Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Ivan 6”.
1 Nakon toga ode Isus preko Galilejskog, Tiberijadskog mora. 2 I slijedilo ga je veliko mnoštvo jer su vidjeli njegove znake što ih je činio na bolesnicima. 3 A Isus je uzašao na goru i sjedio ondje sa svojim učenicima. 4 A bijaše blizu Pasha, židovski blagdan. 5 Kada dakle Isus podiže oči i vidje da veliko mnoštvo dolazi k njemu, reče Filipu: »Gdje ćemo kupiti kruha da bi ovi jeli?« 6 Ali je to govorio kušajući ga, jer sȃm je znao što kani učiniti. 7 Filip mu odgovori: »Kruha za dvjesta denara nije im dosta ni da svatko od njih nešto malo dobije.« 8 Reče mu jedan od učenika njegovih, Andrija, brat Šimuna Petra: 9 »Ovdje je jedan dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice. Ali što je to za tolike?« 10 A Isus reče: »Posjednite ljude!« A bijaše mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muževi, na broj oko pet tisuća. 11 I uze Isus te kruhove te ih, zahvalivši, razdijeli učenicima, a učenici onima što sjede. Tako i od ribica, koliko god su htjeli. 12 A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: »Skupite pretekle ulomke da ništa ne propadne!« 13 Skupe dakle i napune dvanaest košara ulomcima od pet ječmenih kruhova što je preteklo onima koji su jeli. 14 Stoga ljudi, vidjevši znak koji učini Isus, govorahu: »Ovo je uistinu Prorok koji dolazi na svijet.« 15 Tada Isus, doznavši da kane doći i pograbiti ga da bi ga zakraljili, povuče se on ponovno u goru, sam. 16 A kad dođe večer, siđoše učenici njegovi na more 17 te, ušavši u brodicu, pođu preko mora u Kapernaum. I tama već nastade, a Isus još ne dođe k njima. 18 A more se podizalo od silnog vjetra što je puhao. 19 Odveslavši dakle oko dvadeset pet ili trideset stadija, ugledaše Isusa gdje hodi po moru i približava se brodici pa se prestrašiše. 20 No on im reče: »Ja sam, ne bojte se!« 21 Htjeli su ga tada uzeti u brodicu. I brodica se odmah nađe na kopnu kamo bijahu krenuli. 22 Sutradan mnoštvo, koje osta onkraj mora, opazi da ondje ne bijaše druge lađice osim one jedne u koju uđoše njegovi učenici i da Isus nije ušao sa svojim učenicima u lađicu, nego su njegovi učenici otišli sami. 23 Ali iz Tiberijade dođoše druge lađice blizu mjesta gdje su jeli kruh nakon što je Gospodin zahvalio. 24 Kada dakle mnoštvo vidje da Isus nije ondje, a ni učenici njegovi, uđoše i sami u brodice te dođoše u Kapernaum tražeći Isusa. 25 I našavši ga onkraj mora, rekoše mu: »Rabbi, kad si ovamo došao?« 26 Odgovori im Isus i reče: »Zaista, zaista, kažem vam, tražite me ne zato što vidjeste znake, nego zato što jedoste od kruhova i nasitiste se. 27 Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni, koju će vam dati Sin Čovječji. Jer njega opečati Otac — Bog.« 28 Stoga mu rekoše: »Što da činimo da bismo radili djela Božja?« 29 Odgovori im Isus i reče: »Ovo je djelo Božje: da uzvjerujete u onoga kojega on posla.« 30 Rekoše mu dakle: »Koji onda znak ti činiš da vidimo pa da ti povjerujemo? Što radiš? 31 Očevi naši jedoše mȁnu u pustinji, kao što je pisano: Kruh s neba dade im jesti.« 32 Reče im stoga Isus: »Zaista, zaista, kažem vam, nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego vam Otac moj daje s neba kruh istinski. 33 Jer kruh je Božji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.« 34 Tada mu rekoše: »Gospodine, daj nam uvijek toga kruha!« 35 A Isus im reče: »Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; i tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada. 36 Ali rekoh vam: vidjeli ste me, i opet ne vjerujete. 37 Sve što mi daje Otac k meni će doći, a onoga koji dolazi k meni neću izbaciti van. 38 Jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla. 39 A ovo je volja Oca koji me posla: da ne izgubim ništa od svega što mi je dao, nego da to uskrisim u posljednji dan. 40 I ovo je volja onoga koji me posla: da svatko tko vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni. I ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.« 41 Nato Židovi mrmljahu zbog njega, jer reče: »Ja sam kruh koji je sišao s neba.« 42 I govorahu: »Nije li to Isus, sin Josipov, kojemu mi znamo ioca i majku? Kako dakle on govori: ‘S neba sam sišao’?« 43 Odgovori stoga Isus i reče im: »Ne mrmljajte među sobom! 44 Nitko ne može doći k meni ako ga ne privuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. 45 Pisano je u Prorocima: I svi će biti poučeni od Boga. Stoga svatko tko čuje od Oca i nauči, dolazi k meni. 46 Ne da je tko vidio Oca, osim onaj koji je od Boga — taj je vidio Oca. 47 Zaista, zaista, kažem vam, tko vjeruje u mene, ima život vječni. 48 Ja sam kruh života. 49 Očevi vaši jedoše mȁnu u pustinji, i pomriješe. 50 Ovo je kruh koji s neba silazi: da netko od njega jede i ne umre. 51 Ja sam kruh živi koji s neba siđe. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će dovijeka. A i kruh koji ću ja dati tijelo je moje, koje ću ja dati za život svijeta.« 52 Židovi se stoga prepirahu među sobom govoreći: »Kako nam ovaj može dati tijelo da jedemo?« 53 Tada im Isus reče: »Zaista, zaista, kažem vam, ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi. 54 Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. 55 Jer tijelo je moje uistinu jelo i krv je moja uistinu piće. 56 Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ostaje u meni i ja u njemu. 57 Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim zbog Oca, tako će i onaj koji mene jede živjeti zbog mene. 58 Ovo je kruh koji je s neba sišao. Ne kao mȁna koju jedoše oci vaši i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će dovijeka.« 59 To reče naučavajući u sinagogi u Kapernaumu. 60 Tada mnogi od njegovih učenika, čuvši to, rekoše: »Tvrda je ta riječ! Tko je može slušati?« 61 A Isus, znajući u sebi da njegovi učenici mrmljaju zbog toga, reče im: »Zar vas to sablažnjava? 62 Što dakle ako budete vidjeli Sina Čovječjega kako uzlazi gdje je prije bio? 63 Duh je onaj koji oživljava, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje vam ja govorim duh su i život su. 64 Ipak, ima među vama nekih koji ne vjeruju.« Jer znao je Isus od početka tko su oni koji ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. 65 Pa govoraše: »Zbog toga vam rekoh da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca mojega.« 66 Od toga vremena mnogi od njegovih učenika odstupiše te više nisu išli s njim. 67 Stoga Isus reče Dvanaestorici: »Zar i vi hoćete otići?« 68 Odgovori mu nato Šimun Petar: »Gospodine, komu ćemo otići? Ti imaš riječi života vječnoga. 69 I mi vjerujemo i znamo: ti si Krist, Sin Boga živoga.« 70 Odgovori im Isus: »Nisam li ja izabrao vas dvanaestoricu, a jedan je od vas đavao.« 71 A govorio je o Judi, sinu Šimuna Iskariotskoga, koji bijaše jedan od Dvanaestorice, jer on ga je imao izdati.