i potiče nas da radosno odgovorimo dijeljenjem materijalnog bogatstva s drugima.

Toliko zla i nepravde u ovom svijetu vrti se oko novca. Zato je Pavao, pišući Timoteju svojem suradniku u propovijedanju, savjetovao: “Da iskazuju dobročinstva, da budu bogati djelima ljubavi, da budu darežljivi, podatni.” (1. Timoteju 6,18)

Tijekom bogoslužja mi se ponajprije podsjećamo da nam je sve što imamo dao Bog. I imamo tjedne prilike za darivanje, kako bi se naš novac mogao upotrijebiti za pomoć drugima.

 

Ohrabrenje glazbenom životu

Kroz hvalospjeve, zborove i druge vokalne izvedbe spoznajemo, bivamo nadahnuti i dotaknuti ljepotom glazbe i riječi.

Jedna mlada žena nastavila je posjećivati crkvu, iako su joj njezin život i radno mjesto postali bojno polje. Duboko obeshrabrena, razmišljala je o samoubojstvu. Bila je u crkvi kad je zajednica pjevala veliku himnu Josepha Scrivena: “Kakav prijatelj je Isus” (What a Friend we have in Jesus). Dok je pjevala s njima, poznate riječi su za nju zasjale novim značenjem.

“U trenu sam ponovno osjetila nevjerojatnu nadu; nešto što nisam osjećala mjesecima. Dok sam pjevala i slušala tu himnu, shvatila sam da sam se pokušala boriti protiv svih mojih strašnih bitaka sama. Nisam sve predala Bogu u molitvi.”

 

Učenje biblijskih istina

Očito je da je čak i u novozavjetnim kršćanskim zajednicama bilo članova koji nisu redovito dolazili u crkvu, jer u Hebrejima čitamo Pavlovu zapovijed: “Ne ostavljajmo, kako neki običavaju, svoga vlastitog sastanka, već se sokolimo međusobno, i ovo to više što više vidite da se približuje Dan!” (Hebrejima 10,25)

 

Stvaranje jednakosti

Razlike, koje su ponekad vrlo važne u svijetu, nemaju mjesta u crkvi. Sveto pismo jasno naučava da smo u Božjim očima svi Njegova voljena djeca, bez obzira na naš društveni ugled ili rođenje. “Jer dragocjen si u mojim očima, vrijedan si, i ja te ljubim!” riječi su koje objavljuje Gospodin preko proroka (Izaija 43,4). Crkveni pjesnici su prihvatili ovu temu, a odraz se vidi u mnogim himnama. Primjerice, Cecil F. Alexander napisao je: “Sve je sjajno i lijepo, sva stvorenja velika i mala, sve mudro i čudesno — Gospodin Bog ih je sve stvorio.”

 

Mogućnosti služenja

Kad je Pavao bio zatvoren, radosno je pisao onima koji su ga podupirali: “Namiren sam svim što treba, i pretječe mi: ispunjene su mi sve želje otkada sam primio od Epafrodita vašu pošiljku.” (Filipljanima 4,18) U crkvi se redovito podsjećamo na mjesne i svjetske potrebe, te smo pokrenuti da odgovorimo na njih. Dobili smo priliku da nešto drugima učinimo a da ne primimo osobnu nagradu, osim zadovoljstva, znajući da smo učinili dobro djelo.

Kušnje, nevolje i boli napadaju svakoga od nas, nekad istodobno s drugima, nekad samo nas u svoje vrijeme. U takvim poteškoćama crkva postaje velika proširena obitelj, nudeći nam svoje molitve, riječi utjehe i djela ohrabrenja.

 

Građenje prijateljstva

Crkva je mjesto obožavanja i druženja. Da budu sigurni, neki ljudi samo uđu, ostaju za vrijeme bogoslužja, a zatim izađu. Ali u crkvi je moguće ostvariti prijateljstvo s mnogima koji to također žele.

Takva prijateljstva se uobičajeno brzo produbljuju, a preostali životni vijek temelji se na zajedničkim vrijednostima, postignućima i vjeri. Zato budite sigurni da ostvarujete prijateljstva u svojoj crkvi.

 

Donošenje promjene nabolje

Biblija nas usmjerava: “Svraćajte misao na ono što je gore, ne na ono što je na zemlji.” (Kološanima 3,2) Kroz bogoslužje stječemo uvide u život i razmišljamo o našem načinu življenja. Ohrabreni smo da vidimo naše življenje ne samo u smislu današnjice i sutrašnjice, nego u smislu kako će naši životi u konačnici biti suđeni. Crkva je jedno od rijetkih mjesta na kojima se osjećamo bolje nego kad smo ušli u nju.

Kroz propovijed, čitanja Svetog pisma, pjevanje himni i molitve, potaknuti smo na iskrenu procjenu sebe i poduzimanje odgovarajućih promjena u svojim stavovima i ponašanjima.

Dakle, ako nikad niste bili u crkvi, ili ste se crkve odrekli po izboru (možda razočarani), razmotrite ove razloge za pohađanje kao početnu točku prema novom, potpunijem i ispunjenom životu.

 

Val Wright

 

 

Leave a Comment