Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Ivan 4”.
1 Kada dakle Gospodin dozna da su farizeji dočuli kako Isus pridobiva i krsti više učenika nego Ivan 2 (iako sȃm Isus nije krštavao, nego njegovi učenici), 3 napusti Judeju i ponovno ode u Galileju. 4 A trebao je proći kroz Samariju. 5 Dođe dakle do samarijskoga grada zvanog Sihar, blizu zemljišta što ga je Jakov dao svojemu sinu Josipu. 6 Ondje bijaše izvor Jakovljev, stoga Isus, umoran od putovanja, sjeđaše tako na izvoru. Bilo je oko šeste ure. 7 Neka žena iz Samarije dođe zahvatiti vode. Reče joj Isus: »Daj mi piti.« 8 Jer njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. 9 Reče mu nato žena Samarijanka: »Kako ti, koji si Židov, išćeš piti od mene, koja sam žena, Samarijanka?« Jer se Židovi ne druže sa Samarijancima. 10 Odgovori joj Isus i reče: »Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti kaže: ‘Daj mi piti’, ti bi od njega zaiskala i dao bi ti vode žive.« 11 Reče mu žena: »Gospodine, ni vjedra nemaš, a zdenac je dubok. Odakle ti onda voda živa? 12 Zar si ti veći od našega oca Jakova koji nam dade ovaj zdenac? I sȃm je iz njega pio, i sinovi njegovi, i stoka njegova!« 13 Odgovori joj Isus i reče: »Svatko tko pije od ove vode, opet će žeđati. 14 A tko god pije od vode koju ću mu ja dati, neće ožednjeti dovijeka. A voda koju ću mu dati postat će u njemu izvor vode što teče u život vječni.« 15 Reče mu žena: »Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i ne dolazim ovamo zahvaćati.« 16 Reče joj Isus: »Idi zovni svojega muža pa dođi ovamo.« 17 Žena odgovori i reče: »Nemam muža.« Reče joj Isus: »Dobro si rekla: ‘Muža nemam’, 18 jer pet si muževa imala, a onaj kojega sada imaš nije ti muž. To si istinito rekla.« 19 Reče mu žena: »Gospodine, vidim da si ti prorok. 20 Očevi naši pokloniše se na ovoj gori, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.« 21 Reče joj Isus: »Ženo, vjeruj mi da dolazi čas kad se Ocu nećete klanjati ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. 22 Vi ne znate čemu se klanjate, mi znamo čemu se klanjamo, jer spasenje je od Židovā. 23 Ali dolazi čas, i sad je tu, kad će se istinski klanjatelji Ocu klanjati u duhu i istini. Jer Otac i traži takve klanjatelje svoje. 24 Bog je duh, i koji mu se klanjaju, trebaju se klanjati u duhu i istini.« 25 Reče mu žena: »Znam da dolazi Mesija koji se zove Krist. Kad on dođe, sve će nam objaviti.« 26 Reče joj Isus: »Ja sam, koji ti govorim.« 27 I na to dođoše njegovi učenici i začudiše se da je govorio sa ženom. Nitko ipak ne reče: »Što tražiš?« ili »Zašto govoriš s njom?« 28 Tada žena ostavi svoju posudu i ode u grad pa reče ljudima: 29 »Dođite vidjeti čovjeka koji mi reče sve što sam učinila! Da to nije Krist?« 30 Tada izađoše iz grada te stanu dolaziti k njemu. 31 A u međuvremenu, učenici su ga molili govoreći: »Rabbi, jedi!« 32 No on im reče: »Ja imam jesti hranu koju vi ne znate.« 33 Govorahu tada učenici jedan drugomu: »Da mu nije tko donio jesti?« 34 Reče im Isus: »Moje je jelo vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti njegovo djelo. 35 Ne govorite li vi: ‘Još četiri mjeseca pa dolazi žetva?’ Gle, kažem vam, podignite oči svoje i promotrite polja: već su bijela za žetvu. 36 I onaj koji žanje prima plaću i sabire plod za život vječni, da se i onaj koji sije i onaj koji žanje zajedno raduju. 37 Jer u ovome je istinita ova riječ: ‘Jedan sije, a drugi žanje.’ 38 Ja vas poslah žeti ono oko čega se vi niste trudili. Drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov.« 39 A iz onoga grada mnogi od Samarijanaca uzvjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: »Reče mi sve što sam učinila.« 40 Kada dakle Samarijanci dođoše k njemu, moljahu ga da ostane s njima. I ostade ondje dva dana. 41 I mnogo ih više uzvjerova zbog njegove riječi. 42 I govorahu ženi: »Više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: Ovo je uistinu Spasitelj svijeta, Krist.« 43 A nakon dva dana izađe odande i ode u Galileju. 44 Ta sȃm je Isus posvjedočio da prorok nema časti u svojemu zavičaju. 45 Kada dakle dođe u Galileju, Galilejci ga primiše pošto su vidjeli sve što je učinio u Jeruzalemu za blagdana. I sami naime bijahu došli na blagdan. 46 Tada Isus ponovno dođe u Kanu Galilejsku, gdje je ono pretvorio vodu u vino. I bijaše ondje neki kraljevski činovnik kojemu je sin bolovao u Kapernaumu. 47 Čuvši da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ovaj ode k njemu te ga moljaše da siđe i iscijeli mu sina jer je trebao umrijeti. 48 Reče mu nato Isus: »Ne budete li vidjeli znake i čudesa, nećete uzvjerovati.« 49 Reče mu kraljevski činovnik: »Gospodine, siđi prije no što mi umre dijete.« 50 Isus mu reče: »Idi, sin tvoj živi.« I povjerova čovjek riječi koju mu Isus reče i ode. 51 I uto, dok je on silazio, ususret dođu sluge njegove i dojaviše mu govoreći: »Dijete tvoje živi.« 52 Tada se raspita kod njih za uru u kojoj je krenulo nabolje. I rekoše mu: »Jučer o sedmoj uri napusti ga ognjica.« 53 Tada otac shvati da je to bilo u onaj sat u koji mu Isus reče: »Sin tvoj živi.« I uzvjerova on i sav dom njegov. 54 Ovaj, opet, drugi znak učini Isus došavši iz Judeje u Galileju.