Luka 15

27. 06. 2021.

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Luka 15”.

1 I približavahu se k njemu svi carinici i grješnici da ga čuju. 2 A farizeji i knjižnici mrmljahu govoreći: »Ovaj prima grješnike i jede s njima.« 3 A on im reče ovu prispodobu govoreći: 4 »Koji to od vas čovjek, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavlja onih devedeset devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? 5 I kad je nađe, stavlja je radostan na svoja ramena 6 pa kad dođe kući, pozove prijatelje i susjede govoreći im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju koja bijaše izgubljena.’ 7 Kažem vam: tako će biti veća radost na nebu zbog jednoga grješnika koji se kaje negoli zbog devedeset devet pravednika kojima ne treba pokajanja.« 8 »Ili koja to žena, ako ima deset drahmi pa jednu drahmu izgubi, ne zapali svjetiljku te pomete kuću i brižljivo traži dok je ne nađe? 9 I kad je nađe, pozove prijateljice i susjede govoreći: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu koju bijah izgubila!’ 10 Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednoga grješnika koji se kaje.« 11 A reče: »Neki čovjek imao dva sina. 12 I mlađi od njih reče ocu: ‘Oče, daj mi dio imetka koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. 13 I nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje rasu svoj imetak živeći razvratno. 14 A kad potroši sve, nasta golema glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. 15 Ode i pribi se uz jednog od građana one zemlje. I on ga posla na svoja polja pasti svinje. 16 I želio je svoj trbuh napuniti rogačima koje su jele svinje, ali mu ih nitko nije davao. 17 A došavši k sebi, reče: ‘Koliki najamnici oca mojega obiluju kruhom, a ja umirem od gladi! 18 Ustat ću, poći k svojemu ocu i reći mu: Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom, 19 i nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’ 20 Usta i pođe k svojemu ocu. A dok je još bio daleko, ugleda ga otac njegov i sažali se; potrča i pade mu oko vrata, i izljubi ga. 21 A sin mu reče: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom, i nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ 22 A otac reče slugama svojim: ‘Iznesite najbolju haljinu i odjenite ga! I stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! 23 Tele ugojeno dovedite i zakoljite pa da se najedemo i proveselimo 24 jer mi ovaj sin bijaše mrtav i oživje, i izgubljen bijaše i nađe se!’ I počeše se veseliti. 25 A njegov stariji sin bijaše u polju. I kako se, dolazeći, približi kući, začu svirku i ples 26 pa dozva jednog od slugu te se raspitivaše što je to. 27 A on mu reče: ‘Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla ugojeno tele što ga zdrava dočeka.’ 28 A on se rasrdi i ne htijaše ući. Otac mu tada izađe i stane ga zaklinjati. 29 A on, odgovorivši, reče ocu: ‘Evo, tolike godine ti služim i nikada ne prekrših zapovijed tvoju, a meni nikada ne dade ni jareta da se proveselim sa svojim prijateljima. 30 A kad ti dođe ovaj sin koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla tele ugojeno.’ 31 A on mu reče: ‘Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve je moje tvoje. 32 No trebalo se proveseliti i poradovati jer ovaj tvoj brat bijaše mrtav i oživje, i izgubljen bijaše i nađe se!’«